Svakodnevna praksa je jednostavno razvijanje potpunog prihvaćanja i otvorenosti prema svim situacijama i emocijama, i prema svim ljudima, doživljavanje svega potpuno bez mentalnih zadrški i blokada, tako da se praktičar nikad ne povlači ili centralizira u sebe.

Ovo proizvodi ogromnu energiju koja je obično blokirana u procesu mentalnog izbjegavanja i općenito bježanja od životnih iskustava.

Jasnoća svjesnosti može, u početnim stupnjevima, biti neugodna ili zastrašujuća; kad je tako, treba se potpuno otvoriti bolu ili strahu i primiti ga radosno. Na ovaj se način slamaju barijere nastale uslijed navikovnih emocionalnih reakcija i predrasuda.

Kod izvođenja meditacijske prakse treba razvijati osjećaj potpunog otvaranja sebe cijelom svemiru s apsolutnom jednostavnošću i ogoljenošću uma, odbacujući od sebe sve zaštitne barijere.

Nemojte se u meditaciji mentalno dijeliti udvoje, tako da jedan dio uma gleda drugi kao mačka miša.

Trebate razumjeti kako meditaciju ne radite da bi ušli duboko u sebe i povukli se iz svijeta. U budističkoj yogi, čak i kad meditirate na cakre, nema introspektivne koncentracije: potpuna otvorenost uma je suštinska točka.

Temelj samsare i nirvane je alaya, početak i kraj pomućenosti i ostvarenja, priroda univerzalne šunyate i svih pojavnih fenomena. Ona je čak temeljnija od trikaye i oslobođena sklonosti prema prosvjetljenju. Ponekad se naziva "čistim" ili "izvornim" umom.

Premda prajna (uvid) u njoj ne vidi osnovu za koncepte kao što su različiti aspekti, temeljne aspekte potpune otvorenosti, prirodne savršenosti i apsolutne spontanosti razabire upaya (vješta svjesnost) kao korisna sredstva.

Svi aspekti svakog fenomena potpuno su jasni i lucidni. Čitav svemir je otvoren i nezapriječen, sve se uzajamno međuprožima. U golom viđenju svih stvari, jasno i slobodno od velova, nema ničeg za postizanje ili ostvarenje. Priroda stvari prirodno se javlja i prirodno je prisutna u nadvremenskoj svjesnosti; ovo je potpuna otvorenost.

Sve je savršeno baš kako jest, potpuno čisto i neojađeno. Svi fenomeni se prirodno javljaju kroz svoje jedinstvene načine i situacije, tvoreći stalno promjenjive obrasce pune smisla i značenja, kao sudionici velikog plesa. Sve je simbol, a ipak nema razlike između simbola i simbolizirane istine. Bez ikakvog napora u praksi, oslobođenje, prosvjetljenje i buddhastvo već su potpuno razvijeni i usavršeni. Ovo je prirodna savršenost.

Svakodnevna praksa je obična upravo kao život sam. Pošto nerazvijeno stanje ne postoji, nema potrebe ponašati se na bilo kakav naročit način ili pokušavati postići ili prakticirati bilo što.

Nema nikakve potrebe za nastojanjem da se dostigne neki uzvišeni cilj ili više stanje; to jednostavno proizvodi nešto uvjetovano ili umjetno što postaje prepreka slobodnom toku uma. Nemojte nikad misliti da čovjek je "griješan" ili bezvrjedan, već da je prirodno čist i savršen, bez ikakvih nedostataka.

Kod izvođenja meditacijske prakse treba ju razumjeti kao samo još jednu prirodnu funkciju svakodnevnog života, kao jedenje ili disanje, a ne kao neki posebni, formalni događaj koji se poduzima u velikoj ozbiljnosti i dostojanstvu. Morate shvatiti da meditacija nadilazi napor, nadilazi praksu, nadilazi svrhe i ciljeve, i nadilazi dualizam robovanja i oslobođenja.

Meditacija je uvijek savršena, pa nema potrebe za ispravljanjem ičega. Pošto Sve što izniče jednostavno je igra uma, nema "loše" meditacije i nema potrebe za osuđivanjem misli kao dobrih ili zlih. Stoga, ne treba sjesti u meditaciju s raznim nadama ili strahovima o ishodu: to se jednostavno radi bez samosvjesog osjećaja "ja meditiram" i bez pokušaja da se kontrolira ili prisiljuje um, te bez pokušaja da se postigne mirnoća.

Ukoliko otkrijete da ste zalutali na bilo koji od ovih načina, prekinite meditaciju i jednostavno se malo odmorite i opustite prije no što nastavite.

Ako, bilo tijekom ili nakon meditacije, imate iskustva koja tumačite kao posljedice, ne treba od njih raditi ništa naročito; prepoznajte da to su samo fenomeni i jednostavno ih promatrajte. Iznad svega, ne pokušavajte ih rekreirati jer to je protivno prirodnoj spontanosti uma.

Svi fenomeni su potpuno novi i svježi i apsolutno jedinstveni, sasvim slobodni od svih koncepata prošlosti, sadašnjosti i budućnosti - kao da su doživljeni u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji; ovo je apsolutna spontanost.

Neprekidni tok novog otkrivanja i svježeg objavljivanja i inspiracije koji izniče u svakom trenutku je manifestacija vječne mladosti žive dharme i njenih čuda; sjaj i spontanost su aspekt igre ili plesa svemira kao gurua.

Treba naučiti vidjeti svakodnevni život kao mandalu u kojoj se nalazite u središtu, i osloboditi se sklonosti i predrasuda prošle uvjetovanosti, sadašnjih želja, i nada i očekivanja prema budućnosti.

Likovi u mandali su svakodnevni objekti vašeg životnog iskustva koji se kreću u velikom plesu svemirske igre, simbolizam kojime guru razotkriva dubok i vrhovni smisao i značenje. Zato, budite prirodni i spontani; prihvaćajte sve i učite od svega.

Vidjeti treba komičnu, zabavnu stranu situacija koje izniču (i probuđuju nas). U meditaciji, vidite kroz iluziju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prošlost je samo sadašnje sjećanje ili stanje, budućnost samo sadašnja projekcija, a sadašnjost i sama nestaje prije no što ju zahvatimo.

Treba obustaviti koncepcije o meditaciji i osloboditi se od prošlih sjećanja. Svaki trenutak meditacije je potpuno jedinstven i pun potencijala za nova otkrića tako da se meditacija ne može suditi prema prošlom iskustvu ili prema teoriji.

Jednostavno zaronite u meditaciju u ovom trenutku s cijelim umom, i oslobodite se oklijevanja, dosade ili uzbuđenja.

Kad meditirate tradicionalno je i najbolje, ako možete, sjesti s prekriženim nogama uspravnih leđa ali bez krutosti. No, najvažnije je osjećati se udobno, pa je bolje sjesti u stolicu ako je sjedenje prekriženih nogu bolno.

Mentalni stav treba nadahnuti iz tri temeljna aspekta, bilo da je meditacija sa ili bez oblika, i često se može pokazati poželjnim, ako ne i nužnim, da razdoblju bezoblične meditacije prethodi razdoblje meditacije s oblikom.

U ovu svrhu kroz stoljeća budističke prakse razvijene su mnoge vrste uvodnih meditacijskih praksi, a najvažnije su meditacije na disanje, recitiranje mantre i tehnike vizualizacije.

Za prakticiranje drugog i trećeg od ovih razreda, neophodna je osobna poduka od gurua, no nekoliko riječi o prvom razredu nije ovdje naodmet, pošto se ova malo razlikuje od osobe do osobe.

Prvo, pustite da um prati kretanje daha, naunutra i navan, sve dok ne postane miran i spokojan. Onda sve više odmarajte um na dahu sve dok se čitavo biće ne čini sjedinjeno s njime.

Naposljetku postanite svjesni kako dah napušta tijelo i odlazi u prostor, pa postepeno prenesite pažnju s daha na osjećaj prostornosti i širenja.

Puštajući ovaj zadnji osjećaj da se pretoči u popunu otvorenost, prelazite u sferu bezoblične meditacije.

Po svoj prilici gornji opis tri temeljna aspekta čini se nejasnim i nedovoljnim. Ovo je neizbježno kad se opisuje ono što je ne samo onkraj riječi, već i onkraj misli. Ovi aspekti upućuju na praksu nečega što je, u suštini, stanje bivanja.

Riječi su jednostavno jedan oblik upaye, vještog sredstva, one su smjernica koja vam, ako po njoj djelujete, omogućuje spontano iznicanje urođene mudrosti i prirodnost savršenog djelovanja.

Ponekad se u meditaciji može iskusiti prekid normalne svijesti, nenadana i potpuna otvorenost. Ovo iskustvo izniče samo kad ste prestali razmišljati u terminima meditacije i objekta meditacije. To je bljesak stvarnosti, iznenadni uvid koji se ispočetka javlja rijetko, a onda, uz neprekidnu praksu, sve češće. To ne mora biti naročito razorno ili eksplozivno iskustvo, već samo trenutak velike jednostavnosti.

Nemojte učiniti grešku da svjesno nastojite proizvesti ponavljanje ovih iskustava, jer to bi bila izdaja prirodnosti i spontanosti stvarnosti.