Ovako sam čuo. Jednom je Buddha boravio kod Šravastija u šumarku Jeta, u Vrtu Dobročinitelja siročadi i usamljenih, sa skupom velikih bhikšua, njih tisuću dvjesto pedeset ukupno, te sa svim bodhisattvama, trideset osam tisuća ukupno.
U to vrijeme Bhagavan povede skup u šetnju prema jugu. Iznenada naiđu na hrpu kostiju pored puta. Bhagavan se okrene prema ovim kostima, spusti pet udova na tlo i nakloni se duboko s poštovanjem.
Ananda spoji dlanove i zapita Bhagavana, 'Tathagata je veliki učitelj trostrukog svijeta i samilosni otac bićima iz četiri [vrste] rođenja. On uživa poštovanje i ugled od čitavog skupa. Iz kojeg razloga se sada klanja hrpi suhih kostiju?'
Buddha reče Anandi, 'Premda svi ste vi moji najistaknutiji učenici i članovi ste Sanghe već dugo vremena, još uvijek niste ostvarili dalekosežno razumijevanje. Ova hrpa kostiju možda je pripadala mojim precima u prošlim životima. Bili su to možda moji roditelji u mnogim prošlim životima. Iz tog se razloga ja sad [duboko] klanjam.' Buddha je nastavio govoriti Anandi. 'Ove kosti koje promatramo mogu se podijeliti na dvije skupine. Jedna skupina su kosti muškaraca, koje teške su i bijele boje. Druga skupina su kosti žena, koje lagane su i crne boje.'
Ananda reče Buddhi, 'Bhagavan, kad muškarci su živi, oblače svoje tijelo u odore, pojaseve, cipele, šešire i drugu finu opravu, tako da jasno poprimaju mušku pojavnost. Kad žene su žive, koriste kozmetiku, mirise, praškove i elegantne miomirise uljepšavajući svoje tijelo, tako da jasno poprimaju žensku pojavnost. No, kad muškarci i žene umru, sve što ostaje njihove su kosti. Kako ih razlikovati? Molim te, poduči nas kako ih razlikovati.'
Buddha odgovori Anandi, 'Ako muškarci dok su u svijetu ulaze u hramove, slušaju objašnjenje tekstova Sutre i Vinaye, iskazuju poštovanje Trojnom Dragulju, i recitiraju imena Buddhe, onda će im kosti kad preminu biti teške i bijele. Većina žena u ovom svijetu imaju malo mudrosti i zasićene su emocijama. Rađaju i podižu djecu, osjećajući to kao svoju dužnost. Svako dijete oslanja se na majčino mlijeko i ishranu, a to mlijeko je pretvorba majčine krvi. Svako dijete popije četiri tisuće sedamsto litara majčinog mlijeka. Uslijed ovog ispijanja majčinog tijela iz kojeg dijete uzima mlijeko za ishranu, majka postaje iscrpljena i izmorena, pa njene kosti postaju crne i lagane.'
Kad Ananda začu ove riječi, osjeti bol u dubini srca kao da je proboden i tiho zajeca. Obrati se uto Bhagavanu, 'Kako se odužiti za ljubaznost i dobrotu svojoj majci?'
Buddha reče Anandi, 'Slušaj dobro, i objasnit ću potanko. Zametak raste u majčinoj utrobi deset lunarnih mjeseci. Kakve sve gorčine ona proživljava u tom razdoblju! U prvim mjesecima trudnoće, život zametka je neizvjestan poput rose na travi: koliko li je samo vjerojatno da neće trajati od jutra do večeri, već ispariti do podneva!?
Tijekom drugog lunarnog mjeseca, zametak se gruša poput skute. U trećem je mjesecu poput ugrušane krvi. U četvrtom mjesecu trudnoće zametak počinje naličiti ljudskom obličju. Kroz peti mjesec u utrobi, pet udova djeteta poprima oblik - dvije noge, dvije ruke i glava. U šestom lunarnom mjesecu trudnoće, dijete počinje razvijati osnove šest osjetilnih sposobnosti: oči, uši, nos, jezik, [opipno] tijelo i [saznajni] um. U sedmom mjesecu, nastaju tristo šezdeset kostiju i zglobova, kao i osamdeset četiri tisuće pora. U osmom lunarnom mjesecu trudnoće javljaju se intelekt i devet otvora. Do devetog mjeseca dijete je naučilo probaviti razne hranjive tvari iz hrane koju prima. Naprimjer, može probaviti esenciju breskve, kruške, određenih korijena i pet vrsta žitarica.
U majčinom tijelu tvrdi unutarnji organi, koji vrše skladištenje, spuštaju se nadole, dok šuplji unutarnji organi, koji vrše procesiranje, izdižu se nagore. Ovo možemo usporediti s tri planine koje se izdižu iz tla. Možemo ih nazvati Planina Sumeru, Planina Karme i Planina Krvi. Ove analogne planine sastaju se tvoreći jedinstveni obrazac uzdignutih vrhova i spuštenih dolina. Isto tako, grušanje majčine krvi iz njenih unutarnjih organa tvori jedinstvenu tvar, koja postaje hranom djeteta.
U desetom mjesecu trudnoće, tijelo zametka je potpuno i spremno za rođenje. Ako je dijete iznimno krotko, izaći će s dlanovima spojenim u poštovanju a porađanje će biti spokojno i radosno. Majka će ostati nepovrijeđena porodom i neće osjetiti bol. No, ukoliko dijete je iznimno buntovne prirode, do te mjere da sposobno je počiniti pet najtežih prijestupa, onda će povrijediti majčinu utrobu, rasporiti majčino srce i jetru, ili zapeti u majčine kosti. Porod će biti poput rezova tisuća oštrica ili kao da deset tisuća oštrih mačeva probadaju njeno srce. To su agonije u porađanju drskog i buntovnog djeteta.
Da obrazložim jasnije, postoji deset vrsta ljubaznosti koje majka daruje djetetu:
Prva je ljubaznost ta što pruža zaštitu i njegu dok dijete je [još] u utrobi.
Druga je ljubaznost ta što podnosi patnju tijekom poroda.
Treća je ljubaznost ta što zaboravlja sve boli dočim se dijete rodi.
Četvrta je ljubaznost ta što sama jede gorko dok slatko ostavlja djetetu.
Peta je ljubaznost ta što premješta dijete na suho mjesto dok sama podnosi vlagu.
Šesta je ljubaznost ta što hrani dijete svojim dojkama, njeguje ga i podiže.
Sedma je ljubaznost ta što brižno ispire nečist sa djeteta.
Osma je ljubaznost ta što uvijek misli na dijete kad ono otputuje.
Deveta je ljubaznost duboke brige i predanosti.
Deseta je ljubaznost krajnje miline i suosjećanja.
Prvo, ljubaznost pružanja zaštite i njege dok je dijete još u utrobi.
Uzroci i uvjeti iz akumulacije eonske karme rastu i jačaju
Sve dok u ovom životu dijete ne dospije u utrobu svoje majke.
Kako mjeseci prolaze, pet se vitalnih organa razvija;
Unutar sedam tjedana šest osjetilnih organa započinje svoj rast.
Majčino tijelo postaje teško poput planine;
Mirnoća i kretanje ploda nalik su uraganu koji najavljuje kraj svijeta.
Majčina fina odjeća više ne stoji na njoj kako treba
A njeno ogledalo postaje prašnjavo.
Drugo, ljubaznost podnošenja patnje tijekom poroda.
Trudnoća traje deset lunarnih mjeseci
kulminirajući u teškim trudovima na pragu poroda.
U međuvremenu, svakog je jutra majka ozbiljno bolesna
I tijekom svakog dana sve je pospanija i tromija.
Njen strah i uzbuđenje teško je opisati;
Žaljenje i suze pune njene grudi dok
U bolovima saopćava porodici da jedino strahuje od smrti.
Treće, ljubaznost zaboravljanja svog bola dočim se dijete rodilo.
Tog dana kada samilosna majka porađa dijete,
Njenih se pet organa otvaraju širom,
Nakon čega su njen um i tijelo potpuno iscrpljeni.
Krv teče kao iz zaklanog janjeta;
Pa ipak, kad začuje da je dijete zdravo,
Preplavljenja je narastajućom radošću,
Ali, nakon radosti, žaljenje se vraća
I agonija nastavlja kidati samu njenu nutrinu.
Četvrto, ljubaznost uslijed koje sama jede gorko dok slatko ostavlja za dijete.
Ljubaznost oba roditelja jaka je i duboka,
Njihova briga i odanost nikako ne prestaju.
Nikada se ne odmarajući, majka čuva slatko za svoje dijete,
I bez prigovora sama guta gorke zalogaje.
Njena je ljubav teška a njeni osjećaji toliko jaki da ih je teško nositi;
Njena ljubaznost je duboka, a takva je i njena samilost.
Gledajući samo kako da dijete bude sito,
Samilosna majka ne govori o svojoj gladi.
Peto, ljubaznost uslijed koje sklanja dijete na suho mjesto dok sama podnosi vlagu.
Majka je voljna živjeti u vlazi tako da njeno dijete može biti u suhom.
Sa svoje dvije dojke ona utažuje djetetovu žeđ i glad;
Pokrivajući dijete svojim rukavom, ona ga štiti od vjetra i hladnoće.
U ljubaznosti svojoj, njenja glava rijetko počiva na jastuku,
Pa ipak, čineći tako ona je sretna sve dok je djetetu ugodno.
Ljubazna majka ne traži olakšanje za sebe.
Šesto, ljubaznost uslijed koje hrani dijete svojim dojkama, njeguje ga i podiže.
Ljubazna majka je poput velike zemlje.
Strogi otac je poput sveobuhvatnog neba.
Jedno natkriva odozgo, dok drugo podržava odozdo.
Ljubaznost roditelja je takva da ne poznaju mržnje ili ljutnje spram svog potomstva.
I nisu nezadovoljni, čak i ako se dijete rodi osakaćeno.
Nakon što majka u svojoj utrobi nosi dijete i donese ga na svijet,
Oba se roditelja brinu za njega i štite ga zajedno, sve do konca svojih života.
Sedmo, ljubaznost uslijed koje brižno ispire nečist sa tijela djeteta.
Nekad joj je lice bilo lijepo, a tijelo skladno,
Njen duh je bio snažan i blistav.
Imala je obrve nalik svježim zelenim vrbama,
A put ljepšu i od crvene ruže.
Ali njena je ljubaznost tolika da ona će zanemariti svoje lijepo lice.
Premda čišćenje nečisti škodi njenom izgledu i zdravlju,
Ljubazna majka radi stvari siključivo za svoje sinove i kćeri
I voljno dopušta da joj ljepota izblijedi.
Osmo, ljubaznost uslijed koje uvijek misli na dijete kad ono otputuje.
Smrt bljižnjih teško je podnijeti, a razdvojenost je također bolna.
Kada dijete putuje daleko, majka se brine u svome mjestu.
Od jutra do večeri, njeno je srce s djetetom,
I tisuću suza klize niz njeno lice.
Poput majmunice koja nijemo plače
Zbog ljubavi prema svome djetetu,
Dio po dio, njeno srce se kida i lomi.
Deveto, ljubaznost duboke brige i predanosti.
Kako je velika roditeljska ljubaznost i osjećajna zabrinutost!
Njihovu je duboku ljubaznost veoma teško uzvratiti.
Voljno oni predaju se patnji za svoju djecu.
Ako se dijete muči, ni roditeljima nije ugodno.
Ukoliko čuju da je daleko otputovalo,
Brinu se cijele noći da neće imati gdje počinuti.
Čak i samo tren patnje u životima kćeri i sinova
Zadat će roditeljima jad.
Deseto, ljubaznost krajnje miline i suosjećanja.
Ljubaznost roditelja duboka je i važna.
Njihova nježna briga nikada ne prestaje.
Svakog dana, od trenutka kada se probude,
Njihove misli uvijek su s djecom,
Bilo da su ova blizu ili daleko, roditelji misle na njih.
Čak i majka od stotinu godina brine se za svoje osamdesetogodišnje dijete!
Da li želite znati kada takva ljubaznost i ljubav završavaju?
Ne počnu se rastakati sve dok majčin život skroz ne skonča.
Buddha reče Anandi: 'Kad kontempliram osjetilna bića vidim da - premda su rođena u ljudskom obliku, svejedno u svojim mislima i djelima postupaju glupo i bezumno. Ne uzimaju u obzir veliku ljubaznost i vrlinu svojih roditelja. Manjka im humanosti i nisu zahvalni, [skromni, ponizni] niti poslušni.
Tijekom deset mjeseci majka nosi dijete, osjećajući nelagodu svakog puta kad ustane, kao da podiže velik teret. Poput kronično bolesne osobe, ne može se obuzdati u jelu i piću. Kada protekne deset mjeseci i dođe vrijeme porođaja, majka prolazi kroz sve vrste bolova i patnji kako bi se dijete moglo roditi. Uplašena je svojom smrtnošću, kao svinja ili janje koje čekaju da im puste krv. Potom njena krv natapa tlo. Ovo su patnje kroz koje majka prolazi.
Jednom kad se dijete rodi, majka odvaja slatke zalogaje za njega, a sebi ostavlja one gorke. Nosi i njeguje dijete, perući s njega svu nečistoću. Nema tog napora ili poteškoće koje ona neće voljno izdržati poradi svojeg djeteta. Izdržat će vrućinu i hladnoću, i nikada čak niti spomenuti kroza što je prošla. Svojem će djetetu namijeniti suh ležaj, a sama leći u vlagu. Tri godine hranit će dijete svojim mlijekom, koje nastaje pretvorbom njene vlastite krvi.
Roditelji bez prestanka podučavaju i vode svoju djecu po pitanjima ispravnosti i morala, sve dok mladež ne odraste. Za njih sklapaju brakove i daruju im imanja ili bogatstvo te im oporučno zavještaju imovinu. Roditelji na sebe preuzimaju ovu odgovornost i muče se nevjerojatnom predanošću i naporom, nikada ne progovarajući o svojoj brizi i ljubaznosti.
Kada se sin ili kćer razbole, roditelji su zabrinuti do te točke da se i sami mogu razboliti. Ostaju uz djetetovo uzglavlje bez prestanka ga njegujući i usreće se tek kada dijete ozdravi. Na ovaj način, brinu se i podižu djecu s nadom da će njihovo potomstvo izrasti u zrele odrasle ljude.
Kako je tužno što su počesto djeca zauzvrat nezahvalna! Govoreći s rodbinom koju trebaju poštivati, djeca ne iskazuju nimalo popustljivosti. Kada trebaju biti pristojna, ne pokazuju nikave manire. Drsko zure u one koje bi trebali štovati, te vrijeđaju svoje ujake i tetke. Grde svoju rodbinu i uništavaju bilo kakav porodični osjećaj koji je prije toga možda i postojao među njima. Djeca poput te nemaju nikakvog poštovanja ili osjećaja pripadnosti.
Djeca mogu biti dobro podučena [i odgojena], no ukoliko su nezahvalna i neodana, neće slijediti upute niti se pokoravati pravilima. Rijetko se oslanjaju na vodstvo svojih roditelja. Buntovnički se suprostavljaju svojoj braći. Dolaze i odlaze od kuće bez da o tom obavještavaju svoje roditelje. Njihov govor i činovi su arogantni i djeluju impulzivno bez da se savjetuju s drugima. Takva djeca ignoriraju opomene i kazne koje su njihovi roditelji predvidjeli i ne obraćaju ama baš nikakvu pažnju na upozorenja svojih stričeva. Pa ipak, u isto vrijeme, takva su djeca nezrela i uvijek trebaju pažnju i zaštitu svojih starijih.
Kako takva djeca rastu, postaju sve tvrdoglavija i manje podložna nadzoru. U potpunosti su nezahvalna i buntovna. Drska su i mrzovoljna, odbacuju porodicu i prijatelje. Druže se sa zlim ljudima i pod njihovim utjecajem uskoro prezumu neke loše navike. Počnu vjerovati da je laž istina.
Takvu djecu drugi mogu navesti da napuste svoju obitelj i pobjegnu u drugi grad, odričući se roditelja i odbacujući svoje rodno mjesto. Mogu postati trgovci ili državni službenici koji čeznu za udobnošću i luksuzom. Mogu se na brzinu oženiti ili udati i tako na dugo vrijeme stvoriti još jednu prepreku svom povratku kući.
Ili pak, otišavši u drugi grad, takva se djeca mogu zateći u situaciji gdje se protiv njih spletkari ili ih se optuži za zločine. Mogu nepravedno završiti u zatvoru. Ili mogu oboliti i uvući se u klupko nesreća i poteškoća, pateći od strašnih patnji siromaštva, gladi i iscrpljenosti. Pa ipak neće biti nikoga da se o njima brine. Prezreni i nevoljeni, naći će se napušteni, na ulici. U takvim će okolnostima možda i skončati. Nitko se neće potruditi da ih spasi. Njihova će se tijela naduti, istrunuti, raspasti se, izložena suncu, sve dok vjetar ne raznese njihove ostatke. Njihove se izbijeljene kosti u potpunosti raspadnu i razaspu uokolo - tako ovakva djeca naposljetku nađu počinak u prašini nekog stranog grada. Ta djeca nikad neće doživjeti sreću ponovnog susreta sa svojom porodicom i rodbinom. Niti će ikada doznati kako njihovi ostarjeli roditelji tuguju ili brinu za njih. Roditelji mogu oslijepiti od plača ili oboliti od krajnje tuge i očaja. Bez prestanka se sjećajući svoje djece, roditelji mogu i preminuti, ali čak i kad postanu duhovi, njihov će se duh još uvijek hvatati za ovo prianjanje, nesposoban da otpusti.
Neka druga nezahvalna djeca neće možda biti sklona učenju, već će se prikloniti čudnim i bizarnim načinima razmišljanja. Takva djeca mogu biti pokvarena, gruba i tvrdoglava, oduševljavajući se činovima u kojima nema ama baš nikakve koristi. Počnu se baviti sukobima i krađama, stvarajući neprijatelje u gradu pićem i kockom. Kao da im njihova vlastita stranputica nije dovoljna, odvuku i svoju braću na taj put, na daljnju žalost svojih roditelja.
Ukoliko takva djeca još uvijek žive u domu svojih roditelja, izlaze iz njega rano ujutro i ne vraćaju se do kasno u noć. Nikada ne pitaju kako su im roditelji niti se brinu da li im je hladno ili vruće. Ne pitaju roditelje za zdravlje ujutro nit navečer, pa čak niti prvog i petnaestog u mjesecu. Ustvari, takvoj nezahvalnoj djeci nikada ne padne na pamet da priupitaju jesu li njihovi roditelji ugodno spavali i dobro se odmorili. Takvu djecu jednostavno ni najmanje ne zanima dobrobit njihovih roditelja. Kad roditelji takve djece ostare, fizički usahnu i propadnu, djeca učine da se roditelji srame pojaviti van kuće te ih podvrgavaju zlostavljanju i opresiji.
Takva nezahvalna djeca mogu završiti s ocem udovcem ili majkom udovicom. Te usamljene starce ostavljaju same u praznim kućama i čine da se osjećaju kao gosti u vlastitoj kući. Oni možda pate od zime ili gladi, ali nitko ne čuje njihove vapaje. Možda bez prestanka od jutra do mraka plaču, uzdišući i naričući. Pravo je da djeca ostarjelim roditeljima pruže hranu i pića prekrasnih ukusa, ali neodgovorna djeca zasigurno će zaboraviti svoje dužnosti. Ukoliko ikada i pokušaju pomoći roditeljima na neki način, osjećaju se posramljeni i boje se da će ih ljudi zbog toga ismijati. Pa ipak, takvi će potomci možda zasipati bogatstvom i hranom svoje vlastite žene i djecu, zanemarujući pri tom uloženi trud. Neke druge nezahvalne sinove njihove će supruge toliko prestrašiti da će se pokoriti svim ženinim željama. Ali kada im se obrate njihovi roditelji i staroste, ti isti sinovi potpuno će ih ignorirati i ostati nedirnuti njihovim molbama.
Može biti i slučaj da su kćeri do udaje bile odane svojim roditeljima, ali da su nakon udaje postepeno postajale sve buntovnije. Situacija može doći do takve krajnosti da kad roditelji pokažu i najmanji znak nezadovoljstva, kćeri postanu zlovoljne i osvetoljubive spram njih. Pa ipak krotko podnose zamjerke i grubosti svojih muževa, premda su oni tek stranci drugih prezimena i drugih porodičnih veza. Emocionalne veze takvih parova duboko su problematične, pa ipak, takve kćeri drže svoje roditelje na odstojanju. Možda i pođu za svojim muževima, slijedeći ih u neki drugi grad, u potpunosti ostavljajući svoje roditelje za sobom. Ne žude za njima i jednostavno prekinu svaku komunikaciju s roditeljima. Protiče vrijeme i roditelji ne čuju nikakve vijesti o svojim kćerima, te osjećaju neprestanu tjeskobu. Toliko njihova tuga naraste - kao da su obiješeni naglavačke. Svaka je njihova misao posvećena tome da vide svoju djecu, kao kada netko žedan žudi za pićem. Njihove ljubazne misli spram potomstva nikada ne prestaju.
Vrlina roditeljske ljubaznosti neograničena je i beskrajna. Griješi onaj tko nije svojim roditeljima zahvalan. O, kako je teško otplatiti njihovu ljubaznost!
U to vrijeme, čuvši kako Buddha govori o dubini roditeljske ljubaznosti, svi do jednog u Velikom Skupu bace se na tlo, tukući svoja prsa i udarajući se sve dok im pore na koži nisu prokrvarile. Neki se pritom onesvijeste, dok su drugi udarali nogama u pod uslijed velikog očaja. Prošlo je podosta vremena dok se nisu smogli obuzdati. Glasno su naricali: 'O, kakva patnja! Kakva patnja! Kakva bol! Kakva bol! Svi smo mi prekršitelji, kao zločinci koji se nikada nisu osvjestili, kao putnici smo u tamnoj noći. Tek sada shvaćamo svoje prijestupe i sama nam se nutrina uslijed toga kida. Jedina nam je nada da se Bhagavan nad nama sažali i spasi nas. Molimo te, Bhagavan, reci nam kako da otplatimo duboku ljubaznost naših roditelja!'
U to vrijeme Tathagata upotrijebi osam vrsta dubokog i čistog glasa kako bi se obratio skupu. 'Svi trebate znati slijedeće. Sada ću vam odgovoriti na više načina. [Slušajte pažljivo!]'
'Kada bi postojala osoba koja nosi svog oca na lijevom ramenu i svoju majku na desnom ramenu sve dok joj se kosti ne pretvore u prah od njihove težine, koja načinila bi rupe sve do u koštanu srž, i kada bi ta ista osoba kružila oko planine Sumeru tijekom stotinu tisuća kalpi sve dok se krv koja joj teče iz stopala ne bi popela do gležnja, ta osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.
'Kada bi netko - tijekom trajanja jedne kalpe ispunjene glađu i oskudicom, rezao meso s vlastitog tijela kako bi nahranio svoje roditelje, čineći to onoliko puta koliko je čestica prašine i tako stotinama tisuća kalpi, ta osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.'
'Kad bi netko za svoje roditelje uzeo oštar nož i izvadio svoje oči i prinio ih na dar Buddhama, te nastavio tako činiti tisućama kalpi, ta osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.'
'Kad bi netko za svoje roditelje oštrim nožem izvadio svoje srce i jetru tako da krv lipće, zastirući zemlju, te nastavio tako činiti stotinama tisuća kalpi, nikada se ne žaleći na bol, ta osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.'
'Kad bi netko za svoje roditelje uzeo stotinu tisuća mačeva i odjednom si probio tijelo svima njima tako da vrh oštrice uđe na jednu a izađe na drugu stranu, takva osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.'
'Kad bi netko za svoje roditelje istukao vlastite kosti do koštane srži i nastavio tako činiti stotinama tisuća kalpi, takva osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.'
'Kad bi netko za svoje roditelje gutao rastaljene želejzne kuglice i nastavio tako činiti stotinama tisuća kalpi, takva osoba još uvijek ne bi otplatila duboku ljubaznost svojih roditelja.'
U to vrijeme, čuvši Buddhu kako govori o ljubaznosti i vrlini roditelja, svatko u Velikom Skupu zaplaka tihim suzama, osjećajuć goruću bol u srcu. Duboko ponirući, svi istovremeno osjete sram i obrate se Buddhi: 'Bhagavan, kako da otplatimo duboku ljubaznost naših roditelja?'
Buddha odgovori: 'Učenici Buddhe, želite li otplatiti ljubaznost svojih roditelja, zapišite ovu sutru u njihovu korist. Recitirajte ovu Sutru u njihovu korist. Pokajte se za prijestupe i prekršaje u njihovu korist. Za svoje roditelje prinesite darove Trima Draguljima. Za svoje roditelje održavajte propis čistog jedenja. Za svoje roditelje prakticirajte davanje i gajite blagoslove. Ukoliko u stanju ste sve ovo činiti, onda ste zahvalno i odano dijete. Ukoliko ne radite ove stvari, onda osoba ste čija staza zasigurno ide prema paklovima.'
Buddha reče Anandi: 'Ukoliko osoba nije zahvalna, kada njezin život završi i tijelo joj se raspadne, pasti će u Besprostorni pakao Avici. Ovaj veliki pakao je promjera osamdeset tisuća yojana, sa sve četiri strane okružen željeznim zidovima. Štoviše, odozgo je pokriven željeznim mrežama, a tlo mu je također od željeza. Ogromna vatra iznenada bukne, dok gromovi urliču i kugle od munja započinju požare. Rastaljena mjed i željezo nalijevaju se preko tijela prekršitelja. Mjedeni psi i željezne zmije bez prestanka bljuju vatru i dim koji žežu prekršitelje, kuhajući njihovo meso i mast u kašu.'
'O, kakva patnja! Teška za preuzeti i teška za izdržati! Tamo su kolci, kuke, koplja i harpuni, željezne helebarde i lanci, željezni čekići i sjekire. Željezna sječiva padaju iz rzaka. Prekršitelj je rasječen, iskasapljen ili proboden, trpeći ove okrutne kazne kalpama, bez predaha.'
'Potom prekršitelji prelaze u preostale paklove, gdje im se glave uglavljuju u vatrene plitice, dok željezni kotači im prelaze preko tijela, uzduž i poprijeko, dok im se crijeva otvaraju a kosti i meso melju u kašu. Unutar jednog jedinog dana iskuse bezbrojna rođenja i bezbrojne smrti. Takve patnje su plod pet buntovnih činova i nezahvalnosti za života.'
U to vrijeme, čuvši Buddhu kako govori o vrlini roditeljske ljubaznosti, svi do jednog u Velikom Skupu tužno zavape i upitaju Tathagatu: 'Danas, kako možemo otplatiti duboku ljubaznost naših roditelja?'
Buddha reče: 'Učenici Buddhe, ukoliko želite otplatiti roditeljsku ljubaznost, tad u korist svojih roditelja umnožite ovu Sutru. Tako se istinski otplaćuje njihova ljubaznost. Ukoliko osoba može načiniti jednu kopiju, onda će vidjeti jednog Buddhu. Ukoliko osoba može načiniti deset kopija, onda će vidjeti deset Buddha. Ukoliko netko može načiniti stotinu kopija, onda će vidjeti stotinu Buddha. Ukoliko može načiniti tisuću kopija, onda će vidjeti tisuću Buddha. Ukoliko netko može načiniti deset tisuća kopija, onda će vidjeti deset tisuća Buddha. Ovakva se moć rađa kad dobri ljudi umnažaju sutre. Svi će Buddhe zauvijek štititi ovakve ljude milošću svoje ljubaznosti, jer mogu smjesta prouzročiti da se roditelji takvih ljudi preporode u rajevima, uživajući sve vrste sreće, ostavljajući za sobom sve patnje paklova.'
U to vrijeme Ananda i ostatak velikog Skupa - asure, garude, kimnare, mahorage, ljudi, neljudska bića i drugi, kao i bogovi, zmajevi, yakše, gandarve, Cakravartini i svi manji kraljevi - počuvši Buddhine riječi osjete kako im se sve dlake na tijelu uspravljaju. Očajno su zaplakali, nemoćni da se zaustave. Svatko od njih preuzme zavjet izgovarajući slijedeće riječi: 'Svi mi, od sada pa do krajnjih granica budućnosti, radije ćemo dopustiti da nam tijelo bude smrvljeno u sitnu prašinu tijekom stotina tisuća kalpi, nego li da se usprotivimo Tathagatinim svetim učenjima. Radije ćemo dozvoliti da nam izvuku jezik tako da se proteže cijelu jednu yojanu, te da željezni kotač sa stotinu tisuća oštrica slobodno prelazi preko njeg, negoli da se ikada okrenemo protiv Tathagatinih svetih učenja. Radije bismo da nam tijela budu zasužnjena u željeznom kavezu stotinu tisuća kalpi negoli da se suprotstavimo Tathagatinim svetim učenjima. Radije bismo da nam se stotinama tisuća kalpi tijela rasijecaju, kasape i sakate u deset milijuna dijelova tako da nam se koža, zglobovi i kosti u potpunosti smrve nego da se ikada suprotstavimo Tathagatinim svetim učenjima.'
U to vrijeme Ananda, s dostojanstvom i osjećajem mira usta sa svog sjedišta i zapita Buddhu: 'Bhagavan, koje će ime nositi ova Sutra kada se s njom usuglasimo i održavamo ju?'
Buddha reče Anandi: 'Ova se Sutra zove ''Sutra o dubokoj ljubaznosti roditelja koju je iznimno teško odužiti''. Koristite ovo ime kad se s njom usklađujete i održavate ju.'
U to vrijeme, Veliki Skup, bogovi, ljudi, asure i drugi, čuvši što je Buddha rekao, ostanu potpuno ushićeni. U sutru povjeruju, prime ju, ponude svoje ponašanje u skladu sa njom, te se potom u dubokoj zahvalnosti naklone i povuku.
. . .
Gatha - zaključni stih
[izvadak iz Surlekhe bodhisattve Nagarjune]
Svaka obitelj koja poštuje oca i majku
Imati će zaštitu Brahme i duhovnih učitelja.
Njeni će članovi biti cijenjeni po poštovanju roditelja,
A kasnije će ući u više svjetove.