No, šest elemenata su u svojoj prirodi blistava praznost (skt. mahašunyata), to jest, oni su samo buddhastvo. Svaki element u nama, izvan nas i u drugim bićima, esencija je nedvojne mudrosti buddhastva. Nadalje, elementi su u stanju savršenog međuprožimanja (skt. yoga), pa su um i tijelo u stvarnosti polarizacije iste višeznačne ravni. "Zemlja" predstavlja sve kruto i čvrsto, a to je energija koja u ljudskom tijelu prevladava u području zdjelice. Predstavljena je žutim kvadratom i slogom A. "Voda" su stanja tečnosti i zaobljenja. Takva energija je malo slobodnija i kreće se uglavnom vodoravno i nadole, s jedne strane na drugu, pa predstavlja privlačenje i odbijanje. U ljudskom tijelu prevladava u abdomenu. Predstavljena je bijelim krugom i slovom VA. "Vatra" je stanje topline i isijavanja, energija koja se kreće brzo, uspravno i nagore, pa se povezuje sa stvaralaštvom i preobražajem. U ljudskom tijelu prevladava u prsima. Predstavljena je crvenim trokutom i slovom RA. "Vjetar" je stanje plinovitosti i slobodnog kretanja, potpuno oslobođena energija koja se istovremeno može kretati u svim smjerovima. Vjetar prevladava u grlu, a predstavljen je crnim polumjesecem i slovom HA. "Prostor" je čista praznost, onkraj misli i jezičnih izraza. To je beskrajna bezoblična energija, koja u ljudskom tijelu prevladava u tjemenu. Predstavljen je plavim draguljem i slovom KHA. "Svijest" je suštinski savršena budnost, čista spoznajna svjetlost, koja je u savršenom jedinstvu s prostornim elementima. "Znalac" i "znano" ne postoje neovisno, već samo uzajamno i tako tvore savršenu cjelinu svega postojećeg - stvarnosti. Svi su elementi obdareni savršenim odlikama i ne razlikuju se od istinske prirode dharmadhatu, istinskog svemira.

Iz ove transcendentne stvarnosti, Shingon Mikkyo je izravni prijenos Dharme na nadvremenskoj i neuvjetovanoj razini. Šakyamuni Buddha je prije 25 stoljeća izlagao u tri okreta Dharme učenja odricanja, praznosti i buddha-prirode na konvencionalne, ljudima dostupne načine. No, nadvremenski i bezvremenski, kao Mahavairocana Buddha, izlagao je, izlaže i uvijek će izlagati, vrhovno "tajno" učenje na razini beskrajne svijesti (mandala) i beskrajnog zvuka (mantra). Svjetlost prosvjetljenja ili budnost probuđenja nezaustavljivo se saopćavaju svakoj stvari, a ovaj stalni utjecaj možemo nazvati "milošću" (skt. adhišthana, jap. kaji). Ovoj u suštini bezobličnoj komunikaciji i utjecaju, pristupa se putem tri mistične prakse vizualizacije svetih arhetipa, oblikovanja svetih oblika i izvođenja svetih slogova. Na ovoj razini nisu potrebne riječi i objašnjenja. Praksa je ujedno i cilj.

U svom najdubljem samadhiju Buddha je podučavao (tj. podučava) ovu duboku Dharmu. U ovom samadhiju Buddha je kozmičko Buddhastvo, Mahavairocana Buddha, "neizmjerno blistava budnost" naše istinske prirode. Ova djelujuća i živuća, a ipak transcendentna, stvarnost ima oblik, boju, glas i djelovanje. Može se opažati uvijek i svugdje u svijetu i u svijesti, u tijelu i umu, putem čula i putem čistog uma, ukoliko imamo čistu percepciju ili odgovarajuću metodu. Bez obmane, Mahavairocana Buddhu razlučujemo u svakom aspektu prirode.

Tijelo, govor i um Mahavairocana Buddhe su čitav svemir na svim razinama. Sam Mahavairocana kao nedvojna stvarnost ima nebrojene emanacije, koje su u Shingon mandalama kodificirane kao buddhe, bodhisattve, božanstva, bogovi i boginje, osjetilna bića, slova, zvukovi i simboli.

Svrha Shingon prakse je sjedinjenje (tj. spoznaja izvorne nedvojnosti) čovjeka s Mahavairocana Buddhom, njegova reintegracija s vlastitom prirodom, koja je ujedno i priroda svih bića i svih stvari. Svaki čovjek je, u temeljnom duhovnom smislu, oduvijek Mahavairocana, taj identitet je njegova buddha-priroda.

U neizbježnoj smrti, ljudsko biće se pretače u univerzalnih šest elemenata, koji se kroz faze pomaljaju kao sve dublje i dublje sfere stvarnosti, sve dok se napokon ne ispolji vrhovna stvarnost, blistava praznost Mahavairocana Dharmakaye u svom sjaju i bezgraničnosti. Ako tada ne prepoznamo Dharmakayu kao svoju pravu prirodu, nastavljamo s procesom preporađanja sukladno karmičkoj uvjetovanosti. No, ne trebamo čekati smrt da bi spoznali Mahavairocana Buddhu. Ostvarenje nam je dostupno sada, u ovom tijelu. Stanja tranzicije između sna i budnosti, te stanja preobražaja u dubokoj meditaciji propuštaju suptilni i čisti sjaj Dharmakaye. Sve što opažamo uobičajenim, pomućenim stanjem svijesti, samo su zamračenja ove izvorne svjetlosti uslijed naših karmičkih uvjetovanosti. Shingon meditacija ide izravno na pročišćenje ovih "mrlja" i spoznaju njihove istinske stvarnosti, koja je čista, neokaljana Dharmakaya, beskonačni opseg probuđene stvarnosti. U ovom procesu izdvajaju se tri aspekta ljudskog jedinstva s Mahavairocana Buddhom: izvorno jedinstvo, koje nam je vlastita priroda; jedinstvo milosti, koje nastaje dodirivanjem Dharmakaye kroz Shingon praksu; te jedinstvo ostvarenja, potpuno i savršeno probuđenje, ili ostvarenje buddhastva. Ovaj cilj ostvariv je u ovom tijelu.

Dvije sutre i dvije mandale
Dvije glavne sutre Shingon budizma su Mahavairocana Sutra (jap. Dainichi-kyo) i Vajrašekhara Sutra (jap. Kongocho-kyo). Obje su nastale u Indiji prije 6. stoljeća i prenesene su u Japan preko Kine u 8. stoljeću. Dvije velike mandale Shingon budizma prikaz su učenja iznesenih u ovim sutrama, a na mandalama se temelje meditacijske prakse i obredi.

Mandale su uobličenja transcendentne istine u vizualnom mediju. Kao takve, one nastaju u dubokom samadhiju kad svijest se stapa s beskrajem praznosti ali bez da gubi svoj sjaj. No, istovremeno su mandale slika svemira i slika uma, koji su oboje prikazani kao skladan sabor buddha i bodhisattvi. Premda, barem povijesno, u ljudski svijet mandale dolaze iz duboke meditacije prvih majstora Mantrayane, one su sada vrata u svijet buddha. Mandale postoje u više izvedbi i tehnika, a glavne su u Shingonu dvije, koje se uvijek nalaze u Shingon svetištima: Garbhakoša Mandala (jap. Taizo Mandara), koja je prikaz Mahavairocana Sutre, te Vajradhatu Mandala (jap. Kongokai Mandara), prikaz Vajrašekhara Sutre. U središtu obje mandale je Dharmakaya Buddha Mahavairocana, kojeg brojne emanacije i oblici okružuju izražavajući aspekte Mahavairocane. Svaka od ovih emanacija može biti središte sekundarnih mandala, pa tako ima potencijalno bezbroj mandala. No, u središtu je uvijek Dharmakaya, bilo kao Mahavairocana Buddha, ili kao bilo koja emanacija. Proces reintegracije svijesti praktičara odvija se kroz spoznaju da i praktičar, i sva njegova/njena iskustva, imaju svoje mjesto u sveobuhvatnoj mandali, te da su po sebi također mandala.

Garbhakoša Mandala, ili "Riznica bezgranične samilosti", predstavlja pojavni svijet, svijet relativne istine i međuzavisnosti. Prikazuje odnose prvih pet mahabhuta elemenata, to jest ono što vidimo kao materijalni svemir. Ona tako predstavlja Tijelo Mahavairocane, kao i ljudsko tijelo. Njeno učenje je Princip (jap. ri), koji je temeljna priroda svih stvari, a to je, prije svega, neprekidna mijena.

Vajradhatu Mandala, ili "Svijet neizmjerne mudrosti", predstavlja postojanu prirodu vrhovne istine. Prikazuje sferu šestog mahabhuta elementa, čiste svijesti ili uma. Tako ona predstavlja Um Mahavairocane, kao i ljudski um. Njeno učenje je Mudrost (jap. chi), koja spoznaje temeljnu prirodu svih stvari. Ona je vječna i neuništiva istina.

Buddhastvo je sjedinjenje (ili bolje, reintegracija) subjektivnog i objektivnog - ili drugim riječima svijesti i svijeta, svjedoka i svega svjedočenog - na najdubljoj, najvišoj i istovremeno najobuhvatnijoj razini. To je, u simbolici Shingon tradicije, jedinstvo dvije Mandale kroz uspješno izvođenje ezoteričnog meditacijskog obreda. Dvije Mandale prikazuju relativnost svih dualizama: sunca i mjeseca, neba i zemlje, vječnosti i vremena, erosa i thanatosa, muškog i ženskog, subjekta i objekta, jednog i mnogog, lijevog i desnog, mikrokozmosa i makrokozmosa, života i smrti, tijela i uma, osjećaja i razuma, privida i stvarnosti, konvergencije i divergencije, i tako dalje. Svrha Shingona je njihovo sjedinjenje, ili spoznaja da u svojoj temeljnoj prirodi oduvijek su nedvojni (skt. advaya, jap. funi), što je predstavljeno slogom A na lotosu samilosti u mjesecu mudrosti. Ovaj cilj Shingon dijeli s drugim nedvojnim tradicijama diljem svijeta i povijesti.

Tijelo, govor i um Mahavairocana Buddhe su Život svemira. Razni aspekti kozmičkog života Mahavairocane predstavljeni su brojnim "božanstvima" koja su njegove nedvojne emanacije. Ovo su uglavnom buddhe i bodhisattve, buduć se u praksi tek povremeno koriste svjetovna božanstva. Svako božanstvo (skt. devata ili išvara, jap. son) ima svoj oblik, boju, mudru i mjesto u mandali. Isto tako, ima svoju mantru i "sjemeni slog" (skt. bija, jap. shuji). U mantri je fokusirana "istina bića" pojedinog buddhe, čitava mantra fokusirana je u sjemenom slogu, a iz ovog sjemena se, prvo simbolički, a zatim i tjelesno, rađa samo biće odgovarajućeg buddhe.

Mudre, mantre i vizualizacije Shingona imaju za svrhu u praktičaru probuditi spoznaju Buddhe kroz izravnu re-identifikaciju. Pošto su razna božanstva samo emanacije Mahavairocane, praktičar putem njih ostvaruje određeni stupanj reintegracije s Mahavairocana Buddhom, Dharmakayom svih stvari. U suštini, ovdje nema razlike između obožavatelja, obožavanog i samog čina obožavanja. Mantra Mahavairocane je Mahavairocana kao zvuk, mudra Mahavairocane je Mahavairocana kao tijelo, a vizualizacija njegova oblika je Mahavairocana kao misao.

Tri misterije
Upravo metoda za ostvarenje istovjetnosti s Mahavairocana Buddhom odvaja Shingon Mikkyo od konvencionalnog budizma, premda u mješovitom obliku i egzoterični oblici budizma koriste ezoterične elemente u praksi. Pojam "ezoteričnog" označava tri skrivene funkcije, koje se koriste u Shingon praksi. Suštinska istovjetnost čovjeka i Mahavairocane, a to je da se oboje sastoje od šest elemenata, te da imaju tijelo i um, omogućuje uspostavljanje rezonancije, a na dubljoj razini i komunikacije između njih. Svrha ove obredne meditacije je, dakle, da čovjek postane ono što je oduvijek i bio, da postane jedno s Mahavairocana Buddhom.

Pošto Mahavairocana Buddha posjeduje tijelo i um, sposoban je izvoditi tri čina tijela, govora i uma. Ova tri čina Mahavairocana Buddhe poznati su kao tri misterije (skt. triguhya, jap. sanmitsu). Tijelo, govor i um čovjeka poznati su kao tri karme. Svrha Shingon obreda je stapanje tri misterije i tri karme. Ovo omogućuje velika samilost Mahavairocana Buddhe. Ova velika samilost ispoljava se kao adhišthana (jap. kaji), ili milost. Odvijanje ove milosti omogućuju tri sakramenta Shingon obreda: mudra, tj. činovi tijela, što u obredu predstavljaju razni položaji prstiju i čitavog tijela; mantra, tj. činovi svetog govora, u obredu sanskrtski sričaji; te dhyana-yoga, tj. činovi uma ili misli, uglavnom kontemplativne vizualizacije u umu praktičara. Ovo troje čine jedinstvo, tako da se mudra, mantra i yoga izvode zajedno - tijelo, glas i um se sjedinjuju i stapaju, a praktičar se u temeljnoj jednosti izjednačuje s Mahavairocanom tijelom, glasom i umom istovremeno kroz zajedništvo, sjedinjenje i jedinstvo.

Najvažniji dio osnovne prakse je recitiranje mantri.U početku mantra djelotvorno pomaže produbljivanje meditacije i vizualizacije. Um početnika se postepeno oblikuje u mantrička obličja pod utjecajem zvuka. S daljnjom praksom, um postaje živa mantra u stanju duboke usredotočenosti. Naposljetku, iz živog tkiva mantre izniče "božanstvo" u odgovarajućem obliku. Ovaj proces nije ni jednostavan, ni lagan. Zato se koristi replika božanstva s kojom se prakticira vizualizacija. To može biti antropomorfni prikaz ili simbolički prikaz nekog buddhe tj. nekog aspekta uma ili stvarnosti. Ponovnim i ponovnim motrenjem slike, u svijesti nastaje jasan (eidetski) odraz. Slika i odraz uz pomoć mantre postaju sasvim živi, a svijest praktičara postepeno ili munjevito ulazi u stanje dubokog samadhija.

Obredne meditacije Shingona
Shingon meditacije raspoređene su u niz koji na svakom stupnju vodi praktičara sve bliže savršenoj reintegraciji s Mahavairocanom, ali isto tako ponovo ga uključuje u svijet rođenja i smrti. Učitelj i učenik ovaj proces prolaze skupa premda s različitim faznim pomakom.

Na uvodnoj razini, praktičari se upoznaju s početnim praksama, koje svojom jednostavnošću mogu lako zavarati. Tako, postupci pročišćenja i zaštite bića (jap. goshinbo) u sebi sadrže mnoge naprednije principe. Na ovom stupnju glavno božanstvo je bodhisattva mahasattva Cintamani Avalokitešvara, a kroz recitiranje mantri i vizualizaciju koriste se još bodhisattve Vajrasattva, Akašagarbha, Acalanatha, kao i, naravno, sam Mahavairocana Buddha u oba oblika. Koristi se desetak meditacijskih metoda vrlo različitih dinamika iz obje Mandale, od kojih su glavne Gachirinkan, Ajikan, Gojigenshinkan i Gosojoshinkan.

Nakon uvodnog treninga, postoje četiri razine inicijacijske prakse: Osamnaest postupaka (Juhachido), Svijet mudrosti (Kongokai), Svijet samilosti (Taizokai) i Obred vatre (Goma), kao i mnoštvo pod-razina. Inicijacijska praksa znači da se ove prakse uče samo od autentičnog majstora i to nakon odgovarajuće inicijacije. Svetost samih praksi je dovoljan razlog za ovaj oblik opunomoćenja i pristupne dozvole.

Juhachido, ili "osamnaest postupaka u praksi", je ustvari osnovna praksa. U ovom obredu, praktičar prima osamnaest temeljnih mantri i mudri. U Kongokai inicijaciji uče se mudre i mantre Vajradhatu Mandale, a u Taizokai inicijaciji, pak, mudre i mantre Garbhakoša Mandale s odgovarajućim meditacijskim metodama koje nam omogućuju da spoznamo buddhastvo primarnih elemenata od kojih se sastojimo i mi, i sve što nas okružuje. Svako iskustvo, svaki odnos. I onda slijedi Goma, meditacijski obred vatre, kojim vlada Fudo Myo-O, Nepomični kralj svjetlosti. U vanjskoj gomi, vatra spaljuje drvo, hranu i mirise, dok unutrašnja goma plamenom mudrosti spaljuje sve obmane i duhovne prepreke.

Ovo je samo sažeti prikaz teoretske i praktične strukture Shingon Mikkyo budizma, japanske ezoterične Mantrayane. Za detaljnije upoznavanje s pojedinim oblicima učenja i prakse, potrebno je preuzeti zavjete, primiti poduku i proći kroz vatrenu kapiju prakse. Uloga kvalificiranog učitelja je, kao i u drugim tradicijama Mantrayane/Vajrayane, iznimno važna, no od nje je još važnija predanost svih praktičara istini i čista motivacija svih njihovih duhovnih činova.