Trisvabhavanirdeša

Obrazloženje tri prirode

Skt. Trisvabhava-nirdheša

Autor: Acarya Vasubandhu

Priredio Hokai D. Sobol, Mandala © 2001.

. . .

1
Tri su prirode [nedvojne stvarnosti]:
Imaginarna, sukladna i ispunjena.
One su, prihvaćeno je, najdublja
spoznaja razlučivanjem.

2
Ono što javlja se jest sukladno; ono "kako se javlja" jest imaginarno,
kroz razvoj [prvog] ovisno o uvjetima,
kroz bivanje [potonjeg] zamišljanjem-samo.

3
Neprekidna neustanovljivost [onog] "kako se javlja" u onom što se javlja,
može se znati kao ispunjena priroda,
uslijed njenog stanja ne-drugosti.

4
Među njima, što je to što se javlja?
Imaginacija ne-zbilje.
A kako se javlja?
Kroz dvojnosti.
Što je njeno ne-postojanje?
To je, glede nje, stanje događaja ne-dvojnosti.

5
Što je imaginacija ne-zbilje?
Um kojim sukladno postaje imaginarno
na takav način da objekt kojeg zamišlja,
ne postoji doista na taj način.

6
Ovaj um je, prihvaćeno je, od dvije vrste,
kao bilo uzrok ili posljedica:
"skladišna svijest" i "izviruća svijest"
od sedam vrsta.

7
Um (citta) se tako zove zbog njenog
akumuliranja (citatvat)
kroz sjemena preostalih utisaka ukupnih jada:
Ovo je prva vrsta uma ; druga vrsta se tako zove
kroz odvijanje raznih (citra) aspekata.

8
Ova imaginacija onog što nije bilo ukratko se analizira
kao trostruka: kao sazrijevna, kao imanje znakova, te
kao trenutačne pojavnosti.

9
Prva je korijenska svijest (mulavijnana), jer sastoji se od sazrijevanja;
druge su izviruće svijesti,
zbog odvijanja sa saznanjima "viđenog" [objekta] i
[čina] "viđenja" .

10
Dubina ovih priroda dolazi iz njihove
ne-razlike u značajkama,
iz zbiljskog-i-nezbiljskog, iz dvojnosti-i-jedinstva,
te iz ukupnih jada i iscjeljenja.

11
Imaginarna priroda opažana je kao zbiljsko,
premda ona je potpuna ne-zbiljnost (abhava),
stoga drži se da ima zbiljsku-i-nezbiljsku
značajku.

12
Sukladna [priroda] postoji, ali ne na način kako se javlja,
buduć tamo ima pomućenosti (moha),
tako se drži da također ima zbiljsku-i-nezbiljsku
značajku.

13
Ispunjena priroda postoji kroz ne-dvojnost,
ali je jednostavno ne-zbiljnost [bilo koje] "dvojnosti":
stoga drži se da također ima zbiljsku-i-nezbiljsku
značajku.

14

Zbog dvojnog stanja zamišljenog objekta ,
te zbog toga što jedan je
kroz ne-postojanje dvojnosti,
imaginarna priroda, koju zamišljaju pomućeni sastoji se
od dvojnosti-i-jedinstva.

15
Zbog pojavljivanja tamo uz dvojnost,
te zbog bivanja jednim jer je ova [dvojnost]
tek pomućenost,
priroda nazvana "sukladna" sastoji se
od dvojnosti-i-jedinstva, isto.

16
Zbog bivanja prirodom dvije prirode,
te zbog bivanja jednom prirodom
ne-dvojnosti,
ispunjena priroda sastoji se
od dvojnosti-i-jedinstva, isto.

17
Značajka ukupnih jada
može se znati kao imaginarna i sukladna,
ali ispunjena je prihvaćena kao
značajka iscjeljenja.

18
Zbog toga što [jedno] je priroda ne-zbiljne dvojnosti,
te zbog toga što [drugo] je priroda ne-zbiljnosti te dvojnosti,
može se znati da ispunjena je [priroda] ne-različita
po značajci od imaginarne.

19
Zbog toga što [jedno] je priroda ne-dvojnosti,
te zbog toga što [drugo] je priroda ne-zbiljnosti dvojnosti,
može se spoznati da imaginarna je [priroda] ne-različita
po značajci od ispunjene.

20
Zbog toga što [jedno] nije kako se javlja,
te zbog toga što [drugo] je priroda tog
ne-postojanja na dati način,
ispunjena je [priroda] ne-različita
po značajci od sukladne, isto.

21
Zbog toga što [jedno] je priroda
ne-zbiljske dvojnosti,
te zbog tog što [drugo] nema prirodu
kako se javlja,
može se spoznati da sukladna je [priroda] ne-različita
po značajci od ispunjene.

22
Ipak, što se njihovog iznicanja tiče,
uči se razlika u poretku zbivanja ovih [triju] priroda,
iz gledišta konvencionalne prakse,
te iz gledišta ulaženja u njih.

23
Imaginarna se sastoji od konvencionalne prakse,
dok se ona druga [sukladna priroda] sastoji od
poduzimanja konvencionalne prakse,
a svršetak, pak, konvencionalne prakse
prihvaćen je kao još jedna [ispunjena] priroda.

24
Isprva ulazi se u sukladnu [prirodu], koja sastoji se od
ne-zbiljnosti dvojnosti, a
tada i tamo ulazi se u zamišljaj-samo,
ne-zbiljsku dvojnost, a

25
tada i tamo ulazi se u ispunjenu [prirodu],
ne-zbiljnost dvojnosti,
stoga rečeno je da [ova] i postoji i ne postoji.

26
Ove tri prirode imaju značajke
koje zasigurno su ne-dvojne i nezahvatljive,
uslijed jednostavne ne-zbiljnosti [jedne prirode],
ne-zbiljnosti [druge prirode] tako [kako se javlja],
i pošto [treća] je priroda te ne-zbiljnosti.

27
Magijska tvorevina proizvedena djelovanjem mantri
može se javiti kao slon,
ali to samo je pojava, a slona tu doista nema.

28
Imaginarna priroda je slon,
Sukladna je njegova pojava,
a ispunjena je ne-zbiljnost slona tu.

29
Zamišljanje onog što nije javlja se na isti način
iz korijenske svijesti po prirodi dvojnosti;
tu doista nema dvojnosti: tu samo je pojava.

30
Korijenska svijest je [kao] mantra;
Takovost (tathata) je [kao] drvo;
diskriminacija je [kao] pojava slona,
a dvojnost je [kao] sam slon.

31
Prodiranjem u "stvarnost objekata", izniče istodobno
prema tri prirode
savršeno znanje, napuštanje, i postignuće,
tim [razložnim] redom.

32
Savršeno znanje [imaginarne prirode] jest njeno ne-poimanje,
napuštanje [sukladne prirode kao imaginativne] jest njeno
ne-javljanje,
postignuće, pak, kao ostvarenje [ispunjene prirode], jest njena
beznačna spoznaja.

33
Ne-poimanjem dvojnosti,
nestaje pojava dvojnosti,
a ovim nestankom, spoznaje se ispunjena [priroda],
ne-zbiljnost dvojnosti.

34
Isto se tako ne-poimanje slona,
nestanak njegove pojave,
i spoznaja drva,
zbivaju istodobno u magijskoj predstavi.

35
Uslijed proturječnih gledišta prema istom trenu [stvarnosti],
uslijed viđenja [intelektom] bez istinskog objekta,
uslijed različitog razvoja tri vrste znanja,
te uslijed činjenice da bi, bez sveg tog,
ostvarenje slobode došlo bez napora,

36
postoji spoznaja spoznatljivog,
putem spoznaje da ono je um-samo,
te stoga ne-poimanjem spoznatljivog "objekta"
ne-poimanje uma.

37
Kroz ne-poimanje ikakve dvojnosti,
spoznaja Temeljne stvarnosti (dharmadhatu),
uslijed spoznaje Temeljne stvarnosti,
spoznaja psihičke suverenosti.

38
Sa spoznajom psihičke suverenosti, te kroz ispunjenje
i svojih i tuđih svrha,
mudraci dostižu prosvjetljenje kojem nema višeg,
a koje sastoji se od tri Buddha-tijela.