Uzvišene Istine

Hokai D. Sobol (c) 2003

* * *

Om A Hum.

Uvod
Četiri plemenite Istine (skt. ćatur-arya-satyani) predstavljaju možda temeljno učenje, zajedničko svim školama budhizma. Ovo je učenje Šakyamuni Buddha iznio tijekom svojeg prvog propovijedanja u Jelenjem parku u Benaresu. Često pogrešno shvaćeno kao sumorno isticanje tamne i teške strane života, ovo je učenje varljivo i po drugim pitanjima, iz jednostavnog razloga što se fundamentalna učenja općenito shvaćaju na fundamentalistički način. Ovdje se u jednostavnim terminima izlažu četiri činjenice duhovnog života, ali ne kao apsolutne činjenice. Jednostavno, apsolutne činjenice ne postoje u konačnom smislu. Samim time, "apsolutne istine" nisu doli kontrapunkt relativnih istina, a nedvojne su istine neizrecive (ili, barem, paradoksalne) u dualističkim jezičnim terminima, čak i kad su savršeno očite. Tako, u skladu sa stilom egzoteričnih budhističkih izlaganja, Buddhina propovijed o četiri plemenite Istine ostaje nijema u odnosu na nedvojno. No, četiri plemenite Istine neustrašivo iznose ono što se ipak može i mora reći.

Patnja i ropstvo i uvjetovanost i nemoć postoje tek u odnosu na užitak i slobodu i svevolju i svemoć, pa stoga su relativni pojmovi (a sasvim relativna su i iskustva na koja se ovi pojmovi odnose). Iskustva su, naime, uvijek relativna i uvijek netrajna i uvijek ne-ja. Inače ne bi bila iskustva. Relativna su jer su uvijek usporediva - u protivnom su neopisiva i za dvojnu svijest neopaziva. Netrajna su jer uvijek nastaju i prestaju - u protivnom su vječna i stalna i nezahvatljiva jer se ne događaju u vremenu. Ne-ja su jer uvijek izniču kao objekt ili okoliš ili čin ili značajka ili svjesnost, a ovi nikad ne postaju "ja" - u protivnom ih ne bismo nazivali iskustvima i nikad ih ne bismo izgubili. Jednostavno, četiri plemenite Istine ne opisuju vrhovnu stvarnost. Zato sutra "Srce savršene mudrosti" kaže, "Nema ni patnje, ni izvora, ni prestanka, ni puta" (skt. na duhkha samudaya nirodha marga). Ako vam Izlaganje četiri plemenite istine nije poznato vidi ovdje ili čitav tekst sutre iz palijskog kanona u engleskom prijevodu, a za sutru "Srce savršene mudrosti" vidi ovdje.

Nadalje, četiri Istine se međusobno nadopunjuju. Tako prva Istina svjedoči patnju, dok treća svjedoči njezin prestanak. Druga svjedoči način nastajanja patnje, dok četvrta svjedoči put koji vodi prestanku patnje. Da su ovo "tvrde" istine, one bi se sasvim pobijale. Ovako, one čine jednu skladnu cjelinu.

Mahayanska učenja polaze od četiri stvarna znaka samsare, te četiri stvarna znaka nirvane. U samsari zbilju odlikuju patnja, nečistoća, netrajnost i besopstvenost. U nirvani zbilju odlikuju užitak, čistoća, stalnost i sopstvo. Nirvana je stvarnost u odnosu na samsaru, koja je privid. No značajke i samsare i nirvane su "stvarne" onoliko koliko nešto može biti "stvarno", pa ipak se ova dva niza potpuno pobijaju. Naravno, jer "stvarno" ne može biti apsolutan pojam, buduć uvijek postoji tek u odnosu na "nestvarno". Stvarnost u vrhovnom i translogičkom smislu nije nikakva "stvarnost", buduć nadilazi jaz između stvarnosti i nestvarnosti. U nedvojnoj i sveoubuhvatnoj perspektivi, samsara i nirvana su jedno - one su jednog ukusa, jedne prirode takovosti.

Nakon ovoga kratkog uvoda, možemo s više ravnoteže i perspektivnosti ući u područje što ga poput mape izlažu četiri Istine. To je teritorij duhovne transformacije: u tjeskobnoj i konfuznoj egzistencijalnoj stupici pojedinac se mora otvoriti onom što trenutačno otrežnjuje um - temeljnoj patnji, gorkoj i sirovoj. Zatim treba zaroniti u patnju i otkriti uzroke njezina dinamizma - u tijelu, u umu, u drugima, u okolini. Zatim treba otkriti kako sva patnja prestaje i nestaje na isti način kao što počinje i nastaje - ovisno o uzrocima i uvjetima. Naposljetku, treba si priznati da je put koji ka tome vodi postepen, dostupan i moguć, te da je to staza koja se živi. Štoviše, ova staza jest život sam!

Izlaganje
Pokušajmo onda rezimirati četiri Istine na kontemplativan način, kao niz meditacijskih tema koje nas pozivaju na neposrednu spoznaju Istina, a ne na njihovo intelektualno postuliranje, još manje na "vjerovanje" u njih. Vjerovanje u Istine je besmisleno kao i vjerovanje u vlastitu misao. Kad nešto pomislimo, jednostavno i prozirno spoznajemo ovu misao, neposredno i neupitno. Isto je s Istinama, vodimo li promišljanje na ispravan način. Razne budhističke tradicije razvile su specifične meditacijske metode na ovu temu, od kojih neke zahtjevaju dosta pripreme i pamćenja (pa otud i znatan stupanj školskog znanja). Slijedeća metoda je jednostavna i izravna, no opet potencijalno duboka i prodorna, a cijela se zasniva na stavu i svjesnosti potpune unutrašnje iskrenosti i blagosti.

Voljan sam jasno vidjeti i priznati patnju kao patnju.
Patnja postoji.
Patnja se događa sada i ovdje.
Patnja je nešto što želim i mogu promatrati i razumjeti.

Nema nikakvog smisla izbjegavati fizičke, psihološke, društvene i duhovne poteškoće. S njima se valja suočiti potpuno iskreno i otvoreno. Ako ne možemo učiniti ništa, briga nema smisla. Ako možemo nešto učiniti, strah nema smisla. Patnja je patnja. Tu nema bijega. Nema izvlačenja, nema okrivljavanja. Moja patnja i patnja drugih - to je patnja. K tomu, patnja je uvijek sadašnja, čak i kad se zasniva na sjećanju ili na predviđanju. Ona je uvijek opipljiva i prisutna, čak i kad je nepriznata. Ona uvijek dopušta kontakt i prepoznavanje. Ona uvijek vodi otrežnjenju i odrastanju. Patnja je naš prvi učitelj, i kvasac naše samilosti. Patnja isprva posustaje kad je možemo potpuno i bezuvjetno prihvatiti, a otud slijedi njezino razumijevanje. Prihvaćanje života u njegovoj cijelosti je stav neustrašive otvorenosti duhovnog ratnika, bodhisattve.

Voljan sam jasno vidjeti i priznati izvor patnje kao izvor patnje.
Patnja izniče uslijed uzroka i uvjeta.
Uzroci i uvjeti patnje djeluju sada i ovdje.
Uzroci i uvjeti patnje su nešto što želim i mogu napustiti.

Duboki uzroci patnje su žudnja (nerazumna želja da nešto prolazno bude vječno, da nešto nedjelotvorno bude djelotvorno, da nešto bolno bude ugodno, da nešto neizvjesno bude pouzdano) i neznanje (naša pogrešna identifikacija s tijelom, osjećajima, mislima, i društvenim ulogama). Mnogi dodatni uzroci i uvjeti patnje nalaze se izvan nas - u prirodi i društvu. Ponekad su tijelo i um dovoljni da se odvija patnja bez jasnog uzroka. Ali samo iskustvo ima objektivni i subjektivni aspekt: bol, neugoda, strah itd. su jedno, ali otpor koji pružamo u namjeri da ih udaljimo od sebe je puno važniji aspekt iskustva patnje. S opadanjem otpora, opada patnja. Kad već postoji bol, čemu dodatna patnja? Otpor i nestrpljenje čine srce zatvorenim i neosjetljivim, pa sve postaje povodom za sumnju i strah. Nije li dovoljno što boli?

Voljan sam jasno vidjeti i priznati prestanak patnje kao prestanak patnje.
Prestanak patnje doista postoji.
Prestanak patnje se događa sada i ovdje.
Prestanak patnje je nešto što želim i mogu ostvariti.

Prestanak patnje nije neprirodan niti natprirodan događaj. Kao što patnja nastaje, tako nestaje. Ovisno o uzrocima i uvjetima. I patnja je podložna promjeni, prolazna, nestalna, nestabilna. Prestanak patnje ima više razina ili dubina. Jedna je prestanak specifične patnje, kao kad izvadimo trn iz dlana. Druga je prestanak osnove patnje, kao kad izgubimo posao - više taj posao ne možemo izgubiti. Treća je prestanak prirode patnje, kao kad shvatimo nestvarna očekivanja koja su bila uzrokom naše ranjivosti. U duhovnim terminima, patnja prvo prestaje kad naučimo otklanjati njezine neposredne uvjete, unutrašnje (negativna stanja uma) i vanjske (loš okoliš i loši odnosi). Zatim patnja dublje prestaje kad otpustimo egocentrični grč samovažnosti. Naposljetku, patnja se sasvim pretvara u čistu, bespočetnu i beskrajnu slobodu - spoznajemo da su patnja, uzroci patnje, i pateća osoba poput sna. Ovo je savršeno prirodno stanje uma, koje je nemoguće "postići" ili "izgubiti".

Voljan sam jasno vidjeti i priznati put koji vodi prestanku patnje kao upravo to.
Put koji vodi prestanku patnje postoji.
Put koji vodi pretanku patnje jest sada i ovdje.
Put koji vodi prestanku patnje je nešto što želim i mogu živjeti.

Postoji život koji je Put. Postoji život koji je Istina i Radost i Sloboda (ili: meditacija, samilost i mudrost, tri sastojka osmostrukog puta). Put je pod našim stopalima, sada i ovdje. Ako ne sada - kada? Ako ne ovdje - gdje? Ako ne ja - tko? Stupanje na stazu slobode najveći je događaj u ljudskom životu. Kročenje njome potvrđivanje je života kao staze, a življenja kao slobode. Vlastite vrline, blagoslovi buddha, i ovaj savršeni trenutak - to su razine sastojci svakog koraka na stazi. "Vlastite vrline" označavaju 10.000 praksi samilosti u vozilu urođene budnosti, kojima svi buddhe oslobađaju sebe i druge. Ove prakse imaju bezbroj oblika, ali ne prelaze opseg činova tijela, činova govora i činova uma u tajnom vozilu. "Blagoslovi buddha" označavaju neizrecive blagodati što ih dobri učitelji puštaju poput slatke rose u ovom i drugim svjetovima. Ove milosti imaju bezbroj oblika, no poznate su u tajnom vozilu kao tri misterija. "Savršeni trenutak" označava potpunost ovog trenutka u kojem je sve sadržano - ovaj beskrajni vađra-dharmadhatu, područje blistavog uma, tajne riznice koja sadrži sva učenja svih vozila. Ovo tijelo, ovaj um.

Rezime
Četiri plemenite Istine su učenje svih Probuđenih. Premda brojna učenja i prakse velikog i dijamantnog vozila - kao, primjerice, praznost svih dharmi, ideal i staza bodhisattve, budhinska priroda, tri misterija i četiri mandale, te blistava priroda uma - nisu ovdje ni spomenuta, a kamoli objašnjena, četiri Istine odvajaju istinito od lažnog i povoljno od nepovoljnog, te širom otvaraju vrata Nirvane. Kad se upotrijebi duboko tumačenje, one su osnova (uporište), praksa (oslobođenje) i plod (djelovanje za dobro drugih) svih dobrih učenja (sadharma). Iz perspektive nedvojnog vozila (vađra-ekayana), prva istina je staza plemenitih ljudskih i nebeskih bića, druga istina je staza svetaca, treća istina je staza mudraca, a četvrta staza buddha. Ova ostvarenja je sažeto i vjerno opisao Šakyamuni Tathagata u propovjedi "Pokretanje dharmaćakre" za svoje najbliže učenike, nebeska bića i bodhisattve. Ako bilo koje duhovno učenje donosi kakvu dobrobit praktičarima i sljedbenicima, to je zato što sadrži aspekte ovih uzvišenih istina.

* * *

U granicama svojih skromnih sposobnosti,
nastojao sam sažeto objasniti dubok smisao četiri plemenite Istine,
koje su temeljno učenje svih Buddha.

Om A Hum.
Prosvjetljenje svim bićima.



Riznica Dharme | www.mandala.hr | Dharma Treasury