Mistični ili tantrički budizam predstavljaju danas dvije tradicije, tibetanska i japanska. Tradicionalni nazivi za ovaj oblik budizma su Vajrayana ili Mantrayana. Tibetanska Vajrayana prenosi se u četiri škole Nyingma, Sakya, Kagyu i Gelug, koje imaju puno ogranaka i loza prijenosa. Japanska Vajrayana prenosi se u dvije škole Shingon i Tendai, također s brojnim ograncima i lozama prijenosa. Za razliku od tibetanske Varjayane, japanski mistični budizam je slabo poznat na Zapadu, no to se polako mijenja kroz zadnjih 20 godina. Puni naziv za japansku Vajrayanu koju je prenio majstor Kobo Daishi Kukai je Shingon Mikkyo, što znači "tajno učenje mantre". Sam Kobo Daishi Kukai je za svoj tantrički budizam koristio dvije vrste termina, zasnovanih na pojmovima vozila i riznice. "Vozilo" je vrlo širok generički termin "-yana" koji srećemo u pojmovima kao hinayana, mahayana, šravakayana, pratyekabuddhayana, bodhisattvayana, paramitayana i ekayana. Koristeči termin kongojo (skt. vajrayana), Kobo Daishi Kukai je ukazao da se radi o zasebnoj tradiciji Dharme, koja ima osebujnu lozu, osebujna učenja i osebujne metode. S druge strane, koristio je termin mitsuzo (skt. guhya-pitaka) kao naziv za sutre i komentare u kojima se iznose učenja Shingon budizma. Pored ova dva, Kobo Daishi je u svojim zapisima koristio i druge nazive, kao kongo ichijo (jedinstvena vajrayana), himitsujo (tajno vozilo), saijojo (nenadmašno vozilo), shingonjo (mantrayana), hizo (tajna riznica), himitsu hozo (tajna riznica Dharme) i slično, kako bi opisao svoje učenje. Vrlo je rijetko koristio naziv shingonshu (Shingon škola) koji je kasnija institucionalizacija stavila u prvi plan.

Učenja Shingon tradicije temelje se na dvije ezoterične sutre, čiji su principi predstavljeni u dvije velike Mandale (j. mandara). Prva od njih je Vajrašekhara Sutra, čiji su principi predstavljeni u Kongokai Mandari (skt. vajradhatu-mandala), koja je "Grom" ili "Dijamant". Druga je Mahavairocana Sutra, čiji su principi predstavljeni u Taizo Mandari (skt. garbhakoša-mandala), koja je "Lotos" ili "Maternica". Shingon prenosi brojne druge spise i mandale, no njihov sadržaj ne prelazi okvire ove dvije temeljne sutre.

Pošto su učenja Shingona veoma opširna - kako u sadržaju doktrina, tako i u prirodi metoda - ovdje ćemo tek sažeto predstaviti Shingon viđenje duhovne staze potpunog prosvjetljenja. U tu svrhu upotrebit ćemo model "tri kalpe i šest nirbhaya" iz Mahavairocana-sutre, uz napomenu da je pojedine Shingon koncepte iznimno teško razumjeti bez jasnog razumijevanja svih bitnih postavki Vajrayane. Tumačenje mističnih koncepata i praksi u konvencionalnim mahayanskim okvirima sasvim je pogrešno i neprikladno, te može uzrokovati vrlo pogrešno shvaćanje. Tako, naprimjer, po Shingon budizmu prvi bhumi u razvoju Bodhisattve predstavlja savršeno ostvarenje buddhastva, dok preostale razine deset bhumija predstavljaju "cvjetanje buddhastva za dobrobit svih osjetilnih bića" - samo ova razlika unosi duboke promjene u čitavu viziju staze, a i prirode konačne svrhe. Reći ćemo samo da se svaki dijelić Mandale, i aspekt može interpretirati na puno načina, pa je višeznačnost - ali ne i proizvoljnost - jedna od osnovnih odlika vajrayanskog tumačenja. No, prije toga mali uvod u dvije glavne Sutre Shingon budizma.

Učenja Mahavairocana-sutre
Shingon budizam uzima sedam poglavlja Mahavairocana Sutre (Dainichi-kyo) kao osnovni sveti spis za širenje Dharme. Temeljna doktrina objašnjena je u "Poglavlju o stupnjevima uma", prvom poglavlju. Na početku ovog poglavlja, kaže se, "Što je prosvjetljenje? Spoznati svoj um kakav doista jest."

Ljudska bića imaju potpune vrline Buddhe u svom vlastitom umu, a ovaj um koji nosi vrline Buddhe naziva se u sadašnjem stanju umom bodhicitta. Može se reći da doktrine Shingon budizma i učenja Kobo Daishija počinju i završavaju s težnjom ka ostvarenju prosvjetljenja. Mahavairocana-sutra je sutra koja objašnjava vrline Mahavairocana Buddhe, koji je temelj života i stvarnosti, a ove su vrline Buddhe izražene u sanskrtskom slogu "A". Ovaj slog A je um koji teži prosvjetljenju, a poznavanje svog uma znači poznavanje bodhicitte. Proces kojim se razvija jedinstvena kapljica težnje ka ostvarenju prosvjetljenja i postaje buddha u ovom tijelu objašnjen je u Mahavairocana Sutri, kad savršeno duhovno biće Vajrasattva postavlja pitanje Buddhi Mahavairocani, o tome što je uzrok, što korijen, a što svrha neizmjerne buddha-mudrosti? Buddha odgovara da je bodhicitta uzrok, velika samilost korijen, a vješta sredstva konačna svrha mudrosti. "Bodhicitta" je buddha-priroda koja teži prosvjetljenju za dobrobit svih bića, "samilost" su sve mistične prakse, a vješta sredstva su neiscrpni načini pomaganja svim bićima. Ovo objašnjenje ocrtava i duhovni razvoj u tri stupnja, kao što slijedi.
(1) učini bodhicittu uzrokom svog postojanja;
(2) učini veliku samilost osnovom svojih činova; i
(3) usavrši vješta sredstva buddhastva.

Ove faze iskazuju proces postajanja buddhom u ovom tijelu, te isto pojašnjavaju sadržaj tog prosvjetljenja. Prije svega, uzdizanje težnje ka ostvarenju prosvjetljenja je početni korak u ostvarenju buddhastva. Zatim, kaže se da bodhicittu treba hraniti djelovanjem isključivo kroz Buddhinu neizmjernu samilost. Zaštićeni ovom samilošću, možemo se kretati prema ciljevima u svim stvarima, a postignuće prosvjetljenja ne odvija se mimo moći Buddhine velike samilosti. Treća faza govori o vještim sredstvima kao ciljevima savršenosti, a vješta sredstva se ovdje odnose na vješta sredstva pomaganja drugima. Ove tri faze objašnjavaju da moramo ustrajno upražnjavati Bodhisattva-prakse univerzalne dobrobiti u svim aspektima svog života.

Kad kontempliramo svoj um, tijelo i život, vidimo da doktrinalna učenja Shingon budizma od početka do kraja objašnjavaju središnju važnost težnje ka ostvarenju prosvjetljenja i jedinstvo praktičara s Buddhom, te shvaćamo učenje nedvojnosti u kojem su sva ljudska bića jednaka i neodvojiva od suštine buddhastva, Mahavairocana Buddhe. Ova jednost svo troje - praktičara, Buddhe i svih bića - prikazana je u Garbhakoša Mandali neizmjerne i bezgranične samilosti.

Učenja Vajrašekhara-sutre
Vajrašekhara je skupa s Mahavairocana-sutrom osnovna sutra Shingon budizma. Kobo Daishijev učitelj, majstor Hui-kuo, uskladio je mistični budizam temeljen na Mahavairocana-sutri s onim iz Vajrašekhara-sutre, a Kobo Daishi je primio ova dva prijenosa u cjelosti. Poput Mahavairocana Sutre, Vajrašekhara objašnjava učenje postajanja buddhom u ovom tijelu, što je središnja doktrina Shingon Mikkyo budizma. Njen je puni naslov "Sutra Kralja Velikog Učenja posvjedočenog u Mahayani koje nosi Istinu svih Buddha na Vajra Vrhu". Kao što je izraženo u naslovu, ova sutra poučava proces kojim trideset sedam božanstava Vajradhatu Mandale otjelovljuju istinu postajanja buddhom u ovom tijelu. "Vajra" označava savršenu mudrost buddhastva.

Stoga, nasuprot Mahavairocana Sutri, koja je više osnova doktrinalnog aspekta, Vajrašekhara se smatra osnovom praktičnog aspekta, pošto iznosi prakse i konkretni proces ostvarenja buddhastva. Središnje mjesto u Vajrašekhara-sutri ima gosojoshinkan ili meditacija za postizanje [Buddhinog] tijela u pet aspekata. Ova se metoda još naziva postizanjem Buddhinog tijela kroz pet preobražaja. Slijedi kratki prikaz.

(1) Stupanje u doticaj s temeljnim umom. Ovo je spoznaja da u srcu bića imamo um koji teži savršenom prosvjetljenju svih bića.
(2) Pokretanje u praksu uma koji teži ostvarenju prosvjetljenja. Ovo uključuje njegovanje bodhicitte, tako da postaje savršeno čista i bezgranična.
(3) Postizanje Vajra uma. Kao posljedica Shingon prakse, bodhicitta postaje neuništiva poput dijamantskog dragulja.
(4) Svjedočenje Vajra tijela. Ovo je puno ostvarenje Buddha-prirode u umu i tijelu, postignuće neuništivog tijela i postajanje prosvjetljenim bodhisattvom koji uvijek spašava živa bića.
(5) Savršeno ispunjenje Buddhinog tijela. Ovo se naziva Vajra-stanjem uma u kojem naš um i tijelo sudjeluju u istoj suštini kao tijelo Buddhe, a postizanjem vječnog prosvjetljenja završavamo proces ostvarenja buddhastva u ovom tijelu.

Čak i ovakvim kratkim pogledom na doktrine Vajrašekhara-sutre, možemo razumjeti opću suštinu učenja Shingon budizma. Vajrašekhara-sutra je prikazana u Vajradhatu Mandali, koja iskazuje neuništivu svjesnost i dinamiku savršene mudrosti. Ona skupa s Garbhakoša Mandalom čini cjelinu (j. ryobu) i nedvojni princip (j. funi) koji je radikalna odlika ezoteričnih učenja i osnova za efikasnost praksi tri misterije.

Tri kalpe
Konvencionalne škole Mahayane uče da praktičar ostvaruje buddhastvo prolaženjem kroz 52 stupnja razvoja bodhisattve. Ova staza traje tri asamkhyeya kalpe, neizmjerna kozmička eona: jedna mu je kalpa potrebna za niže stupnjeve, druga kalpa za prvih sedam od deset bhumija, a treća za dovršenje preostala tri stupnja. Ove škole egzoteričnog učenja sanskrtski pojam kalpa tumače kao neizmjerno dugo razdoblje, koje tradicija opisuje kao vrijeme potrebno da se mramorna kocka visine 15 km sasvim potroši tako što ju nebeska djeva jednom svake tri godine dodirne krajem svoje svilene haljine. Ovo je razdoblje u kojem se, po sutrama, čitav "svemir od milijardu svjetova" više puta stvori i rastvori u svojim evolucijama i involucijama. Mahavairocana-sutra, pak, pojmu kalpa daje drukčije značenje. Ovdje tri kalpe znače "tri obmane", ili duboko ukorjenjena neznanja koja treba dokinuti na putu ka probuđenju. Duhovni razvoj bodhisattve kroz tri kalpe je uništenje ove tri obmane, a njega je moguće ostvariti u trenutku.

Prva kalpa je "gruba obmana" koja se tiče prirode ljudskog bića, ili jednostavnije, prirode osobnog identiteta. Obmana je, naravno, da imamo trajni samostojni identitet, da "jastvo" je stvarno i samo-potvrđeno, a ne samo privremena kombinacija pet skupova (skt. pancaskandhani). Shodno tome, fizičke i mentalne pojave imaju stvarno postojanje kao objekti, ili "drugo", pa je onda razlikovanje između sopstva i svih drugih stvari objektivna podjela. Ovo smo već opisali kao proces reifikacije. Ovdje sljedbenici pojedinačnog oslobođenja (skt. pratimokša) Hinayana budizma odsjecaju obmane meditacijom na međuzavisno nastajanje (skt. pratitya-samutpada) i na nezbiljnost osobe (skt. pudgala-nairatmya).

Druga kalpa je stupanj uništenja suptilne obmane, a to je da fizički i mentalni fenomeni imaju trajnu prirodu (svabhava), te da svijet patnje (skt. samsara) i svijet mira (skt. nirvana) doista postoje nezavisno, zasebno i objektivno. Ovaj se stupanj podudara s nižom Mahayanom konvencionalnog budizma.

Treća kalpa je odsjecanje krajnje suptilne obmane, duboko ukorjenjene iluzije da pojave su odvojene, te da subjekt i objekt postoje zasebno. To je ostvarenje savršene jednakosti (skt. samata) i spoznaja Takovosti (skt. tathata), a podudara se s "jednim istinskim vozilom" (skt. ekayana) više Mahayane. Ove tri kalpe povezuju se u Mahavairocana-sutri sa šest nirbhaya, ili šest stupnjeva neustrašivosti. "Neustrašivost" je stanje bezbrižnosti i odmora, stanje slobode od tjeskobe i straha. Neustrašivost nije samo odsustvo straha, ili neka vrsta junaštva i odvažnosti, već događaj potpune regeneracije bića dok praktičar nadilazi područje karmičke uvjetovanosti i oslobađa se iz zamke strasti i neznanja. Prva kalpa podudara se s četiri stupnja neustrašivosti, druga kalpa s petim, a treća sa šestim stupnjem neustrašivosti.

Šest nirbhaya
Šest neustrašivosti isprepliću konvencionalno i ezoterično tumačenje, tako što na svakom stupnju možemo analizirati napredak iz dvije perspektive: perspektive postepenog akumuliranja zasluga i mudrosti, što je konvencionalno tumačenje, te perspektive pročišćenja i produbljenja iskustva neuništive svjesnosti kakva jest, što je ezoterično tumačenje.

(1) Neustrašivost vrline (skt. samnirbhaya). Uslijed sjemena dobre karme iz prošlosti, u čistoj vjeri praktičar uzima utočište u Tri Dragulja, okreće se od osam svjetovnih briga i ispunjava deset dobrih propisa. Na taj način potpuno dokida tjeskobu preporađanja u tri nesretna odredišta (svjetovi životinja, preta i naraka). Ovo je stupanj osobne stabilnosti i početna točka duhovne snage. Shingon sadhaka započinje svoj duhovni život, prima propis mističnog jedinstva (j. sammaya-kai), usvaja prve mudre (j. in), mantre (j. shingon) i vizualizacije (j. kan), i pobuđuje bodhicittu.

(2) Neustrašivost tijela (skt. kayanirbhaya). Praktičar u meditaciji spoznaje nečistu prirodu iluzornih fizičkih objekata i nadilazi tjeskobu žudnje. Shingon sadhaka prolazi kroz iskustvo topline u praksama tri misterije, ulazi u brojne samadhije i postiže viziju "čudesnog oblika" tijela svog honzona, glavnog božanstva.

(3) Neustrašivost praznosti sopstva (skt. nairatmyanirbhaya). Ovaj stupanj se uspoređuje sa Stazom uvida (skt. daršanamarga) u dva vozila šravakayane i pratyekabuddhayane, kad praktičar spoznaje da su tijelo i um tek privremena kombinacija pet skupova (skt. pancaskandhani) i da su lišeni stvarnog postojanja. Na osnovu toga ulazi u ostvarenje praznosti osobnog identiteta (skt. pudgala-nairtamya). Ova spoznaja odsjeca sva gruba prianjanja. Shingon sadhaka postiže jedinstvo (skt. yoga) sa svojim honzonom, odsjeca okove zavisti i ponosa, te dovodi um u stanje duboke mirnoće (skt. upekša).

(4) Neustrašivost dharmi (skt. dharmanirbhaya). Na osnovu spoznaje praznosti sopstva, praktičar napušta sva prianjanja za dharme, analizira njihovu prirodu i vidi da su bez samostojnog postojanja, uvijek u međusobnom zavisnom odnosu. Potpuno razumije princip međuzavisnog nastajanja (skt. pratityasamutpada) i ostvaruje najvišu mudrost dostižnu u Hinayani, postajuć arya i ulazeći u "svijet spokoja" (j. jakunen-kai). Shingon sadhaka, na osnovu odbacivanja ponosa i ostvarenja jedinstva s honzonom, meditirajući na deset obmana i privida spoznaje da sve se dharme javljaju kao zavisno nastajanje i da nemaju zbiljskog svojstva (skt. svabhava).

(5) Neustrašivost praznosti dharmi (skt. dharmanairatmyanirbhaya). Razine druge kalpa traži proviđanje suptilne obmane. Bodhisattva ostvaruje peti stupanj neustrašivosti. Prakticirajući na veliku praznost svih događaja (skt. mahašunyata), on vidi da dharme nastaju ispreplitanjem pet skupova i preobražajima iz skladišne svijesti (skt. alayavijnana), te da ništa ne postoji nezavisno od uma (skt. vijnaptimatra). Spoznaje da nema temeljne dvojnosti subjekta i objekta. Shingon sadhaka ostvaruje najsuptilnije jedinstvo s Buddhama i Bodhisattvama, budeći se u spoznaju da "oni" nisu odvojeni od "njegova uma" i da sve su stvari nezasebne u svojoj prirodi.

(6) Neustrašivost istovjetnosti prirode svih dharmi (skt. sarvadharma-samatanirbhaya). Ovaj stupanj se podudara s trećom kalpom i napuštanjem krajnje suptilne obmane. Na ovom stupnju bodhisattva Jednog vozila (skt. ekayana) spoznaje u najdubljoj kontemplaciji istovjetnost pojavnog svijeta (skt. dharmata) i takovosti (skt. tathata). Razumije da je čak i praznost lišena zbiljskog postojanja, te odbacuje svako odvajanje pojavnog i stvarnog, ostvarujući nesidkriminativnu mudrost (skt. nirvikalpajnana). Shingon sadhaka spoznaje da ni bića ni dharme niti nastaju niti nestaju, ulazi u najskriveniju istinu uma koja je istovjetnost (skt. samata) svih dharmi, te istovjetnost uma i tijela.

Mistično jedinstvo istine, djelovanja i uma svih bića simbolizirano je u Shingonu siddham slovom "A" postavljenom na lotos unutar punog mjeseca. Različiti stupnjevi neustrašivosti predstavljaju učenja za bića na raznim stupnjevima duhovnog razvoja, pa se nirbhaye prirodno poklapaju sa deset stupnjeva uma, sa deset bhumija bodhisattva staze (bilo u konvencionalnom ili u mističnom objašnjenju), te s prividno nepomirljivim i različitim doktrinama unutar jedne i sveobuhvatne Dharme. Ovime ćemo završiti prikaz Shingon pristupa, kao i ovaj "Mali vodič kroz Buddhadharmu".