Povijesni Šakyamuni, poznat po naslovu 'Buddha' (budni ili probuđeni), bio je po misliocima budističke tradicije tek jedan od mnogih buddha. Mnogo je buddha djelovalo u ovom svijetu prije Šakyamunija, a mnogi će doći i nakon njega. Isto tako, bilo je mnogo buddha u raznim oblicima u drugim svjetovima istovremeno dok je Šakyamuni djelovao u našem svijetu, kao što ima mnogo aktivnih buddha sada u raznim svjetovima pored našeg. Iako je Šakyamuni za nas paradigmatski buddha pošto nam je najbliži u vremenu i prostoru, niti je jedini buddha kojeg budisti štuju i obožavaju, niti čak - možda - buddha kojem je upućeno najviše pažnje, slavljenja i štovanja.

Premda su buddhe tako mnogobrojni, svi u svojoj raznolikosti dijele neke značajke; ustvari, upravo posjedovanje ovih općih svojstava opravdava da ih svim nazivamo buddhama. Budistički učenjaci počeli su iskazivati zanimanje za popisivanje i određivanje ovih općih svojstava već od veoma ranog razdoblja. Neki od ovih popisa nisu više doli standardizirani nizovi epiteta koji se odnose na Buddhu, kratke niske izraza štovanja upotrebljenih pri svakom spomenu Buddhe. Tako se [tradicionalno], primjerice, Šakyamuni često poštuje naslovom "Tako otišavši, vrijedni, savršeno i potpuno probuđeni, ispunjen u znanju i čistom vladanju, dobro otišavši, poznavalac svijeta, neprevaziđeni vodič za one kojima treba obuzdanje, učitelj bogova i ljudi, probuđeni, blaženi," litanijom naslova koja zvučno teče na Sanskrtu. Ova se litanija može primijeniti na bilo kojeg buddhu, pošto svi buddhe imaju ova svojstva. Drugi popisi općih svojstava buddha puno su sadržajniji, izneseni u poetskom obliku, namijenjeni učenju, recitiranju i meditacijskoj uporabi, ili kao pomoć pri vizualizaciji Buddhinih savršenosti. Upravo je takav jedan popis niže preveden.

Sedamnaest stihova što čine srce ovog popisa nalaze se u najmanje dva različita budistička teksta, Mahaayaanasutraalankaara ("Ures svetih tekstova Velikog Vozila") i Mahaayaanasangraha ("Sažetak Velikog Vozila") [oba teksta spadaju u baštinu indijske škole Yogacara]. Oba su napisana u Indiji i na Sanskrtu prije 4. stoljeća naše ere; problemi vezani uz datiranje indijskih budističkih tekstova dovoljno su nerješivi da čine nemogućim svako preciznije određivanje. Činjenica da se ovi stihovi nalaze u različitim tekstovima snažno sugerira da su imali vlastiti život, neovisan o bilo kojem od većih djela u kojima su sad umetnuti. Ovaj dojam potvrđuje činjenica da kanonska zbirka budističkih tekstova očuvana na tibetanskom jeziku sadrži ove stihove kao samostalan rad. Čini se razumnim zaključiti da su ovih sedamnaest stihova koji slave Buddhine izvrsne odlike u liturgijske svrhe koristili budisti u Indiji početkom naše ere, te da su smatrani dovoljno važnima da ih se uključi u razne pisane radove tijekom nekoliko narednih stoljeća uz popratna detaljna objašnjenja u istima. Povrh tog, ne znamo nažalost kako su točno budisti u Indiji ove tekstove koristili u svom obredu i meditacijskom životu.

Svaki od sedamnaest stihova u himni ima suštinski istu strukturu. Buddha, apostrofiran s poštovanjem u drugom licu jednine, opisan je kao posjednik niza poželjnih odlika, a stih završava s refrenom 'Slava tebi!' (namo'stu te). Izvrsne odlike spomenute u stihovima prilično su općeg tipa: kaže se da Buddha suosjeća sa svim bićima (1. stih), da kroti njihove strasti (3. stih), da zna što rade (6. stih), da otklanja njihove sumnje (17. stih), i tako dalje.

Veći pisani radovi u koje su ovi stihovi umetnuti tipično daju prozne komentare na svaki stih, nekad kratke, a nekad veoma opsežne. U ovim se komentarima svaki stih povezuje s jednim ili više nizova buddhinih odlika opisanih s puno većom točnošću i razradom, a ukoliko se ove odlike zbroje vidimo da himna po komentatorima u cjelosti iznosi poetski sažetak 206 izvrsnih odlika što ih Buddha posjeduje.

Ovaj veliki broj komentatori dijele u dvadeset jedan razred, od kojih neki imaju samo jednu stavku, a jedan čak osamdeset stavki; a svaki od sedamnaest stihova povezan je s jednim ili više od dvadeset jednog razreda. Svaki od dužih proznih radova u kojima se sada stihovi nalaze sadrži ovakve komentare, manje ili više razrađene, no svi se bitno slažu po pitanju koje članove šireg popisa - 206 odlika u dvadeset jednom razredu - povezati s kojim stihom.

U prijevodu koji slijedi donosimo kratke opaske za svaki stih, izvedene iz spomenutih komentarskih izlaganja, u nastojanju da pokažemo kako su indijski komentatori razumjeli stihove i povezivali ih s detaljnim skolastičkim kategorijama. Pošto ove kategorije imaju mnogo članova i visoko su tehničke, može se samo dati opći iskaz njihovih podjela i značenja. Bit će očito da stihovi tipično ne sadrže tehničke nazivke što ih koriste komentatori kad ih povezuju s razredima detaljnijeg popisa, te da se osjeća doza umjetnosti i proizvoljnosti u ovim vezama. Stihovi se mogu čitati i kušati samostalno; takav će im postupak vratiti nešto od izvornog religioznog okusa. No treba također naglasiti da kombinacija devocionalne gorljivosti ovih stihova sa suhim tehničkim tonom skolastičkih kategorija - što se samo spominju u popratnim opaskama - otvara prozor velike vrijednosti na budističke stavove i sistematsku misao o Buddhi u ranim stoljećima naše ere u Indiji; ovi stavovi i ova sistematska misao imali su zajedno temeljnu važnost za sve kasnije budističke teorije o osobi i djelovanju Buddhe.

[Za skorije radove, vidi Paul J. Griffiths i dr., The Realm of Awakening: A Translation and Study of the Tenth Chapter of Asanga's Mahâyânasangraha (New York: Oxford University Press, 1989) str. 123-69, 299-335. Drugi svezak djela Gadjin M. Nagao-a Shôdaijôron: wayaku to chukai [Mahâyânasangraha: japanski prijevod i komentar], 2 sveska (Tokyo: Kodansha, 1982, 1987) također sadrži sanskrtski tekst ovih stihova, skupa s prijevodom na japanski i nekim egzegetskim opaskama (također na japanskom).]


Himna u slavu izvrsnih odlika Buddhe

[O, Ti koji] suosjećaš s osjetilnim bićima;
Težiš sjediniti, odvojiti, i ne odvojiti;
Težiš sreći i dobrobiti.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 1, odlike 1-4, razred 1

Ovaj stih navodi Buddhine četiri "neizmjernice," naime, njegovu blagonaklonost (maitri), samilost (karuna), suosjećajnu radost (mudita) i spokoj nepristranosti (upekša), koje usmjerene su prema svim osjetilnim bićima. Buddha svima želi sreću i dobrobit, pa ih tako teži sjediniti s [uzrokom] sreće, odvojiti ih od uzroka patnje, i ne odvojiti ih od uzroka sreće i sreće koju već posjeduju. Neizmjernice su, onda, među Buddhinim savršenostima stava i odnosa prema svim ne-buddhama ili neprobuđenima; neizmjerne su jer prostiru se ka svima jednako bez ograničenja. Pružaju plodnu osnovu za Buddhino spasonosno djelovanje.


Oslobođen si od svih prepreka;
Mudrac koji vlada čitavim svijetom;
Objekti svjesnosti prožeti su tvojom svjesnošću;
Tvoj um je nezapriječen.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 2, odlike 5-30, razredi 2-4

Svaki od prva tri retka ovog stiha odnosi se na niz prosvjetljenih odlika svijesti koje izniču u Buddhinoj meditaciji. Prvi se redak odnosi na Buddhinih osam "oslobođenja", putem kojih se Buddha oslobađa od prepreka savršenoj spoznaji [znanju kako stvari jesu] i savršenoj afektivnoj svjesnosti [emocionalnim reakcijama koje su sukladne takvom znanju]. Drugi redak se odnosi na osam "sfera vladanja," kojima Buddha postiže potpunu kontrolu nad svojim mentalnim životom, znajući kako da po volji manipulira i mijenja mentalne slike u kojima se on sastoji. Treći redak se odnosi na deset "sfera totalnosti," putem kojih Buddha može proširiti svoju svjesnost do krajnjih granica mogućnosti, tako postajući svjestan svega i dostižući stanje sveznanja (sarvajna) (o kojem vidi stih 16). Komentatori nude dostatno informacija o meditacijskim tehnikama koje razvijaju ova stanja. Stih se u cjelosti tako odnosi na Buddhine savršenosti spoznaje i afekta, neophodne preduvjete za njegovo spasonosno djelovanje.


Ukroćuješ sve jade svih osjetilnih bića, bez ostatka,
Otklanjaš jade i iskazuješ milost ojađenima.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 3, odlika 31, razred 5

Ovaj se stih odnosi na Buddhinu "nesvadljivost," kojom je sposoban uklanjati jade osjetilnih bića, bez da istovremeno postane podložan bilo kojem od tih jada. Ovo je odlika od središnje važnosti u Buddhinoj savršenosti djelovanja, buduć je povezana s jednim od glavnih ciljeva čitave budističke staze, a to je uništenje jada (kleša) i njihovih tragova (vasana). Drugi nam redak govori da se Buddha protivi samo jadima, ne i bićima koja ih imaju [i koja od njih sama pate]; a komentari, u objašnjenju ovog stiha, uspoređuju Buddhu s liječnikom koji odlučno uklanja groznice ili demonska posjednuća, no pokazuje samo samilost onima koje muče takve nevolje.


Ti spontan si, nevezan, nezapriječen i usredotočen;
Ti uvijek i jedino rješavaš sva pitanja.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 4, odlika 32, razred 6

Ovaj stih u cjelosti odnosi se na Buddhinu svjesnost koja je plod njegovog izvornog zavjeta da će postati Buddha. Prvi redak navodi neke odlike ove svjesnosti, a drugi pokazuje njen milosni učinak: točno uslijed posjedovanja takve svjesnosti, Buddha ne može činiti ništa drugo nego otklanjati pitanja i sumnje neprobuđenih, te na taj način pomagati takvim bićima na njihovom putu ka buddhastvu. Naglasak na spontanosti je nit koja struji kroz čitavu ovu himnu. Buddha ne djeluje s namjerom ili analizom; naprotiv, njegove savršenosti znanja i afekta znače da čini sve bez predumišljaja ili mogućnosti pogreške, kao spontani tijek njegove prirode - kao što zrcalo spontano odražava slike savršenom točnošću i vjernošću.


Tvoj um je uvijek nezapriječen s obzirom na podršku i podržano - što je učeno;
I s obzirom na govor i svjesnost - što vrši podučavanje;
Ti uvijek si dobar učitelj.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 5, odlike 33-36, razred 7

Ovaj stih govori o Buddhina četiri "specifična razumijevanja." Ovo su naročite spoznajne sposobnosti kojima Buddha razumije, kao što prvi redak kaže, "[ono] što je učeno," to jest dharmu samu ("podršku"), i njeno značenje (artha, "[ono što je] podržano"). Ideja je da se budističko učenje izražava riječima i da ima značenje, te da Buddha savršeno razumije i jedno i drugo. Ovo su prva dva od četiri specifična razumijevanja. Druga dva - govor i svjesnost - spomenuta su u drugom retku. Komentatori objašnjavaju ova razumijevanja kroz Buddhino neograničeno i potpuno vladanje riječima neophodno za podučavanje doktrine u bilo kojem prirodnom jeziku, kao i njegovo vladanje retoričkim [jezičnim, govornim, konceptualnim i logičkim] konvencijama nužnim za učinkovitu uporabu takvih jezika. Buddha je stoga i svejezičan, i neusporedivo vješt retoričar, pa je tako 'uvijek dobar učitelj' obdaren s četiri jasnoće (catur-pratisamvid).


Kad prilaziš osjetilnim bićima kroz njihove riječi,
I sa znanjem njihova vladanja s obzirom na dolaženje, odlaženje i oslobođenje,
Upućuješ ih dobro.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 6, odlike 37-42, razred 8

Ovaj stih na sažet način govori o Buddhinih šest nadnaravnih znanja (abhijna). Komentatori nude pomalo različite verzije ovog šestočlanog niza, pa tako i tumače stih na pomalo različit način. Ali općenito se slažu da moći jasnog vida, jasnog sluha i jasnog uma, omogućuju Buddhi da zna sve o ponašanju osjetilnih bića, o njihovim pređašnjim životima i preporađanju, te kad će i kako dostići nirvanu ("sa znanjem njihova vladanja s obzirom na dolaženje, odlaženje i oslobođenje"). Takvim znanjima Buddha stječe sve potrebno za 'dobro upućivanje,' pa se i ovdje spominju Buddhine spoznajne moći kao nužan uvjet za njegovo oslobađajuće djelovanje. Buddhino izravno znanje omogućuje mu da svoja učenja i činove usmjerava točno prema potrebama svakog osjetilnog bića.


Vidjevši te, sva otjelovljena bića prepoznaju plemenitu osobu.
Nadahnjuješ posvećenost već [samom] svojom pojavom.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 7, odlike 43-154, razredi 9-10

S ovim stihom po prvi put nalazimo spominanje Buddhinih savršenosti fizičke pojavnosti kad djeluje u svijetu kao učitelj. Ove su savršenosti dovoljno dojmljive da potiču "posvećenost" (prasada, vedrina) već samom pojavom; tradicionalno su podijeljene u dva razreda, trideset dvije velike [glavne] i osamdeset malih [dodatnih] savršenosti [ili oznaka maha-puruše, "savršenog čovjeka"]. Standardni popis ovih je predug za iznošenje ovdje, no primjeri velikih oznaka su: kotači s tisuću paoka na stopalima, uvučen penis, zlatna koža, četrdeset ravnih zubiju bez razmaka, i tako dalje. Neke se od ovih oznaka mogu vidjeti na kipovima Buddhe; sve one trebaju potaknuti one koji ih vide na prakticiranje Dharme i kročenje stazom, te u tome uspjeti stvaranjem osjećaja ushićenog poštovanja.


Postigao si majstorstvo u preuzimanju, održavanju i odbacivanju,
U magičnom preobražaju i razvoju,
Usredotočenosti i svjesnosti.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 8, odlike 155-58, razred 11

Ovaj stih govori o Buddhina četiri "potpuna pročišćenja" (parišuddhi), a što su ustvari četiri vrste majstorstva. Prvo, navedeno u prvom retku, znači da se buddhe, kako to jedan od komentatora kaže, "rađaju kadgod požele; da kad se rode žive dokle žele, te da odbacuju život tek kad žele." Buddha dakle ima potpunu kontrolu nad svojim životnim vijekom. Drugo od ovih pročišćenja je Buddhino majstorstvo nad mentalnim tokom: može po potrebi stvarati i manipulirati mentalne slike od kojih se taj život sastoji, umjesto da im je podložan, kao što mi uglavnom jesmo. Konačno, u trećem retku, spominju se treće i četvrto Buddhino pročišćenje: to su njegovo majstorstvo nad raznim vrstama meditacijske prakse ("usredotočenosti" ili samadhi), te nad raznim vrstama "svjesnosti" (jnana) koja iz takve prakse proizlazi. Ključna je zamisao spontane kontrole: Buddha nije podložan nekontroliranim utjecajima izvan sebe, već upravo upravlja svima njima. Postoje važne veze s izvrsnim odlikama spomenutim u stihu 2.


Uništavaš demona koji obmanjuje osjetilna bića
O vještom, o utočištu, o pročišćenju, te o oslobođenju kroz Veliko Vozilo.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 9, odlike 159-68, razred 12

Ovaj stih obrađuje Buddhinih deset moći (bala), moći koje dolaze iz Buddhine svjesnosti o stvarima kako jesu. Ove moći omogućuju Buddhi da pobijedi demonskog obmanjivača Maaru, koji uvijek nastoji zavesti ljudska bića o tome što je doista učinkovito za spasenje i oslobođenje. Maarine obmane djeluju na četiri glavna područja: prvo, što je to učinkovito za spasenje ("vješto", kušala); drugo, što je to prikladno religiozno "utočište" (sarana); treće, koje će religiozne prakse pročistiti pojedinca ("pročišćenje", višuddhi); i četvrto, koje "vozilo" (yana) ili tradicija budističke prakse najizglednije vodi ka Nirvani. U svakom području Buddha ima moć nadvladati Maarina lažna učenja istinitima, jer Buddha uvijek zna što je zbiljnost i istina. Tako, primjerice, Maara možda uči da je za spasenje učinkovito vjerovati kako postoji bog koji oslobađa ljudska bića; Buddha se, koristeći moć koja dolazi iz njegove svjesnosti o mogućem i nemogućem (sthanaasthanajnanabala, prva od deset moći), suprostavlja ovome podučavanjem da nema boga koji ima takvu moć spasenja.


Propovjedaš svjesnost, napuštanje, oslobođenje, te ono što čini prepreke,
Za dobrobit svoju i drugih.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 10, odlike 169-72, razred 13

Ovaj se stih odnosi na Buddhine četiri "neustrašivosti" (nirbhaya). Buddha je neustrašiv ili potpuno pouzdan u svojoj nepogrešivosti znanja onog što treba znati ("svjesnost", jnana), te u odbačenosti onih prepreka koje treba odbaciti ("napuštanje", prahana). Ovo su neustrašivosti u odnosu na ono što koristi Buddhi samom; uslijed njihova posjedovanja Buddha vidi, primjerice, "nemogućnost da ga ikakvo božanstvo ili demon pravedno optuže da nešto nije potpuno shvatio [ili ostvario]," kako je to jedan od komentatora sročio. Buddha je također sasvim pouzdan da je njegovo podučavanje drugih, kako o onom što će dovesti do oslobođenja, tako i o tom što će postati prepreka ukoliko s time nastave, sasvim savršeno i onkraj prigovora. Ovdje imamo vezu s idejom spontanosti: Buddhino je djelovanje lišeno promišljanja i namjere dijelom zato što ne treba unaprijed razmatrati da li će iskazati neku nesavršenost neopreznim djelovanjem. Buduć on nema nesavršenosti ili nedostataka, takvo se iskazivanje ne može dogoditi.


Govoriš odlučno na skupovima,
Oslobođen si od dva jada,
Nemaš se od čega čuvati, ništa ne zaboravljaš, okupljaš zajednice.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 11, odlike 173-78, razredi 14-15

Ovaj stih govori o Buddhinim nepodozrivostima (adhimokša) i pomnostima (smrti). Upravo uslijed prvih Buddha može 'govoriti odlučno' među okupljenim slušateljima: ovo može jer nema potrebe čuvati svoje činove, riječi ili misli od mogućih pogreški. Buddha je također 'oslobođen od dva jada' u smislu da ne osjeća ni prianjanje [tj. prisnost] prema otvorenim slušateljima, niti odbojnost [tj. udaljenost] prema neotvorenima i sumnjičavima. Naposljetku, Buddhina pomnost, njegova sposobnost da neprekidne pažljivosti prema potrebama onih kojima se obraća (i da tako 'ništa ne zaboravlja'), daje mu sposobnost da 'okuplja zajednice,' te da tako podučava sve one s kojima dođe u doticaj na najprikladniji i najdjelotvorniji mogući način.


Tvoji činovi svugdje nikad nisu lišeni sveznanja,
bilo da si u pokretu ili u odmoru;
Tvoje sveznanje uvijek odgovara stvarnosti.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 12, odlika 179, razred 16

Smatra se da ovaj stih govori o Buddhinom potpunom "uništenju sklonosti" (ašravakšaya) ka neprikladnom i ne-nepogrešivom djelovanju, a to je stanje koje zahtjeva neprekinuto "sveznanje" (vidi isto stih 16) od strane Buddhe. Drugim riječima, Buddha uvijek zna potpuno i precizno što radi, pa tako njegovi činovi nikad nisu podložni neprepoznatim ili nesvjesnim sklonostima. Možemo reći da Buddha nikad nije podložan nesvjesnim nagonima ili poticajima: ono što čini i govori potpuno potvrđuje ono što jest. Komentatori navode živopisne primjere djelovanja pod utjecajem takvih neosvještenih sklonosti. Naprimjer, izvjesni pojedinac, koji dostigao je svojevrsno probuđenje ali bez potpunog nadilaženja svojih sklonosti, "okitio se finim stvarima uslijed učinaka svojih sklonosti, nastalih iz mnogih prošlih života u kojima je bio dvorska dama."


Kad činiš što učiniti treba za dobrobit osjetilnih bića, vremena ne tratiš;
To što činiš nikad besplodno nije;
Ti potpuno si lišen zaboravnosti.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 13, odlika 180, razred 17

Ovaj se stih obraća Buddhinoj "nezaboravnosti" (anusmrti), to jest njegovoj neprekidnoj svjesnosti i pažnji prema svemu što treba učiniti za osjetilna bića i njegovoj neprekidnoj i potpunoj učinkovitosti u izvršenju istog. Jedan od komentatora izražava ovo na sjajan i britak način: "Stanje nezaboravnosti znači da Buddha učinkovito čini, u pravom trenutku, što treba učiniti, kadgod, gdjegod, i kakogod to treba učiniti . . . štoviše, Buddha nikad ne zaboravlja bilo koji čin, predmet ili način izvršenja svih tih činova, jer njegova je pažnja uvijek prisutna."


Motriš čitav svemir šest puta svakog dana i noći;
Obdaren si neizmjernom samilošću;
Težiš blagostanju.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 14, odlika 181, razred 18

Ovaj stih odnosi se na Buddhinu "bezgraničnu samilost" (mahakaruna) prema svim osjetilnim bićima, a ta je odlika već spomenuta u stihu 1. "Šest puta svakog dana i noći" jednostavno znači neprekidno; ova fraza koristi standardnu indijsku podjelu 24 sata u šest jednakih razdoblja. Treći redak ovog stiha istovjetan je s dijelom trećeg retka u stihu 1. Ovdje je, kao i tamo, poanta da se svi Buddhini činovi mogu razumjeti pod pojmom samilosti.


Daleko nadilaziš sve slušatelje i usamljene probuđene
Izvođenjem, postignućem, svjesnošću i djelovanjem.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 15, odlike 182-99, razred 19

Ovaj stih govori o osamnaest odlika koje jedinstveno posjeduje Buddha (avenikabuddhadharma ili buddhaguna), odlika koje ga razlikuju od onih drugih bića koja dostigla su neku vrstu oslobođenja (vimokša), ali koja nisu savršeno, sasvim i potpuno probuđena (anuttara-samyak-sambuddha). Popis ovih osamnaest odlika dug je i detaljan. Sadrži prvo sve što Buddha čini dok je aktivan u svijetu, njegovo "izvođenje" (carya); drugo, "postignuća" kao usredotočenost (samadhi) i polet (chanda), koja je stekao kao plod svojih prošlih činova; treće, njegovu "svjesnost" (jnana, znanje), koja je po svim pitanjima savršena; i četvrto, njegovo "djelovanje" (karma), koje je spontano bez pogreške u svim fizičkim, verbalnim i mentalnim aspektima. Postoji jedna polemika pri razradi ove liste kod komentatora: Buddha se mora dokazati kao superioran u odnosu na sve druge moguće kandidate za uzvišeno štovanje, uključujući one "slušatelje" (šravaka) koji su oslobođeni od ojađenja kroz prianjanje, odbojnost i neznanje, kao i one "usamljene probuđene" (pratyekabuddha) koji su probuđeni za istinu kroz duboku i dugotrajnu meditaciju na istinu međuzavisnog (pratityasamutpana), ali koji još nisu sasvim oslobođeni od svih nesvjesnih sklonosti prema ne-nepogrešivim mislima, govoru ili činovima. Takva bića se još uvijek moraju čuvati od pogreške, dok Buddha to više nema potrebe činiti (vidi isto stihove 10-11).


Ostvario si neizmjerno probuđenje u svim aspektima kroz tri tijela;
Otsjecaš sumnje svih osjetilnih bića svugdje.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 16, odlika 200, razred 20

Ovaj se stih odnosi na Buddhino naročito sveznanje (sarvakarajnana), sveznanje koje poznaje sve stvari u svim njihovim "aspektima" (vidi isto stih 12). Takvo sveznanje ostvaruje se i vrši kroz "tri buddhina tijela" (trikaya) koja su: tijelo stvarnosti (dharmakaya), nazivak koji opisuje ono što Buddha suštinski i vječno jest, stvarnost sama; tijelo univerzalnog užitka (sambhogakaya), što je Buddha vidljiv i dostupan u raznim nebeskim područjima, tj. vidljiv naprednim bodhisattvama na nekom od bhumi stupnjeva, kao i izvjesnim božanstvima; te tijelo magičnog preobražaja (nirmanakaya), nazivak koji opisuje povijesna ispoljenja buddhastva aktivna i dostupna u svijetu poput našeg, pa tako vidljiva običnim bićima. Upravo kroz ova tijela, te kroz sveznanje koje se ispoljava kroz sve što ona čine, Buddha izvodi svoju milosnu funkciju, koja je 'odsjecati sumnje svih osjetilnih bića svugdje' (vidi isto stih 4).


Nemaš zadržavanja, ni nedostatka,
ni zbrke, ni tromosti, ni kolebanja,
niti pojmovne suvišnosti prema svim stvarima.
Slava tebi! Namo'stu te!

stih 17, odlike 201-6, razred 21

Šest odlika pripisanih Buddhi u ovom stihu odnose se na Buddhino potpuno vladanje u šest savršenosti (paramita). Buddha nema "zadržavanja" jer je savršen u davanju (danaparamita); "ni nedostatka" jer savršen je u moralnosti (šilaparamita); "ni zbrke" jer savršen je u strpljenju (kšantiparamita); "ni tromosti" jer savršen je u ustrajnosti (viryaparamita); "ni kolebanja" jer savršen je u meditaciji (dhyanaparamita); i "niti pojmovne suvišnosti prema svim stvarima," što znači da ne čini pogrešku reifikacije uslijed njegove savršenosti mudrosti (prajnaparamita), nezapriječenog uvida u prirodu svih stvari (dharmata) i beskrajnog opsega stvarnosti (dharmadhatu), uvida u sadržaj Takovosti (tathata).