Postoje tri tijela Buddhe[1] i dva oblika budhističkog učenja. Učenje koje je otkrio nirmanakaya Buddha [Šakyamuni] naziva se otvorenim; ono je očito, jednostavno i prilagođeno potrebama vremena i sposobnosti primatelja. Učenje koje je izložio dharmakaya Buddha [Mahavairoćana] naziva se mističnim; ono je tajno i duboko i sadrži vrhovnu, temeljnu, vječnu istinu.

Sutre rabljene u otvorenom budhizmu broje se stotinama tisuća [svezaka]. Zbirka je podijeljena po nekima na deset, a po drugima na pedeset i dva dijela.[2] Ove [sutre] govore o jednom, dva, tri, četiri i pet vozila.[3] U razmatranju praksi, drže da su šest paramita[4] najvažnije i objašnjavaju da je za ostvarenje probuđenja potrebno razdoblje od tri eona. Veliki Mudrac je jasno razložio ove stvari.

Prema mističnoj Vađrašekhara Sutri[5], Buddha je, kao nirmanakaya, propovijedao učenje tri vozila za bodhisattve prije konačnih deset stupnjeva [razvoja], za hinayaniste, te za [obične] pomućene ljude. Kao sambhogakaya [Buddha] je propovijedao Jedno [objedinjujuće] vozilo. Oba su ova učenja otvorena (egzoterična). Kako bi izrazio vlastito blaženstvo u Dharmi, Buddha je kao suštinska dharmakaya propovijedao dveri [učenja] tri misterije svojoj pratnji[6], koja je zapravo njegovo ispoljenje [i očitovanje]. Ovo učenje tri misterije je otkrovenje područja mudrosti unutarnjeg prosvjetljenja Tathagata (nyorai naishochi), koje odbija pristup čak i najnaprednijim bodhisattvama u konačnih deset stupnjeva. Rečeno je stoga u djelima Shih-ti-ching lun[7]i Shih-mo-ho-yen lun[8] da ovo iskustvo je onkraj njihova dosega. Također, Ch’eng-wei-shih lun[9] i Madhyamaka-karika[10] žale što ono nadilazi riječi i misaona određenja. No, njegova se transcendentnost spominje sa stanovišta onih koji nisu još prosvijetljeni, a ne sa stanovišta prosvijetljenih. Jasnim ću primjerima ovo iskazati na sljedećim stranicama, a na osnovu sutri i komentara. Nadam se da će oni koji teže ostvarenju probuđenja razumjeti njihovo značenje jasno.

Zapreteni u mreži [brojnih učenja] otvorenog budhizma, ljudi se izmaraju poput jaraca koji se zalijetaju u ograde; zapriječeni zaprekama mahayanskih učenja provizorne prirode,[11] odustaju od daljnjeg napretka. Točno su poput onih koji, žudeći za odmorom, vjeruju u iluzorni grad,[12] ili poput djece koja list žute vrbe drže zlatom.[13] Kako se mogu nadati očuvanju veličanstvenih blaga što počivaju u njima, nebrojenih poput [zrnaca] pjeska u Gangesu? To je kao da odbace [kraljevsko] maslo i tragaju za mlijekom, ili kao da bace dragocjeno biserje i posegnu za ribljim očima. Odsječeni su od svoje budhinske prirode; žrtve su smrtne bolesti pred kojom bi čak i Kralj Liječenja sklopio ruke u očaju, bolesti u kojoj čak ni kiša nektara [besmrtnosti] ne bi pomogla.

Ukoliko muškarci i žene jednom zahvate miomiris ovog [mističnog budhizma], imat će u svom umu jasno razumijevanje, kao što se stvari odražavaju u magičnom zrcalu cara Ch’ina, a razlike između provizornih i savršenih doktrina bit će [za njih] prirodno razriješene. Dokazima za ovo obiluju sutre i komentari, a ja ću dio toga razotkriti u nadi da to pomogne početnicima.

Pitanje: Prenositelji Dharme u stara vremena sastavili su obimne rasprave zagovarajući šest škola[14] i izlagali su Tripitaku tako bogato da tekstovi nisu mogli stati ni u veliku knjižnicu, a ljudi su se umorili otvarati [ove tekstove]. Zašto se uopće trudite napisati ovu raspravu? U čemu je njena vrijednost?

Odgovor: Mnogo toga treba izraziti; stoga, treba to i napisati. Sve što su prošli majstori prenosili otvorena su budhistička učenja. Ovdje se bavim mističnim budhističkim učenjem spram kojeg ljudi nisu imali odgovarajuće razumijevanje. Volio bih, stoga, sastaviti priručni vodič za vaše promišljanje, navodeći bitne ulomke iz sutri i komentara.

Pitanje: Koje su razlike između otvorenih budhističkih učenja i mističnog budhističkog učenja?

Odgovor: Učenja koja je izložio nirmanakaya Buddha kako bi pomogao drugima, odgovarajući na potrebe vremena, nazivaju se otvorenima (ken). Ono što izložio je dharmakaya Buddha za svoj vlastiti užitak, o svojem najunutrašnjijem duhovnom iskustvu, naziva se mističnim (mitsu).

Pitanje: Sve različite škole prihvaćaju da je Dharmu propovijedao nirmanakaya Buddha [Šakyamuni]. Rečeno je u mnogim sutrama i šastrama, s druge strane, da dharmakaya je bez oblika, bez lika, da [dharmakaya] nadilazi verbalizaciju i odbija konceptualizaciju, te da svaki je pokušaj njezina opisivanja ili ilustriranja osuđen na neuspjeh. Na osnovu čega vi držite da dharmakaya propovijeda Dharmu? Čime to dokazujete?

Odgovor: Višekratno sutre i komentari spominju ovo propovijedanje. Doduše, takvi se odjeljci lako skrivaju uslijed pristranosti čitatelja, a njihova značenja mogu razlučiti samo oni obdareni vizijom [ezoteričnog], kao što nebeska bića i demoni istu vodu vide različito, kao što ljudi i noćne ptice različito doživljavaju svjetlost dana i tamu noći.

Pitanje: Ukoliko je to što kažete doista istina i izneseno je u učenjima Buddhe, zašto to prošli prenositelji Dharme ne razmatraju?

Odgovor: Izlaganja Tathagate predana su sukladno pojedinim bolestima u umovima njegovih slušatelja; mnogobrojni su lijekovi predani [ovako], ovisno o njihovim različitim sposobnostima [i potrebama]. Izlaganja na ovaj način prilagođena ograničenjima slušatelja bila su u mnogim slučajevima provizorna, a rijetko konačna. Kad su bodhisattve sastavljali komentare, pisali su vjerno na osnovu sutri provizorne prirode. Iz tog je razloga u komentaru Vasubandhua na Dašabhumika Sutru rečeno da “govoriti se može jedino o putu ka prosvjetljenju [ali ne i o prosvjetljenju samom]”, [15] te isto tako u komentaru Nagarđune na Buđenje vjere da “o savršenom se moru prosvjetljenja ne može govoriti”.[16] Ova djela zasnovana su na [provizornim] sutrama i nisu zamišljena kao izlaganja konačne istine.[17] / Ono što se može jedino opisati kao nedvojna Mahayana [u mahayanskim tekstovima]... nije drugo doli dharmakaya, najunutrašnjija priroda [svih Buddha], čije propovijedanje tvori tajnu riznicu (himitsuzo) Vađrašekhara [zbirke] sutri. /

Premda su majstori Dharme, prenositelji otvorenih budhističkih učenja, razumjeli duboko značenje [Tathagatine tajne], podlegli su plitkom, jednostavnom jeziku u izražavanju [značenja], te nisu čak mogli ni zamisliti načine kako da potpuno prenesu njegovu dubinu. Dok su pokoljenjima majstori čuvali ovu tajnu u svojem umu, prenoseći učenja usmenim putem, učenici kasnijih vremena uspostavili su razne [otvorene] škole temeljene na onom što čuli su kao govor svojih majstora. Toliko su revno dokazivali svoja vjerovanja da nisu našli vremena meditirati na one [odjeljke] koji su mogli dovesti u pitanje njihove doktrine. U međuvremenu, budhizam se proširio istočno u Kinu tijekom vladavine cara Minga (vl. 58-75.) od Hana, i postepeno je počeo njegov procvat tamo. No, sve do vremena carice Wu (vl. 690-705.) od Choua, svi prevedeni sveti spisi, kao i sva prenesena učenja, bili su otvoreni. Tek je tijekom vladavina careva Hsuan-tsunga (vl. 713-756.) i T’ai-tsunga (vl. 765-780), u vrijeme tripitaka-majstora Vađrabodhija i Amoghavađre, mistično učenje počelo cvjetati. Malo je vremena prošlo od dolaska novog [mističnog] lijeka, a stare, loše [otvorene] navike tek je trebalo izliječiti. Premda su postojale potvrde [izvornosti mističnoga prijenosa] kao što je odlomak u Lankavatari[18] o dharmakayinom propovijedanju Dharme ili opis predivnih oblika dharmakaye u Raspravi o velikoj Prađna-paramiti, [19] učenici su prema doktrinama svojih škola mogli samo naslutiti ili pogrešno protumačiti značenje takve potvrde. Kako je žalosno što učitelji u nedavnoj prošlosti nisu smogli okusiti [kraljevsko] maslo vlastitih učenja!

Pitanje: Ako to je slučaj, u kojim su sutrama i komentarima iznesene razlike između otvorenog i mističnog budhističkog učenja?

[Na ovo pitanje, majstor Kukai navodi naslove šest sutri i tri komentara,[20] a zatim ulomke iz ovih i drugih tekstova[21] s kratkim opaskama na kraju svakog citata ili skupine citata. Ti opsežni citati zauzimaju veći dio ovog djela. Navodimo neke.]

/ Nagarđunin Komentar na veliku Prađna-paramitu (Ta-chih-tu-lun) kaže - “Postoje dvije vrste [stvarnosti] u Buddhadharmi: svjetovna istina i konačna istina. Prema svjetovnoj istini, Buddha propovijeda da postoje živa bića, a prema konačnoj istini, kaže da nema osjetilnih bića. Postoji još jedan niz od dvije vrste [bića]: oni koji poznaju aspekte riječi i slova, te oni koji ih ne poznaju... Onima koji ne poznaju aspekte riječi i slova, Buddha kaže da [zapravo] nema nikakvih živih bića. Onima koji poznaju, on kaže da [uistinu] postoje živa bića.”

[Kukai:] Što se tiče tajnog koda koji razotkriva aspekte riječi i slova, puno je raspravljeno u učenju Shingona (shingonkyo). Rečeno je tako u Bodhimandali Ekakšara-ušniša-ćakre: “Manđušri pita Buddhu, ‘Bhagavat, pod koliko si imena okretao dharmaćakru u našem svijetu?’ Buddha reče, ‘Zvao sam se Šakra, Brahma, Mahešvara, priroda, zemlja, spokoj, nirvana, deva, asura, prazno, pobjeda, smisao, nestvarnost, samadhi, samilosni, samilost, Varuna, Naga, Yakša, rši, Trailokyaviđaya, svjetlost, vatra, demon, bivstvo, nebivstvo, razlikovanje, nerazlikovanje, Sumeru, vađra, trajnost, netrajnost, mantra, velika mantra, ocean, veliki ocean, sunce, mjesec, oblak, veliki oblak, vladar, veliki vladar, svećenici, arhatu-protivno ojađenje, istovjetnost, neistovjetnost, život, neživot, planina, velika planina, neprestanak, neiznicanje, tatha, tathata, zbiljnost, stvarnost, dharmadhatu, plod, dvojnost i postojanje. Manđušri, izgradio sam stotine i tisuće pet asamkhya imena u svrhu vođenja i spašavanja osjetilnih bića. Premda mi Tathagate ne trebamo nikakvog pregnuća, okrećemo dharmaćakru putem moći raznih oblika mantre.’” /

/ U Lankavatari Buddha govori: “Onda, Mahamati, o propovijedanju sambhogakaye i propovijedanju dharmakaye. Pošto su značajke svih dharmi jednake i istovjetne, razlikujući um [šravaka] koji se vezuje uz iluzornu zbilju stvari odražava se u umu Buddhe. Ovo je suštinski aspekt iluzornog razlikovanja. Ovo je aspekt koji potiče propovijedanje sambhogakaye. A ticano propovijedanja Dharme od strane dharmakaye (hosshin-seppo), Mahamati, ono nadilazi sve mentalne odlike, ono nije doli [dharmakayina] plemenita aktivnost unutarnjeg prosvjetljenja (naisho-shogyo). Takvi su aspekti dharmakayinog propovijedanja Dharme. Mahamati, propovijedanje nirmanakaye sastoji se od savršenosti davanja, [moralne] discipline, ustrajnosti, napora, meditacije i mudrosti. . . Takvi su aspekti nirmanakayinog propovijedanja Dharme. Mahamati, dharmakayino propovijedanje Dharme slobodno je od prianjanja, nadilazi dvojnost subjektivnog i objektivnog, i onkraj je mjere. Stoga, ne mogu ga zahvatiti šravake, pratyekabuddhe, niti sljedbenici nebudhističkih učenja.” /

/ Rečeno je u Razlučivanju sfere prosvjetljenja[22] - “Suštinski Buddha [dharmakaya] luči iz svog uma nebrojene Buddhe i Bodhisattve, koji svi su obdareni istovjetnom odlikom, to jest, znakom vađre. Svi su ovi Buddhe i Bodhisattve, svaki pojedini od njih, a da izraze svoje blaženstvo u Dharmi, propovjedali kao svoje urođeno prosvjetljenje kapiju tri misterije.”

[Kukai:] Ovaj odlomak opisuje carstvo dharmakaye [kao otjelovljenje] principa i mudrosti urođenih i inherentnih u prosvjetljenju (jissho-jiyu-richi-hosshin). Dharmakaya Buddha i pratitelji opisali su carstvo mudrosti njihova urođenog prosvjetljenja (naishochi). Njegov sadržaj savršeno se podudara s onim iz ranije navedenog odlomka Lankavatara Sutre, koji kaže da je carstvo mudrosti unutarnjeg prosvjetljenja onkraj dosega nirmanakaya Buddhe i da otkriva ga samo dharmakaya. Ovo je područje jasno odijeljeno od područja otvorenih učenja. /

/ Mahavairoćana Sutra[23] [u 1. svesku] uči: “Prožimajući svojom prisutnošću sva mjesta i sve trenutke u svemiru živih bića, Vairoćana je odjednom iznio Dharmu mantričkih staza (mantra-pada) putem svih svojih fizičkih, verbalnih i mentalnih aktivnosti. U to vrijeme, proizveo je ukazanja Vađradhare, Padmapanija i drugih božanstava u svih deset smjerova svemira kako bi pronosili Dharmu savršeno obdarenih mantričkih staza.”

[u 6. svesku:] “Kad sadhake uđu u abhišeku velike mudrosti Bhagavata [Vairoćane], vide sebe u mantričkoj stazi trisamaye.[24] Ispoljivši se pred svim osjetilnim bićima i spasivši ih iskazivanjem svojih dharani-slova, on [Vairoćana] proglasio je mantru trisamaye. Buddha [Vairoćana] reče: “O, Gospodaru Misterija, kako ja motrim kotač moje mantre, područje govora, to pristup je čistoći tako neizmjernoj i bezgraničnoj da obuhvaća čitav svemir. To dveri su kroz koje se urođena priroda svakojakih živih bića ispoljava kakva jest, dveri koje vode sva živa bića u blaženstvo.” /

/ Nagarđunin Daichidoron [9. svezak] kaže: “Postoje dvije vrste tijela Buddhe. Jedno je tijelo Dharme, a drugo, fizičko tijelo. Tijelo Dharme [dharmakaya] prožima beskrajan prostor u svih deset smjerova. Bezgranično, spokojno i ukrašeno prekrasnim fizičkim odlikama, ispušta neizmjernu svjetlost i obdareno je bezbrojnim glasovima. Oni koji slušaju njegovu Dharmu također ispunjavaju čitav prostor.” [Kukaieva bilješka:] Ovo iskazuje da su šravake također ispoljenja dharmakaye, koja [takvima] ne mogu vidjeti obični ljudi u samsari.

[10. svezak:] “Blistavo sjajan, dharmakaya Buddha neprekidno propovijeda Dharmu. No, obična bića ne mogu vidjeti njegovu svjetlosnu prisutnost, niti mogu čuti njegove zaglušujuće propovjedi zbog svojih grijehova. Kao što slijepi ne mogu vidjeti izlazeće sunce, kao što gluhi ne mogu čuti grom koji zemlju potresa. . . Objašnjeno je u Maharatnakuta Sutri, “Tathagate posjeduju tri tajne, misterije tijela, govora i uma. Nitko u području ljudi ili bogova nije svjestan ili sposoban razumjeti ove tajne.” /

[U zadnjem dijelu Kukai napominje:] Navedeni citati iz sutri i komentara dokazuju da postoje razlike između otvorenog budhizma i mističnog budhizma, kao i to da je mistično učenje propovijedao sam dharmakaya Buddha. Nadam se da će učeni čitatelji promisliti o njima i otkloniti svoja pogrešna shvaćanja.

Pitanje: Ako, kao što ste iznijeli, mistično je dharmakayino izlaganje unutarnjeg područja njegove mudrosti prosvjeljenja, a otvoreno je sve ostalo, zašto onda neke sutre, koje su Šakyamunijeve propovijedi, trebaju pripasti u tajnu riznicu (guhya-pitaka, himitsuzo)? I u koju bi riznicu (pitaka) uključili dharani koje je propovijedao taj Buddha?

Odgovor: Značenja otvorenog i mističnog su mnogostruka. Ako dublje usporedimo s manje dubokim, prvo se naziva mističnim, a potonje otvorenim. Iz ovog razloga pojam mistično često nalazimo čak i u nebudhističkim spisima. Među učenjima Tathagate, učinjena su razna razgraničenja između otvorenog i mističnog. Hinayana doktrine koje je Buddha objasnio mogu se nazvati mističnima kad se usporede s doktrinama nebudhističkih učitelja. Na isti način, kad se Mahayana doktrine usporede s Hinayana doktrinama, prve su mistične, a potonje otvorene. Čak i unutar same Mahayane, učenje Jednog vozila je mistično u odnosu na učenja Tri vozila. Kako bi razlikovali dharani razred od drugih dugih rasprava, nazivamo ga mističnim. Učenje koje je iznio dharmakaya Buddha je najdublje, dok su učenja nirmanakaya Buddhe očigledna i pojednostavljena; stoga, prethodno se naziva mističnim.

Pojam mistično se također rabi u smislu “zastrto” ili “skriveno,” to jest, “osjetilna bića zastiru [uslijed zamračenja svijesti]”, i “skriveno po Tathagati”. Pošto osjetilna bića zastiru [od sebe] svoju praiskonsku prirodu, to jest, istinsko izvorno prosvjetljenje, “zastiru” sebe kroz obmane iznikle iz neznanja. Doktrina koju je otkrio nirmanakaya Buddha prilagođena je potrebama vremena i nalik je djelotvornom lijeku za iscjeljenje bolesti uma. Tako Buddha koji propovijeda za dobrobit drugih zadržava svoje najunutrašnjije duhovno iskustvo skriveno i ne otkriva ga u svojim poukama. Ono je skriveno čak i za one bodhisattve koji su skoro jednaki s Buddhom; ono nadilazi doseg razumijevanja onih koji su na deset stupnjeva razvoja bodhisattve. Ovo je takozvano iskustvo “skriveno po Tathagati”.

Na taj način, mnoga su značenja pojma mistično, ali nazivak u ispravnom smislu treba primjeniti samo na tajnu riznicu koja otkriva najunutrašnjije iskustvo prosvjetljenja konačnog dharmakaya Buddhe. Dharani razred u propovjedima nirmanakaye također se naziva mističnim, ali kad se usporedi s učenjem dharmakaya Buddhe, nije konačan. Među učenjima koja nazivaju se mističnima, ima provizornih i konačnih; treba ih ispravno razvrstati prema kontekstu.