Dragocjeni ključ tajne riznice

Ovaj se tekst ne smije reproducirati bilo kojim načinom, ni djelimice ni u cjelosti, bez pismene dozvole prevodioca.

Kao što osobe nesavršena vida mogu zamišljati da cvijeće što cvjeta na nebu zasljepljuje im oči ili da kornjača ima krzno, tako pomućeni ljudi pogrešno vjeruju u zamisao trajnog jastva i čvrsto uz nju prianjaju. Jure uokolo poput žednog jelena što za vodom traga u suhom polju, vjerujući u stvarnost privida; ili se, zaluđeni, ponašaju poput ludih slonova ili ljutih majmuna. Tako, danju i noću, nalaze užitak u vršenju deset zala.[1] Učenje šest pâramita[2] ne godi njihovim ušima i ne prodire u njihova srca i umove. Okrivljuju ljude i grde Dharmu, nimalo promišljajući da ovo su činovi zli koji umanjuju mogućnost dostizanja probuđenja. Prepuštaju se vinu i tjelesnim užicima, nesvjesni posljedica u svom budućem životu. Yama, kralj donjeg svijeta, skupa s pratnjom, gradi paklove i sudi zločine. Neki se pretvaraju u gladne duhove kojima vrući oganj iz usta izlazi; drugi u ptice koje upadaju u zamku, ili pak u stoku što nosi teške terete. Zauvijek putujući trojnim svijetom, lutaju među osjetilnim bićima u četiri vrste rođenja.[3]

Vidjevši ovo, kako može veliki Prosvjetljeni, samilosni Otac,[4] pustiti mirno da sve to prolazi? Iz ovog je upravo razloga pružio svakojake lijekove i ukazao na mnogostruke obmane.

Stoga će, kad upražnjavaju tri ljudske dužnosti[5] i pet glavnih vrlina,[6] odnosi između princa i ministra, između oca i sina biti u pravom redu i bez pomutnje. [konfucijanizam]

Kad upražnjavaju šest praksi[7] i četiri mentalne usredotočenosti,[8] povećavaju svoje odvraćanje od nižeg svijeta i svoju težnju za višim svijetom, te napreduju prema stjecanju užitka na nebu. [popularni taoizam i hinduizam]

Kad prepoznaju pet psihofizičkih sastojaka[9] samo i spoznaju da zamisao trajnog jastva je nestvarna, tad ostvaruju plodove osmostrukog oslobođenja[10] i šest nadnaravnih moći.[11] [Šrâvake u Hinayâni]

Kad upražnjavaju meditaciju na [dvanaest] spona međuzavisnosti,[12] stječu uvid u prazninu i iskorjenjuju sjemena karme. [Pratyekabuddhe u Hinayâni]

Kad slave bezuvjetnu samilost prema drugima i poriču postojanje svijeta objekata s gledištem da postojim um samo, dokidaju i afekcionalne i intelektualne prepreke, i transformiraju [svoju osmoslojnu svijest] u četvornu mudrost.[13] [Hossô ili Vijnânavada u Mahâyâni]

Kad ostvare [suštinsku prirodu] uma putem [osmostruke negacije[14] počevši s] “nerođenim” i nadiđu sve lažne tvrdnje kroz viđenje apsolutne praznosti, onda ostvaruju Jedan Um koji spokojan je, bez usporedbe, i oslobođen bilo kakvih oznaka. [Sanron ili Mâdhyamaka u Mahâyâni]

Kad slijede Jedan Put[15] u njegovoj izvornoj čistoći, Avalokitešvara[16] ushitom omekša svoje lice. [Tendai ili T’ien T’ai u Mahâyâni]

Kad meditiraju na Dharmadhâtu u prvom probuđenju svog religioznog uma, Samantabhadra[17] se smiješi. [Kegon ili Hua-yen u Mahâyâni]

Dakle, velovi što zakrivaju um sad potpuno su uklonjeni; blistavost Mandale [Dijamanta ili Mudrosti] postepeno postaje vidljiva. Oko mudrosti [Shingon učenika koji vizualiziraju] slovo Ma [u desnom oku] i Ta [u lijevom] rastjeruje tamu neznanja. U sjaju koji vidljiv je u samadhiju [Ma i Ta pretvorenih mentalno u] sunce i mjesec, oni vide Bodhisattve i pet Buddha[18] s veličanstvenim mudrama Svijeta Mudrosti. Četiri Mandale zasnovane na Suštini Dharme prožimaju sve stvari. Acalin pogled zaustavlja vjetar karme koji okreće kotač samsare; tri urlika [mantre Hum] Trailokyavijaye uništavaju valove neznanja.[19] Osam nebeskih Djeva[20] prinose izvrsne darove poput veličanstvenog mora oblaka [viđenog odispod s planinskog vrha u zoru]; četiri Pâramitâ Bodhisattve[21] uživaju u primanju blaženstva Dharme. Takva je to vizija da ju čak i oni najnapredniji u deset bhumi-stupnjeva [na bodhisattva-stazi otvorenog budizma] ne mogu pogledati, a oni koji kontempliraju suštinu, odlike i funkcije Jednog Uma[22] ne mogu joj pristupiti. To je tajna svih tajni, probuđenje svih probuđenja. [Shingon]

Avaj! Ljudi nesvjesni blaga koje posjeduju, smatraju svoje pomućeno stanje ludosti za stanje budnosti probuđenja. Kako su samo bezumni! Samilost Oca prodire; da nema ovih učenja, kako bi ikad mogli biti spašeni? Ako odbijaju uzeti ponuđene lijekove, kako će se izliječiti? Ukoliko samo govore o njima ili ih prazno recitiraju, Kralj Liječenja [Buddha] sigurno će ih zbog tog strogo ukoriti.

Tako, devet vrsta lijekova za bolesti uma uklanjaju prašinu što pokriva površinu uma i rastjeruju obmane. Samo u Dijamantskoj Palači [Shingon] mogu ljudi otvoriti unutarnju riznicu i primiti njena blaga. Osvojiti ih ili ne osvojiti, uživati ili ne uživati u njima - na svakom je da odluči; o tome ne odlučuju ničiji otac ili majka; [unutarnju riznicu] svatko mora ostvariti sam.

Oni koji traže probuđenje moraju znati razliku između dragulja i kamena koji nalikuje dragulju, između kravljeg mlijeka i mlijeka magarice. Oni moraju razlučiti; oni moraju razlikovati. Sutre i šastre jasno objašnjavaju koji je religiozni um manje ili više dubok ili plitak; raspravu ovih problema iznosim u nastavku.

U Vajri, Ratni, Dharmi, Karmi, Vajragîti i Vajranrtyi; [25] [Mahâ-mandala]

Na pitanje koliko ima stepenica u ljudskoj potrazi za probuđenjem do dostizanja izvornog Tla [s kojeg je odlutao], Tathâgata objašnjava da čovjek kroči na dijamantsko Tlo sa desetom stepenicom. Slijede imena i značajke deset stupnjeva razvoja religioznog uma. Čitajte ih i raščistite svoje sumnje.

Prvi stupanj: Um niskog čovjeka, požudnih i magarećih želja. Pomućen, običan čovjek, u svojoj ludosti, ne shvaća svoje greške. Misli samo na žudnju i ljutnju poput životinje.

Drugi stupanj: Um koji je pomućen i djetinjast, no ipak suzdržljiv. Pod utjecajem vanjskih uzroka, čovjek iznenada pomišlja na umjerenost u jedenju. Javlja se volja ka vršenju dobrih djela, poput sjemena žita koje sreće pogodne uvjete.

Treći stupanj: Um koji je mladalački i smion. Nebudist nada se rođenju na nebu, kako bi tamo stekao privremeni spokoj. On je poput djeteta ili mladog slona što slijedi majku.

Četvrti stupanj: Um koji prepoznaje postojanje samo psihofizičkih sastojaka, ali ne i trajnog jastva. Ovaj um priznaje samo postojanje sastojaka i poriče trajno jastvo. Ovdje je uključena čitava Tripitaka ‘kozje zaprege’ Hinayâne.[27]

Peti stupanj: Um oslobođen sjemena uzroka karme. Svladavši dvanaest spona među-uvjetovanosti, um iskorjenjuje sjeme neznanja. Prekinuto je preporađanje uzrokovano karmom; premda nema propovijedanja, plod je osvojen.

Šesti stupanj: Mahâyâna um sa suosjećajnim obzirom prema drugima. Samilost izniče bezuvjetno; ovo je prvo zbivanje velike samilosti. Prepoznajući fenomene kao iluzorne sjenke uma, [student Vijnânavade koji vjeruje da] postoji samo um i odbacuje valjanost svijeta objekata.

Sedmi stupanj: Um koji ostvaruje nerođenost Uma. Slijedom osmostruke negacije, prestaju beskorisni argumenti. Kad u trenu misli javi se uvid u istinu praznosti, um postaje spokojan i neopisivo blažen.

Osmi stupanj: Um koji doista je u skladu s Jednim Putem. Onaj koji poznaje prirodu uma kao jednu i izvorno čistu, te međuprožimanje subjekta i objekta, zove se Vairocana.

Deveti stupanj: Najdublji otvoreni budistički um koji svjestan je svoje nepromjenjive prirode. Voda nema svoje nepromjenjive prirode. Kad sretne se s vjetrom, javljaju se valovi. Dharmadhâtu nije još konačan. Mora se nastaviti dalje primanjem otkrovenja.

Deseti stupanj: Blistavi um, najtajniji i najsvetiji. Kad lijekovi otvorenog budizma raščiste prašinu, Shingon otvara Riznicu. Tad se tajna blaga odjednom javljaju i čovjek ostvaruje sve vrijednosti.

Prvo: Um niskog čovjeka, požudnih i magarećih želja. Što označava ovaj um? To je naziv za niskog čovjeka koji u svojoj ludosti ne razlikuje između dobra i zla, i koji, nerazborit poput glupavog djeteta, ne vjeruje u zakon uzroka i učinka. Nizak čovjek stvara karmu i prima njene plodove; on preuzima deset tisuća različitih oblika života u procesu preporađanja. Njegovo neznanje, stoga, može se usporediti s neznanjem magarca.

Čovjek se ne rađa po svojoj želji; a ipak zazire od smrti. Rođenje za rođenjem putuje kroz šest preporodnih staza; [28] smrt za srmću tone on u tri nesretna odredišta (‘tri zle staze’).[29] Roditelji koji ga začinju ne poznaju porijeklo života; onaj koji dolazi u život ne zna kud ide nakon smrti. Prošlost mu je nepoznata kad zagleda u početak, koji ne da se razaznati. Kad zagleda u budućnost, čini se nejasnom, a kraj vremena nezamislivim.

Sunce, mjesec i zvijezde sjaje u prostoru, pa ipak je svijet ovog čovjeka mračan poput svijeta što vide ga pseće oči. Čak i kad stoji na Pet Planina,[30] zbunjen je poput zalutale ovce. Prikovan za pakao hrane i odjeće, trudi se danju i noću, trčeći naokolo blizu i daleko, da bi pao naposljetku u jamu priznanja i bogatstva.

Nadalje, muškarac i žena žure biti spojeni, poput željeznih čestica privučenih magnetom. Kao što kristal [izložen mjesečini] privlači vodu, tako žena prirodno odgovara na muškarca i stvara potomstvo, pa onda roditelji i djeca žive sretno skupa. Premda se djeca i roditelji mogu voljeti, ne poznaju narav svoje ljubavi. Iako se muškarac i žena mogu uzajamno voljeti, ne poznaju prirodu svoje ljubavi. Ljubav je njihova poput potoka čije se vodene struje neprekidno mijenjaju, ili poput plamenih iskri. Vezani su konopom obmanutih misli i opijeni vinom neznanja. Njihovo je sjedinjenje poput susreta u snu, ili poput susreta putnika slučajno naišlih u istu gostionu.

Ima onih koji vjeruju da iz jedan [ch’i: životna energija] nastalo je dva [yin i yang]; od ovo dva da nastalo je tri [nebo, zemlja i čovječanstvo]; a iz ovo tri, svo mnoštvo stvari u svemiru. Ima drugih koji vjeruju da Mahešvara je stvoritelj, ili da Brahma je stvorio sve. Ne znajući još porijeklo živih, kako mogu raspravljati o nastanku mrtvih!

Okrutne divlje zvijeri proždiru druga dlakava stvorenja; garuda ptice jedu zmije, a rakšasa demoni - ljude. Ljudi ubijaju i jedu životinje. Ponekad ubijaju veprove i jelene po šumama i poljanama lukom i strijelom, ili istrjebljuju ribe i kornjače u potocima mrežama i zamkama. Tužno je da, kad sokoli i jastrebovi lete, zlatni fazani i snježne guske puštaju suze; kad veliki oštri psi potrče, lisicama i zečevima prepukne srce. Čak i da više nema preostalih ptica i zvijeri, ljudi bi i dalje bili nezadovoljeni. Smočnice mogu biti pretrpane hranom, no ljudi će i dalje biti pohlepniji no ikad. Lopovi, zaluđeni bogatstvima, bit će kažnjeni smrću; oni što začarani lijepim djevojkama počine preljub bilo zavođenjem ili nasiljem, na koncu će sami sebi oduzeti život. Nasumično izgovaranje četiri vrste pogrešnog govora,[31] poput sjekire je koja ranjava ljude. Upuštanje u tri jadna stanja uma[32] otrov je koji donosi nesreću drugima. Bestidni kakvi jesu, ljudi počinjaju osamdeset tisuća grijehova. Ne samo da grijehe počinjaju sami, već i druge uče isto činiti, tako uvijek uvećavajući svoje grijehove brojne poput zrnaca pjeska. To je stoga što ne znaju da grijeh donosi patnju u paklu, u životinjskom području, te u području gladnih duhova, a da dobro vladanje pomaže pristup užicima Vječnosti, Blaženstva, Sopstva i Čistoće.[33]

Ima onih koji govore da kad čovjek umre vraća se “životnoj sili” i da se nikad neće iznova roditi; ovakvo gledište zove se “nihilizam.” S druge strane, ima onih koji kažu da čovjek će uvijek biti čovjek, a životinje uvijek životinje, te da biti plemenit ili neplemenit, biti bogat ili siromašan, uvijek je stvar predodređenosti; ovakvo gledište zove se “determinizam.” Oni koji oponašaju postupke krave ili psa, ili oni koji kupaju se u Gangesu,[34] ti njeguju pogrešna gledišta. Ima nebrojeno heretika koji u pogrešna vjeruju gledišta i ne znaju kako dostići oslobođenje. Sva gore spomenuta gledišta pripadaju “magarećem umu.” Sažetak u stihu:

O: Sutra kaže slijedeće: “O, Gospodaru Misterija, niski čovjek, pomućen i djetinjast, ponavljajući krugove rođenja i smrti od bespočetnog početka, veže se uz zamisao trajnog jastva i prianja za svoje posjede. Vrši on nebrojene subjektivne spekulacije. O, Gospodaru Misterija, pošto ne razaznaje zbiljsku prirodu jastva, on razvija zamisao ‘ja i moje’. Ima onih koji vjeruju da vrijeme je prvi uzrok ili da sve su stvari preobražaji elemenata zemlje, itd.; ima onih koji vjeruju u koncept âtmana iz Yoga škole, ili koji drže da stvoreno je čisto, ili da stvoreno je nečisto, ali da nestvoreno je čisto . . . i drugih koji vjeruju u vječnu prirodu zvuka ili koji u to ne vjeruju. O, Gospodaru Misterija, ove subjektivne spekulacije, od pradavnih vremena, združene su s diskriminacijama; a ipak ovi ljudi traže oslobođenje sukladno svojim vodećim načelima. O, Gospodaru Misterija, ovi niski ljudi, pomućeni i djetinjasti, slični su magarcima.” [35] U spisu Težnja ka Probuđenju (P’u-t’i-hsin lun) majstora Nâgârjune rečeno je: “Obični ljudi vezani su uz priznanje, ili uz stvari koje im donose dobit ili zaradu, i nastoje poboljšati svoj materijalni život. Upuštaju se u tri otrova[36] i u pet želja.[37] Student Mantrayâne (Shingona), odista, mora se nad njima zgnušati i ostaviti ih.” [38]

Drugo: Um koji je pomućen i djetinjast, no ipak suzdržljiv. Usahla zimska stabla nisu zauvijek bez lista; kad nastupi proljeće, ona pupaju i cvjetaju. Debeli led ne ostaje zauvijek smrznut; kad dođe ljeto, topi se i curi. Uz dovoljno vlage, klijaju sjemena žita, a kad dođe vrijeme, biljke rađaju plodove.

Tai Yuan-ova promjena srca i Chou Ch’u-ova reputacija lojalnosti i obiteljskog pijeteta uspoređuju se s pretvaranjem grubog kamena u dragocjeni dragulj ili kitovog oka u izvor svjetlosti koji rastjeruje tamu. Buduć u stvarima nema nepromjenjive prirode, kako može čovjek zauvijek ostati loš? Kad se jave pogodni uvjeti, čak i budala teži velikom Putu, a dok slijedi učenja vjerno, teži biti jednak s mudracem. Magareći čovjek nema nepromjenjive prirode; nerazborito dijete isto tako ne ostaje nerazborito. Kad ga njegova suštinski prosvjetljena priroda počne prožimati iznutra i kad svjetlost Buddhe zasjaji na njega izvana, nenadano u njemu izvire misao da treba obuzdati svoje unošenje hrane i upražnjavati nesebična djela [davanja]. Kao što biljka neprekidno raste kroz stupnjeve sjemena, klice, cvjetanja i ploda, tako ovaj čovjek neprekidno razvija svoj um prema vrlini, izbjegava loša djela, i pazi da njegova dobra djela ne budu jednaka dobrim djelima drugih. Proučit će pet glavnih vrlina i iskreno slijediti deset dobrih djela.[39]

Pet glavnih vrlina su dobrohotnost, poštenje, pristojnost, umnost i iskrenost. “Dobrohotnost” je podudarna s [budističkim propisom] “ne ubijati.” To znači ophoditi se s drugima kako bi i sami željeli da se s vama ophode, i upražnjavati milosrđe. “Poštenje” je isto što i “ne krasti,” a znači čuvati stvari i dijeliti ih s drugima. “Pristojnost” je istoznačica za “ne počiniti preljub”; to znači obdržavati pet ceremonija[40] po pravom poretku. “Umnost” znači “ne uzimati opojna sredstva”; pazeći se na ovaj način, osoba može dobro razlučivati i promišljati. “Iskrenost” je drugi izraz za “ne lagati”; to znači djelovati u skladu sa svojim riječima. Kad ljudi upražnjavaju ovih pet vrlina, četiri godišnja doba smjenjuju se redom, a pet prvotnih elemenata[41] djeluju skladno. Ukoliko ih nacija (tj. društvo) ispunjava, bit će mirna i plodna. Ukoliko ih svaka obitelj upražnjava, nitko u obitelji neće biti primoran skupljati stvari ostavljene na ulici. Ovo je uistinu izvrsno umijeće življenja za čovjeka koji želi unaprijediti svoj dobar glas i pojačati dobar glas svojih predaka; to je izvrsna društvena praksa kojom se održava mir zemlje i pruža sigurnost pojedincima. U konfucijanizmu se to naziva pet glavnih vrlina; u budizmu, pet propisa [moralnosti]. Premda se nazivi razlikuju, značenja i prakse su istovjetne. Posljedica koju čovjek dobije razlikuje se ovisno o tome koje od njih upražnjava; ipak oboje su osnova za napuštanje zla i za njegovanje dobra, a ova praksa je početak oslobađanja sebe od patnje i stjecanja blaženstva.

Objašnjeno je stoga u sutri da “ako manje sposoban čovjek upražnjava pet propisa, bit će rođen na kontinentu Jambu; ako ih upražnjava prosječno sposoban čovjek, bit će rođen na kontinentu Purvavideha; bolje sposoban čovjek na kontinentu Aparagodanîya; a najbolje sposoban čovjek, ili čovjek koji je ostvario besopstvenost, na kontinentu Uttarakuru.” [42] Na ova četiri kontinenta postoje kraljevi. Od ovih kraljeva, postoji pet vrsta; to jest, manji kralj i četiri velika kralja. Ovi kraljevi rođeni su kao kraljevi pošto su upražnjavali deset dobrih djela. Tako, u Jen-wang ching je rečeno: “Kad veoma sposobni bodhisattve koji upražnjavali su deset dobrih djela razviju veliku težnju, bit će za sva vremena oslobođeni od mora patnje u trostrukom svijetu. Kad ih prosječni ili manje sposobni ljudi upražnjavaju, bit će rođeni kao manji kraljevi; bolji ljudi, kao željezni kraljevi; viši ljudi, kao bakreni kraljevi koji vladaju na dva kontinenta; još viši ljudi, kao srebrni kraljevi koji vladaju na tri kontinenta; a najvrliji ljudi, kao svjetski vladari, zlatni kraljevi sa sedam vrsta dragog kamenja koji upravljaju na četiri kontinenta.” [43]

Prema ovim riječima, može se zaključiti da su kraljevi i njihovi podanici rođeni kao ljudska bića slijedom upražnjavanja pet propisa ili deset dobrih djela. Nikad nije bilo onih koji su rođeni kao ljudska bića, a da ih nisu upražnjavali. Upravo su upražnjavanjem dobrih djela u prošlim životima rođeni kao ljudska bića. Ukoliko ih ne upražnjavaju u ovom životu, past će u tri nesretna odredišta. Bez sijanja u proljeće, tko može očekivati jesenju žetvu? Dobri muškarci i žene trebaju bez odlaganja prigrliti propise u svoje srce. Posljedice pak upražnjavanja bilo deset povoljnih činova ili deset nepovoljnih činova, te vladavina mudrog ili osrednjeg kralja, sadržajno su razmotreni u Deset stupnjeva.[44] Sažetak u stihu:

O: Sutra to kaže na slijedeći način: “Pomućen i djetinjast čovjek trenutačno mni zamisao i odlučuje ne jesti jedan dan, kako bi ušteđenu hranu ponudio gladnima. Iskusivši radost iz ovog skromnog pregnuća, pokušava to upražnjavati s vremena na vrijeme. O, Gospodaru Misterija, ovo je prvi stupanj u kojem sjeme dobrog djelanja raste. Uslijed ovog uzroka, on nudi ušteđenu hranu svojim roditeljima i rođacima šest dana u mjesecu.[45] Ovo je drugi stupanj, to jest stupanj klijanja sjemena dobrog djelanja. Onda on šireći svoje darove prinosi strancima. Ovo je treći stupanj, usporediv s klicom sjemena. Onda on prinosi darove sposobnim i vrlim ljudima. Ovo je četvrti stupanj, u kojem i listovi klijaju. Ponovo, rado prinosi sačuvanu hranu muzičarima ili starijim plemenitim vođama. Ovo je peti stupanj cvjetanja. Zatim im nudi ovu hranu blagonaklonog srca i iskazuje im poštovanje. Ovo je šesti stupanj ploda u razvoju njegovog sjemena dobrog djelanja.” [46]

Treće: Um koji je mladalački i smion. Ovo je um nebudista zgnušanih ljudskim svijetom i običnih ljudi koji teže rođenju na nebu. Čak i da se rode u najvišem nebu, poznatom kao Nebo-ni-s-opažanjem-ni-bez-opažanja, ili u najnižem, u Palači Besmrtnika; čak i da su obdareni tijelom visokim 40.000 yojana [mitoloških mjernih jedinica] i životnim dobom od 80.000 eona; čak i da niži svijet smatraju odvratnim poput šuge, a ljudska bića prolaznim pojavama; pa čak i da sjaj što ga izdaju zasjenjuje sunce i mjesec, a da sreća kojom su nagrađeni nadilazi sreću svjetskog vladara, oni su mali i oni su neuki poput djece u usporedbi s velikim Prosvjetljenim. Ponešto oslobođeni ropstva, oni su smioni; ali pošto nisu dostigli blaženstvo Nirvâne, možemo ih usporediti s djecom.

P: Čuli smo da se Huai-ev pas uzdigao u nebo[47] i da je Fei-ev zmaj poletio visoko.[48] Prvi događaj potaknut je uzimanjem eliksira života, a potonji vještinom jednog [taoističkog] majstora. Pitamo se sad kroz koje su učenje i kroz kojeg učitelja ova nebeska bića uspjela steći tako slobodna i sjajna tijela, obdarena blagoslovom dugovječnosti. Voljeti bi također znati koliko vrsta neba ima, kao i njihova imena.

O: Kao što se zvono oglasi s udarcem i dolina odjekuje sa zvukovima, tako, kad me pitate, kako da ostanem nijem? Pokušati ću odgovoriti na vaša pitanja. Dakle, luđak ne može izliječiti svoje ludilo dok ne sretne majstora liječenja. Dragulj, naravno, nije dragocjen dok ga ne izbrusi vješt umjetnik. Majstor liječenja i vješt umjetnik nisu drugo doli moj veliki učitelj - Bhagavan Buddha. Tathâgata je obdaren svim najizvrsnijim odlikama; svaka je od njegovih odlika [personificirana kao] Gospodar određenog pristupa, a svaki Gospodar otkriva mnoge doktrine sukladno sposobnosti primatelja i oslobađa osjetilna bića. Rečeno je stoga u Mahâvairocana Sutri, da “Tathâgata, Vrijedan obožavanja, Sveznajući, propovijeda posvuda bezbrojnim bićima svojom mudrošću u primjeni učenja i uz mnoga vješta sredstva, u suzvučju s bićima u raznim stanjima postojanja i prilagođujući sebe njihovoj prirodi i njihovim željama. On razjašnjava učenja koja vode osjetilna bića da se rode kao hinayanist ili kao mahayanist; kao netko s pet nadnaravnih mudrosti; kao nebesnik, čovjek, zmija, yakša, gandharva, ili mahoraga.” [49] Prema ovom ulomku, učenja Hinayâne, učenja Mahâyâne, učenja ljudskog ili nebeskog preporađanja - sva ova učenja propovijeda Tathâgata. Ukoliko čovjek upražnjava prema učenju, sigurno će se preporoditi u nebeskom svijetu.

O: I jesu i nisu; jesu stoga što su nekad bile, a nisu zato što više nisu. U početku su to bila učenja Buddhe, ali tijekom njihova prijenosa od pradavne prošlosti, izvorno je značenje iskrivljeno i izgubljeno. Tako, ima nekih koji slijede propis kravljeg ili pasjeg ponašanja prema svojim gledištima, želeći se roditi u nebu. U takvoj praksi, izvorno je značenje sasvim izgubljeno.

P: Onda, ukoliko ih je propovijedao Buddha, trebao je odmah propovijedati doktrinu kojom svi mogu dostići Buddhastvo. Zašto je propovijedao doktrinu rođenja u nebu?

O: Tako je propovijedao da bi prilagodio svoje učenje sposobnosti osjetilnih bića. Druge bi metode njima bile beskorisne.

P: Sad smo čuli o učitelju i njegovim učenjima. Molimo vas da nas sad uputite u to koliko ima neba.

O: Postoje tri: neba želje, oblika, i bezobličnosti . . . U ova tri nebeska razreda, mogu se izdvojiti dvadeset i osam neba. Da stvar ne postane previše složena, neću ovdje opisivati njihovu udaljenost, veličinu, stanovnike, itd. jer to sam već učinio u Deset stupnjeva.[50]

P: Sad smo saznali broj neba i njihova imena; molimo vas da nam ponovo pokažete uvjete pod kojima će se netko tamo roditi.

O: Heretici isto koriste izraze kao “Tri Dragulja” ili “tri treninga ka probuđenju.” [51] Oni smatraju da Brahmâ, itd. je “Buddha Dragulj,” da četiri Vede su “Dharma Dragulj,” a oni koji podučavaju ili upražnjavaju njihova učenja “Sangha Dragulj.” Koriste izraze “deset dobrih djela,” itd. da opišu svoje propise, te “četiri mentalne usredotočenosti,”[52] da opišu svoju metodu yoge. Kažu da se njihova metoda yoge može usavršiti meditacijom na misao da svijet treba smatrati odvratnim pošto je ispunjen patnjom, iskvarenošću i preprekama, a da nebima treba zadovoljno težiti pošto su čista, prekrasna i slobodna. Uslijed upražnjavanja ove yoge, vjeruju da će biti rođeni prvo u nižim nebima, a kasnije u višim, rođenje za rođenjem. Meditacijom na misao da samo stvoritelj je stvaran, a da sve druge su stvari prazne, neki heretici razvijaju (početnu) mudrost praznosti. Tako ulaganjem napora da usavrše “tri treninga ka probuđenju,” oni stječu radost rođenja u nebima. Ovaj pristup, ipak, nije konačan, jer oni nisu u mogućnosti nadići rođenje i smrt i dostići Nirvânu. Čak i ako dosegnu najviše nebo, nebo odsustva misli, [naposljetku] past će u pakao, kao što strela odapeta u nebo pada kad se njen uzgon istroši. Iz ovih razloga, nemojte težiti ka tome.

P: Zašto ovi heretici ne mogu pročistiti svoje jade i dostići Nirvânu, iako upražnjavaju “tri treninga ka probuđenju” i bit će rođeni u dva svijeta[53] nakon ostvarenja stanja onkraj verbalizacije, kroz praksu meditacije na praznost?

O: Zato što prianjaju za dva krajnja stajališta[54] i dva pogrešna gledišta.[55]

P: Poput budista oni meditiraju na stanje niti bivstva niti nebivstva; zašto kažete da padaju u dva krajnja stajališta i u dva pogrešna gledišta?

O: Oni vjeruju da sve stvari pripadaju stvoritelju; tako ne poznaju Srednju Stazu međuzavisnog nastajanja (pratitya-samutpada, engisho).

O: Čovjek neće pasti u krajnje stajalište nihilizma ukoliko razumije da postojanje je uzročno uvjetovano; neće pasti u krajnje stajalište eternalizma[56] ukoliko razazna praznost svoje-bivstva (svabhava) bilo kojeg pojedinačnog bića. Ukoliko razazna da Dharmadhâtu je ono u čemu sva bića su prazna [lišena trajnog jastva], on stječe ispravno gledište Srednje Staze. Uslijed ovog ispravnog gledišta, može brzo dostići Nirvânu. Heretici sa zastranjenim gledištima neupućeni su u ovu istinu i, stoga, nesposobni dostići savršeni spokoj. Kad čuju ovo načelo, mogu dostići Arhatstvo [svetost].

O: Postoje četiri tipa. Prvi su ovi heretici koje smo upravo razmotrili. Drugi su sljedbenici Hinayâne; oni će se isto roditi u nebu. Treći su bodhisattve u Mahâyâni; oni postaju kraljevi u deset neba.[57] Četvrti su Buddhe i bodhisattve koji poprimaju različite oblike kako bi spasili druge; oni se pretvaraju u nebeske kraljeve. Ovi problemi su potanko razmotreni u Deset stupnjeva. Sažetak u stihu:

O: U toj je sutri rečeno: “O, Gospodaru Misterija, onaj koji slijedi propise i želi se roditi u nebu na sedmom je stupnju gdje prima sjeme [rođenja u nebu]. O, Gospodaru, dok se on svojim umom preporađa, čut će ovakve riječi na mjestu svog dobrog [duhovnog] prijatelja (učitelja, kalyana-mitra): ‘Ovo je deva (božanstvo), veliki deva, koji podaruje ti svu radost. Ukoliko ga sa štovanjem obožavaš, sve će tvoje želje biti ispunjene. Deva može biti Mahešvara, Brahmâ, Nârâyana, Šankhara (Šiva), Mahešvaraputra, Surya, Candra, Nâgarâja, Deva-rši ili Mahendra. Svakog od njih treba obožavati.’ Čuvši ovo čovjek će s radošću u srcu uljudno pozdravljati ovog propovjednika, slijediti njegove upute i upražnjavati ih. O, Gospodaru Misterija, ovo je osmi stupanj na kojem pomućeni i djetinjasti čovjek stječe ‘um koji je mladalački i smion’ usred samsare. Zatim, postoji još viša praksa. To jest, odabravši više učenje i posvećujući mu se, čovjek može razviti znanje koje ga navodi da traži oslobođenje. On vjeruje u vječnost [stvoritelja, te] prolaznost i praznost [stvorenog]. Slijedeći takvo učenje, o, Gospodaru Misterija, ne razumije on značenje praznosti ili nepraznosti. On (ustvari) vjeruje u vječnost i ništavnost. On konceptualizira ono što nadilazi konceptualizaciju, to jest, ono što je nit bivstvo nit nebivstvo. Kako je moguće konceptualizirati ono što je prazno? Pošto ne razumije da sve su pojavne dharme prazne, nemoćan je ostvariti Nirvânu. Stoga treba razumjeti značenje praznosti i osloboditi se od gledišta eternalizma i nihilizma.” [59]

Primjedba: Ovi nebudisti, nadajući se oslobođenju, muče svoje tijelo i um. Tražiti oslobođenje posredstvom njihovih doktrina nihilizma, eternalizma, nebivstva i bivstva, isto je što i tražiti mlijeko mužnjom kravljih rogova. Kad razumiju praznost uzročno uvjetovanih postojanja, odmah će steći oslobođenje.

Također je rečeno u sutri: “O, Gospodaru Misterija, ljudi u svjetovnom području - vjerujući da su nastanak ili nestanak uzroka, učinaka i funkcija u rukama stvoritelja - polaze meditirati na misao da su ovi svi prazni. Ovo nazivamo samadhijem ljudi u svjetovnom području.” [60]

Ponovo je rečeno u istoj sutri: “Buddha je propovijedao učenje Mantrayâne za nebeska bića i za svjetovna bića kako bi pomogao osjetilnim bićima.” [61]

U radu majstora Nâgârjune Težnja ka Probuđenju rečeno je: “Nebudisti prianjaju za svoje živote: neki žele živjeti zauvijek pomoću lijekova; drugi misle da nebesko rođenje je konačni cilj. Posvećenici Mantrayâne ih trebaju motriti s podozrenjem. Čak i kad je njihova sila karme isrcpljena, nebudisti će, još uvijek neoslobođeni iz trostrukog svijeta, niti pročišćeni od jada ili grijehova počinjenih u prošlosti, gajiti nepovoljne misli. Potom će potonuti u more patnje i teško iz njega pobjeći. Učenja ovih nebudista naliče utvarama, snovima ili nitima paučine.” [62]

Četvrto: Um koji prepoznaje postojanje samo psihofizičkih sastojaka, ali ne i trajnog jastva. Olovni mač ne sječe, a glineni zmaj ne leti. Oblutke razbacane među dragim kamenjem ljudi često zamijene za dragulje. Zbunjujuća činjenica koja je oduvijek istinita, jest da ima mnogo homonima, kao što sasušeni mišji leš i nepolirani žad nose isto ime.[63]

I Vaišesika i Samkhya rabe naziv “istina (tai),” dok neki koriste naziv “Buddha” za Brahmu i Narayanu; Dirghanakha upotrebljava naziv “stvarnost (jissô),” a Vatsiputriya, “onkraj verbalizacije (zetsu-gon).” Ipak, nitko od njih ne poznaje uzrok dostizanja Nirvâne, pa se uzalud naprežu tragajući za mudrošću oslobođenja.

Veliki Buddha, [od čitavog svijeta] Štovani, propovijedao je stoga Kozje Vozilo[64] da bi spasio ljude od krajnje patnje pada u tri nesretna odredišta[65] i oslobodio ih od karmičkih okova osam patnji.[66] Njegovo je učenje razvijati proučavanje Tripitake i obdržavati svugdje četiri plemenite Istine. Trideset sedam dharmi probuđenja[67] omogućuju šrâvakama da dostignu svoje ciljeve. Ima osam razreda šrâvaka.[68] Šrâvake priznaju pet osjetilnih opažanja i um, ali ne i sedmu ili osmu [svijest].[69] Ticano razdoblja potrebnog za postignuće savršenosti, čak i najsposobnijima trebaju tri života, manje pak sposobnima, šezdeset eona. Oni slijede 250 propisa i pravila da bi spriječili prijestupe, i upražnjavaju četiri meditacije[70] i osmostruko oslobođenje.[71] Dvaput za mjeseca ispovjedaju svoje greške, a na kraju ljetnog povlačenja izvode međusobnu kritiku po moralnim pitanjima. Ova praksa omogućuje da se sveti ljudi razluče od običnih. Oni briju glave, imaju redovničke odore, te nose željeznu prosjačku zdjelu i štap. Hodaju pažljivo tako da ne usmrte čak ni insekte. Kadgod sjede, upražnjavaju meditaciju na disanje spuštenih glava. To je njihov način života. Koriste eufemizme za riječi kao “ubiti” ili “skupljati [novac].” Smatrajući lijepu djevojku tek hodajućim lešem, nastoje odsjeći jade koji mogu iznići razmišljanjem ili pričanjem o njoj. Sjedeći na grobljima zatvorenih očiju, fokusiraju svoj um na kosture. Prose hranu u selima i zadovoljni su bilo kakvim skromnim jelom. Izbjegavaju kišu stojeći pod stablima, ne želeći živjeti u udobnim kućama. Štiteći se od vjetra odorama od dronjaka, ne čeznu za lijepom odjećom.

Upražnjavanjem samadhija ostvarenja praznosti, oni znaju da trajni je ego nepostojeći, poput obmane ili niti paučine. Stječu mudrost iskorjenjivanjem svojih jada, pa postaju slobodni od daljnjeg prebivanja u samsari. Njihove nadnaravne moći omogućuju im da uzrokuju opadanje mjeseca ili pomračenje sunca, ili da obrnu položaj neba i zemlje. Mogu opažati prošlost, sadašnjost i budućnost. S osamnaest nadnaravnih moći, mogu bez poteškoća hodati kroz kamene zidove i letjeti po nebu. Svjetski se vladari klanjaju ničice pred njihovim vrlinama; Brahmâ i Indra u njima nalaze utočište; osam vrsta stvorenja[72] iskazuju im štovanje; i četiri razreda vjernika[73] gledaju ih s divljenjem. Pošto odbojna im je pjenovita, rosna pojavna stvarnost i mrska tri nesretna odredišta, oni teže za osvježujućim stanjem usredotočenosti, stanjem kojeg odlikuje osjećaj neizmjernosti poput beskrajnog prostora, spokojnog i neuvjetovanog. To je, vjeruju oni, najviše stanje blaženosti. Takav je sažetak ovog Vozila, koje stremi potpunom prestanku tijela i uma. Pošto stvarnima priznaju samo psihofizičke sastojke i poriču postojanje trajnog jastva, ovaj se pristup opisuje kao “um koji prepoznaje postojanje psihofizičkih sastojaka, ali ne i trajnog jastva.”

Izvjesni domoljub pitao je redovnika Genkana: [74] “Čuli smo sad o šrâvakama i njihovim doktrinama; doznali smo da njihov je put izvrsniji od puteva ljudi ili nebeskih bića, te da uzvišeniji su i od Indre, i od svjetskog vladara. Obdareni su sa šest nadnaravnih moći[75] i posjeduju tri savršena znanja.[76] Razumljivo je da ih štuju i ljudi i nebeska bića, smatrajući ih izvorima blagoslova, i prinoseći im darove. Vladari iz prošlosti i mudri podanici gradili su stoga budističke hramove i tamo smještali svećenstvo, dodjeljujući mnogo tisuća domaćinstava da obrađuju zemlju za njihovo izdržavanje. Vjerovali su u njih i štovali ih samo zato što su željeli da smire naciju i blagodaruju ljude. Današnji svećenici i redovnice, iako briju glavu, ne odbacuju svoju gramzivost; premda nose obojane odore, njihov um nije prožet [duhom budizma]. Onih koji teže usavršiti slijeđenje propisa, meditaciju i mudrost, malo je poput rogova jednoroga, no nepristojnih i sramotnih ima mnogo poput zmajevih ljuski. Iskazuju veliku poniznost pred službenicima i priležnicama danju i noću, i, klečeći na podu, ujutro i navečer daju poklone čak i njihovim sluškinjama i slugama. Tradicija budizma se iskrivila, a put budizma srušen je i zdrobljen. Uslijed njihove iskvarenosti učestale su suše, poplave i epidemije godinu za godinom, svijet je bez poretka i nemaran u poštivanju odredbi, a strašno pate i službenici, i narod. Najbolje rješenje je obeshrabriti muškarce i žene od zaređivanja i ne nuditi im ništa. Ako, doduše, ima svećenih ljudi koji zbiljski su prosvjetljeni, trebamo ih cijeniti krajnjim poštovanjem i prinositi im darove čak i po cijenu pada državnog bogatstva.”

Majstor reče: “Izvrsno! Vaša primjedba je umjesna i blagotvorna. Dobro me slušajte ušima Ling Lun-a[77] i promislite o mojim odgovorima bistrim umom Yen Hui-a.[78] Uz nekoliko primjera otkloniti ću vaše nerazumijevanje.

“Insekt koji navodno živi u obrvama komarca ne vidi krila božanske ptice; kako može mali gušter zamisliti zmajske ljuske? Puževi rogovi ne mogu dodirnuti nebo, niti stopala patuljka doseći dno oceana. Osoba slijepa od rođenja ne može vidjeti sunce i mjesec; gluhi ne mogu čuti tutnjavu grmljavine. Takvi su dosezi poimanja slaboumnih ljudi. Među ljudima postoje razlike između dobrog i lošeg, između mudrih i glupih. Dobro i mudro su rijetki, a lošeg i glupog ima u izobilju. Kao što su jednorog i feniks najvrsniji među pticama i zvjerima, a cintâmani dragulj i dijamant najkrasniji među mineralima i kamenjem, tako su najizvrsniji među ljudima mudraci; najcijenjeniji među kraljevima, Yao i Shun; najljepša među kraljicama, supruga kralja Wen-a; najhvaljeniji među ministrima, osam dobrih ljudi i osam mudrih ljudi.[79] Kaže se ako jednom vidite jednoroga ili feniksa, da svijet će postati miran; kad otkrijete cintâmani dragulj ili dijamant, da svaka će želja biti ispunjena; i kad se kralj-mudrac pojavi, da čitav će se svijet uspokojiti, a kralj nema što činiti jer mu mudri savjetnici pomažu u vođenju zemlje. Bilo kako bilo, iznimno je rijetko sresti mudrog kralja; javlja se možda jednom u tisuću godina. Moći vidjeti mudrog ministra također je rijetko; javlja se možda jednom u petsto godina. Samo smo čuli ime cintâmani dragulja, a tko je ikad vidio jednoroga ili feniksa? Ipak, ne možemo ići za uništenjem svih ptica i životinja jer nema ni feniksa, ni jednoroga, niti možemo baciti svo zlato, žad itd. zato što nisu cintâmani. Isto tako ne možemo reći da ne trebaju nam vladari u svijetu pošto nisu mudri kraljevi kao Yao i Shun, niti otpustiti sve ministre pošto nisu jednaki kao osam dobrih ljudi i osam mudrih ljudi. Konfucije je preminuo davno, ali u svakoj zemlji ima puno njegovih učenika; Lao Tzu je mrtav ali svaka je pokrajina ispunjena njegovim sljedbenicima. Čak i ako nemamo izvrsne liječnike kao što su bili Pien [Ch’ueh] ili Hua [T’a], upražnjavanje medicinske znanosti ne treba napuštati. Tko bi odbacio vještinu streličarstva, samo zato što nema majstora kao što su bili drevni I [Yu-ch’iung] ili Yang [Yu-chi]? Virtuozi na harfi, Shih [K’uang] i Chung [Tzu-ch’i], te proslavljeni kaligrafi, [Wang] Hsi[-chih] i [njegov sin] Hsien[-chih], odavno su mrtvi. Tko im je ravan? Ostaje ipak činjenicom da nam zvukovi harfe i dalje paraju uši, a kaligrafski radovi i dalje zaklanjaju vid. Razlog tome je jednostavan. Usprkos svemu, mudrije je upražnjavati ove vještine, negoli potpuno ih napustiti.

“Teško je dostići sveti plod Arhatstva u jednom životu; rečeno je da za to pomućen čovjek treba provesti šezdeset eona posvećujući se strogim asketskim praksama, a čovjek visoke darovitosti tri života. Stoga, čak i ako nema mudraca koji blizu je dostizanju svrhe, nema razloga napuštati Put.”

Domoljub upita: “Možda je teško sresti mudraca kao što ste rekli, no zašto nismo još čuli za nikog tko je strogo slijedio propise i bio obdaren mudrošću?”

Majstor odgovori: “To je uslijed sile vremena. Kaže se da, kad je vrijeme pogodno, ljudi misle o deset dobrih djela, a kad je nepogodno, upuštaju se u deset zlih djela. U tisuću godina nakon Buddhinog preminuća, bilo je mnogo onih koji su poštivali propise i ispunjavali Put, ali u slijedećih tisuću godina i narednim godinama, malo je bilo onih koji su poštivali propise i upražnjavali vrline. Sad smo u razdoblju opadanja kad je ljudska darovitost niska. Ljudi pristupaju i tragaju za Putem, ali površni su i nedosljedni; teško im je prodrijeti u prekrasni Put, kao što je laganom peru teško mirovati na vjetru. Kako da se zvijezde kreću prema istoku, dok nebo zalazi na zapad? Kako da trava i drveće miruju kad se nebo i zemlja silovito tresu?”

Domoljub reče: “Ako je to što kažete točno, onda je onima koji rođeni su s niskim darom u ovom razdoblju teško ići protiv struje vremena. Ako je tako, držim da u ovom iskvarenom razdoblju neće biti nikog tko može poštivati propise, upražnjavati meditaciju i stjecati mudrost.”

Majstor onda reče: “Zašto bi tako bilo? Čak i ako nebo se kreće prema zapadu, sunce i mjesec izlaze s istoka; dok se Veliki Medvjed kreće prema jugu, Sjevernjača stoji u istom položaju; dok zeleno lišće sahne preko zime, borove iglice ostaju svježe; dok valovi hladnoće mrznu vodu, slana voda i vino ostaju nedirnuti. Ljudi Chou-a možda su zaslužili da ih se ubije kuću po kuću, ali tri muškarca[80] hvaljeni su kao blagonakloni. Narod kralja Yao-a možda je zaslužio da ga se obitelj po obitelj preda u ropstvo, ali četiri zločinca[81] zaslužili su svoje kazne. Vatra izgara stvari, ali nekakav se miš navodno igra u vatri; voda će čovjeka utopiti, ali zmajevi i kornjače u njoj plivaju. Možemo vidjeti da neki prilagođuju se svijetu u kojem žive, dok se drugi bune protiv njega. Dakle, premda živimo u iskvarenom razdoblju, nema razloga za pretpostvaku da nema uzvišenih.”

Domoljub upita: “Razumijem da ima uzvišenih; no gdje su oni, ako ih uopće ima?”

Majstor odgovori: “Neizmjeran kvadrat nema uglova; glasan zvuk je nečujan; jarka bjelina čini se umrljanom; precizna ravnina daje dojam zavitosti; velika savršenost čini se nesavršenom; ogromna izbočina čini se praznom; duboka vrlina briše osobnost.[82] Tko bi mogao prepoznati takvu osobu ako ne mudrac? Čak se i mudraci iz drevnih vremena žale na teškoću razaznavanja takve osobe.”

Domoljub reče: “Čuo sam da bi mudrac živio među običnim ljudima i prikrio svoju vrlinu. S druge strane, kaže se da kad se žad sakrije u planini, stabla i trava na toj planini rastu dobro; kad se mač zakopa pod visoku planinu, njegov sjaj probija van. Mjerenjem otisaka [životinje], doznajemo njenu veličinu; viđenjem dima, saznajemo prisutnost vatre. Ako postoji netko obdaren mudrošću i vrlim djelima, ne bi ga uopće trebalo biti teško pronaći!”

Majstor reče: “Stvari nemaju namjeru kriti se, pa tako ispoljavaju svoje odlike; ljudi se prikriju hotimice, pa ih je stoga teško opaziti.”

Domoljub reče: “Shvaćam da je teško razaznati da li je neka osoba mudrac. Ostaje međutim činjenicom da budizam trati državno bogatstvo, kao što crvi izjedaju knjige; svećenstvo troši državnu hranu, kao što svilci jedu lišće duda. Kakve onda vrijednosti ima budizam?”

Majstor reče: “Da li je budizam koristan ili nije razmotrit ćemo kasnije. Dopustite mi sad da ilustriram općenito koji su načini življenja - svećenika i državnih dužnosnika - štetni ili korisniji. Prema vašem pitanju, dvojite da li je budizam koristan za državu ili nije, bez da uopće razmotrite razlog zbog kojeg se budizam širio. Za lojalnog domoljuba, pitanje koje ste postavili može doista imati veliku važnost.

“Razlog za uspostavljanje države, za postavljanje službenika koji uređuju vladavinu i za upravljanje društvom, nije da se država ponudi vladaru na upotrebu i dominaciju, niti da dužnosnici imaju dobit od izrabljivanja naroda. Razlog je da se uklone sve ljudske patnje, kao što roditelji uklanjaju [patnje svoje djece].

“Kao što su žvale i bič potrebni za obuzdavanje konja, tako su učenja neophodna za kontroliranje ljudi. S ovom je svrhom [Konfucije] propovijedao pet glavnih vrlina i vodio ljude u svijetu. Pet klasika i Tri knjige povijesti ukazuju ispravnu stazu, a zakoni priječe ljudima pad u zločin i besposlenost. Kad vladar poštuje ova učenja, nacija će biti mirna, a kad ih ljudi slijede, svijet će biti lišen nevolja; tad će odnosi između vladara i podanika, između oca i sina, biti dolični i uredni; neće nikad nedostajati uzajamne naklonosti.

“Danas oni koji recitiraju Knjigu oda nemaju blago i naklono srce; oni koji čitaju Knjigu obreda zaboravljaju zauzeti skroman i ljubazan stav. Suština Proljetnih i jesenjih povijesti leži u nagrađivanju dobrih i kažnjavanju iskvarenih. Knjiga promjena najviše hvali upravo mirnoću i savjesnost. Mnogi ljudi ih gorljivo čitaju, ali tko poštuje Konfucijeve upute i tko slijedi opomene vojvode Chou-a? Čak i papiga može recitirati i govoriti; koja je razlika između orangutana i čovjeka, ukoliko potonji ne upražnjava ono što zastupa?

“Među nebrojenim ljudima visokim i niskim, od najviših državnih dužnosnika koji obavljaju upravne poslove u ime vladara sve do lokalnih dužnosnika pokrajine, okruga i sela, uključujući široku javnost, pitam se koliko ljudi doista upražnjava dobrohotnost i poštenje, lojalnost i obiteljski pijetet, pristojnost i iskrenost, i koliko ih poštuje zakone i uredbe? Ljudi, visoki i niski slično, čitaju knjige, ali se ne pridržavaju strogo njihovih uputa; plemeniti i skromni kažu ‘da’, no nakane im se i ponašanje razlikuju od riječi. Postoji izreka o čovjeku koji tuče svoju majku po glavi upravo Knjigom obiteljskog pijeteta koju drži u poštovanju. Ovo se odnosi na tu vrstu ljudi koju sam upravo opisao.

“Bez razmišljanja o vlastitom kršenju zakona i učenja, takvi ljudi oštro kritiziraju druge za prijestupe učenja iznesenih u spisima. To je poput pozivanja pažnje na tuđe otečene noge, istovremeno krijući svoje gnojne noge. Primjenjujući vašu metodu argumentiranja, mogu reći da ima previše korumpiranih visokih dužnosnika i lokalnih javnih djelatnika koji krše zakone, te da među ljudima ima premalo, ako išta, onih koji upražnjavaju lojalnost i obiteljski pijetet. Prihvaćena su Tri Učenja i njihovo promicanje potiču naši carevi. Zašto ste toliko kritični prema budističkim svećenicima koji krše svoje propise i nastojite pedantno razotkriti njihove čak i najmanje nedostatke, dok ste toliko snošljivi prema pogreškama konfucijanskih učenika?

“Ustvari, broj domaćinstava dodijeljenih potpori budističkih hramova ne prelazi deset tisuća; hrana koju redovnici i redovnice jedu svaki dan nije više od zdjele skromnog jela. Osim tog, svećenici recitiraju sutre i obožavaju Buddhe, plaćajući tako državi za primljeno pokroviteljstvo, te upražnjavaju meditaciju ispunjavajući svoje četiri dužnosti.[83] S druge strane, život laika je raskošan: neki primaju dohodak od deset tisuća domaćinstava; neki pak prinos riže sa stotinu ri-a zemlje. Razni visoki državni dužnosnici drže svoj položaj usprkos činjenici da su poput živih leševa, a njihova je pohlepa doista neizmjerna; primaju dohodak za ništa i sramote svoju službu. Nisam čuo ni za jednog od njih kojeg bi se moglo usporediti s drevnim dostojanstvenicima poput osam izvrsnih ministara i pet vrlih dužnosnika,[84] ili kao I Yin, Kung Wang, Chang Liang i Ch’en P’ing,[85] koji su iznimno služili svojim vladarima. Ako morate kuditi redovnika ili redovnicu za jednu zdjelu riže, zašto ne ispitate gubitke koje uzrokuju javni sluge?”

Domoljub, zbunjen, nije znao što reći. Malo kasnije s uzdisajem reče: “Dohodak javnog dužnosnika dodjeljuje se prema njegovom položaju. Javni dužnosnici idu u svoje urede rano ujutro dok se još zvijezde vide i vraćaju se kući kad se zvijezde ponovo vide. Po kiši i suncu radišno obavljaju svoje poslove za javno dobro. Nema razloga da im se smanjuje dohodak. Oni pak redovnici i redovnice recitiraju sutre i iskazuju štovanje Buddhama, sjedeći skupa u dvorani i upražnjavajući discipline kako im odgovara. Kako mogu ispunjavati četiri dužnosti pukim recitiranjem svezaka Prajnâpâramitâ Sutre ili ponavljanjem imena Buddhe?”

Majstor odgovori: “To što ste izrekli čini se točnim, ali takvim se samo čini. Dharma je vodeće načelo Buddha, a Buddhe su oni koji prenose Dharmu. Zapravo, krajnje je rijetko imati priliku čuti čak i jednu rečenicu koja otkriva to izvrsno učenje, ili čuti spominjanje imena nekog Buddhe. Uistinu, iz ovog se razloga jedan bodhisattva koji je upražnjavao disciplinu u Himalajama bacio s litice,[86] dok si je drugi, skupivši energiju, ogulio kožu.[87] Bolje je zaraditi jedan redak koji otkriva Dharmu, nego steći bogatstvo čitavog svijeta. Skupiti četiri retka[88] vrijednije je no ponavljati nebrojene živote. Sasvim je prirodno da svjetski vladar ponudi svoje tijelo kao sjedalo,[89] ili da se Bodhisattva Priyadaršana živ spalio.[90] Recitiranje jednog imena Buddhe oslobađa od neizmjernih, teških grijehova; a izgovaranjem jednoslovne mantre čovjek stvara beskrajne zasluge. Zašto oni koji su zadovoljni jednom zdjelom skromne hrane na dan ne bi mogli ispuniti četiri dužnosti?”

Domoljub uzvrati: “To što ste rekli je laž i nije vrijedno vjerovanja. Moji učitelji, Konfucije i Lao Tzu, nikad nisu izrekli takve riječi. Kad bi se zasluge mogle stjecati recitiranjem sutri i obožavanjem Buddha, mi [konfucijanci] bi recitirali Pet klasika i Tri knjige povijesti,[91] te klanjali se slikama vojvode Choua i Konfucija. U čemu je razlika? Isto tako, retci Pet klasika i retci budističke tri riznice napisani su istim slovima [kineskim ideogramima]. Kako, onda, može biti razlike u zaslugama koje stvaraju?”

Majstor reče: “Vaš se argument može činiti logičnim kad se nepažljivo posluša, ali dublje razumijevanje [konfucijskih i budističkih tekstova] čini razlike jasnima. Dopustite da objasnim primjerom. Ukaz cara i prepiska među carevim podanicima pisani su istim slovima. No njihove funkcije i učinci su bitno različiti. Carska uredba, koju slijedi čitava nacija, razlučuje koga treba nagraditi i koga kazniti, te čini sve podanike sretnima ili uplašenima. Takva su učenja Tathagata. Ova učenja poštuju svi bodhisattve, šravake, deve, nage, [92] i drugih osam zaštitničkih bogova,[93] kao i svi drugi duhovi. Nebudističke knjige su poput pisama podanika, a budistički sveti spisi poput carskih ukaza. Kaže se stoga da je recitiranjem sutri Indra uništio [titansku] vojsku asura,[94] te da Kralj Pakla na koljenima pozdravlja onog tko recitira sutre.[95] Nikad stoga nije bilo slučaja da je pojanje Pet klasika uništilo grijehove ili da je recitiranje Tri knjige povijesti prekinulo nepogode.”

Domoljub zamijeti: “Šakyamuni Buddha je bio vrstan govornik i puno je govorio o zaslugama, ali Konfucije je bio skroman i nije se baš hvalio.”

Majstor reče: “Nemoj tako govoriti. Konfucije je i sam hvalio i štovao Mudraca sa Zapada [Buddhu], a Lao Tzu je čak rekao da ga smatra svojim majstorom.[96] Veliki mudraci ne lažu. Zbog [ovakve] klevete možeš završiti u paklu.”

Domoljub onda zapita: “Mogu razumjeti da oni koji počine deset zlih djela i pet smrtnih grijehova[97] mogu pasti u pakao, ali zašto bi se to dogodilo čovjeku koji kleveta ili grdi učenja?”

Majstor odgovori: “Još uvijek nisi čuo kako izliječiti bolest. Da bi izliječili fizičku bolest, nužne su tri stvari: liječnik, knjiga liječenja i lijek. Ukoliko bolestan čovjek poštuje liječnika, vjeruje u njegovu dijagnozu, te s iskrenim stavom uzima lijek, onda će bolest ubrzo biti izliječena. S druge strane, ukoliko loše misli o liječniku ili sumnja u njegovu dijagnozu, te zanemaruje lijek, kako može očekivati skoro ozdravljenje od svoje bolesti? Tako je i s Tathâgatinim iscjeljivanjem bolesti ljudskih umova. Buddha je kralj liječenja; njegova učenja su knjiga liječenja, a vodeća njegova načela (upute), izvrstan lijek. Misliti u skladu s načelima što ih je Buddha dao poput je uzimanja lijeka. Kao što se bolesni mogu izliječiti uzimanjem lijeka prema liječnikovom naputku, tako čovjek može iskorjeniti svoje grijehove i dostići probuđenje. Sada pak, griješni i pomućeni ljudi klevetaju one [koji promiču budizam] i učenja; kako da budu slobodni od vršenja smrtnih grijehova? Učenja trebaju širiti ljudi, a te ljude učenja trebaju uzdići; nikakvih nesuglasja nema između onog što vjeruju i onog što jesu. Klevetati takve ljude isto je što i klevetati učenja; grditi učenja isto je što i grditi te ljude. Tkogod da kleveta te ljude i njihova učenja neizbježno će pasti u pakao i možda neće imati priliku za bijeg. Sasvim nesavjesni (neobazrivi), ljudi u svijetu razuzdano govore i nesvjesni su teških posljedica koje slijede. Čak i da čine deset zlih djela i pet smrtnih grijehova danju i noću, ne smiju izreći čak ni riječ pogrde o tim ljudima i učenjima. Ubijanjem i krađom, mogu steći odjeću ili hranu, ali baš ništa ne mogu steći grdeći te ljude i učenja.”

Domoljub reče: “Primio sam vaše upute k srcu i nikad se neću ogriješiti o učenja. Premda sam shvatio sad da ne smijemo grditi ove ljude i učenja, još uvijek ne znam koliko vrsta učenja ili kakvih sljedbenika ima, niti koje je učenje dublje ili više površno od drugih.”

Majstor objasni: “Postoje dvije vrste učenja: otvoreno i mistično (egzoterično i ezoterično). U otvorenom pak učenju, opet postoje dvije vrste: doktrina Jednog Vozila, te doktrina Tri Vozila. Doktrinu Jednog Vozila propovijedao je Sambhogakâya Buddha za bodhisattve u deset stupnjeva bodhisattva-razvoja. Doktrinu Tri Vozila propovijedao je Šakyamuni Buddha, otjelovljeni Nirmanakâya, za bodhisattve koji još nisu dosegli deset stupnjeva bodhisattva-razvoja, za šrâvake, pratyekabuddhe i obične ljude. Mistično učenje propovijedao je Mahâvairocana Tathâgata, Dharmakâya, Suština, u svrhu uživanja u blaženstvu Dharme sa svojim podređenima. To je doktrina Shingona.

“Tako su mnogobrojne sutre i doktrine izvrsni lijekovi ukoliko se prikladno primjene u skladu sa sposobnošću i prirodom primatelja. Bodhisattve su sastavili mnoge rasprave zasnovane na određenim sutrama ili doktrinama, a majstori su napisali egzegetske radove. Učenici kroz pokoljenja od davnih vremena Buddhe trebaju recitirati odgovarajuće sutre i rasprave, i disciplinirati se. Sad sam razjasnio osnovne razlike u doktrinama i u vrstama sljedbenika. Što se rasprave dubine i površnosti ovih doktrina tiče, to je objašnjeno u Deset stupnjeva.”

Domoljub zapita: “Sad znam razlike između doktrina i sljedbenika. U raspravama i egzegetskim radovima, pak, autori ustvrđuju svoja stanovišta i pobijaju druga. Nije li ovo praksa koja grdi doktrine?”

Majstor odgovori: “Svi načini razmišljanja bodhisattvi izviru iz njihove samilosti i prethodi im motivacija pomaganja drugima. U ovom duhu oni nastoje otkloniti ljudsko prianjanje za površne doktrine i voditi ih prema dubljim doktrinama. Ova praksa je iznimno blagodatna. Ako, pak, čovjek pokuša napasti duboke doktrine s namjerom stjecanja osobne dobiti i reputacije, i prianja za površne doktrine, onda ne može izbjeći grijeh klevetanja doktrina.”

Domoljub reče: “Vaše su upute rastjerale prilično maglu koja prekrivala je moj um, ali još uvijek imam pitanje koje traži odgovor. Već čuo sam od vas da, čak i ako nema nikog tko postigao je probuđenje, put ka probuđenju ne treba napuštati; također da, iako ima onih koji su obdareni visokim moralnim mjerilom i mudrošću, ipak (nam) se čine nesavršenima ili pomućenima.[98] Izgleda da su mnogi postali svećenicima samo da bi izbjegli svoje dužnosti državi, te da su mnogi od njih lopovi. Motreći ovo stanje, carevi i mudri ministri koji im pomažu ne mogu šutjeti. Kako može budistički zakon biti u suzvučju sa zakonima države?”

Majstor odgovori: “Mogu se razlučiti dvije kategorije: jedna je načelo samilosti, a druga načelo mudrosti. Sa stanovišta načela samilosti, treba naglasiti toleranciju i opraštanje, dok sa stanovišta načela mudrosti treba održavati obuzdavanje i strogost. Prvo je objašnjeno u sutrama kao Ti-tsang-shih-lun,[99] a potonje u sutrama Nirvâna i Sa-che.[100] Objema kategorijama zajednički je sistem pružanja i oduzimanja ili sistem sigurne kazne i izvjesne nagrade. U ophođenju sa slučajevima podmićivanja na umu treba imati ovaj sistem. Zakoni države i propisi Kralja Dharme različitog su oblika, ali smjer ostaje isti. Ukoliko se čovjek obuzdaje sukladno zakonima, imat će puno koristi; ukoliko izokrene zakone i djeluje iz sebičnih poriva, bit će krajnje griješan. Ljudi u svijetu ne znaju ova značenja; ne poznaju dobro zakone države, niti imaju ikakvu želju slijediti zakone Buddhe. Unapređuju ili snizuju položaj ljudi prema svojim osjećajima ljubavi ili mržnje; propisuju kaznu oštro ili blago prema društvenom statusu zločinca. Ako tko na taj način rukovodi svijetom, nikad neće moći izbjeći posljedice svojih štetnih činova. Treba biti obuzdan i pažljiv.

“Rekli ste prije da svećenici uzrokuju sušu, poplavu, epidemiju i socijalni nemir. To nije istina. Ne znajući veliko načelo, govorite napamet. Sad morate razlučiti stvarnu situaciju, kao što je kralj Ch’in otkrio skrivenu istinu gledanjem u zrcalo, koje dobio je od jednog (anđeoskog) bića.

“Ako nesreće u svijetu uzrokuju prijestupi redovnika i redovnica, zašto je poplava trajala devet godina za vladavine kralja Yao-a, ili suša, sedam godina za kralja T’ang-a? Koji su svećenici uzrokovali ove zlosreće? Činjenica je da u to vrijeme nije bilo budističkog svećenstva. Prevrat države Hsia, nestanak dinastije Yin, propast države Chou, te umorstvo mladog zakonitog nasljednika kralja Ch’in-a, sve su te nesreće skrivile žene. Pad ovih dinastija određen je nebeskim nalogom. U ono vrijeme nije bilo budističkog svećenstva; pa kako bi budistički svećenici imali s time ikakve veze?

“Za ove nesreće mogu se ukratko izdvojiti tri uzroka: kobni trenutak, kazna neba i karma. Kobni trenutak: nesreće koje se moraju desiti u izvjesnom razdoblju kroz vremenski ciklus poput npr. devet nesreća.[101] Poplava u doba kralja Yao-a i suša u vrijeme kralja T’ang-a spadaju u ovu kategoriju. Kaže se da se jedan kralj [Fu Hsi] pripremio za nesreću, saznavši po znakovima njen dolazak. Upravo uslijed kobnog trenutka u iskvarenom razdoblju često nastupa pet vrsta nesreće.[102] Kazna neba: kad se zakoni ne provode na osnovu načela, nebo kažnjava ljude. Primjerice, kad je vjerna udovica osuđena na smrt, nije bilo kiše,[103] a kad je lojalni ministar utamničen, zbio se mraz usred ljeta.[104] Zakon karme: ljudi koji su počinili zlo u svojim prošlim životima rađaju se u lošem razdoblju i [kolektivno] susreću navedene nesreće zbog sila nastalih iz prošlih nepovoljnih činova. Ove stvari su potanko razjašnjene u Wu-hsing chih [“Prikazi djelovanja pet prirodnih elemenata”], u Dinastičkim povijesnim zapisima, Shou-hu-kuo-chieh-chu ching,[105] Wang-fa-cheng-lun ching,[106] itd. Bez znanja o ovim stvarima, vi izričete isprazne i potpuno besmislene tvrdnje.

“Sad ću odgovoriti na vaše pitanje o tome da li je budizam koristan državi. Da nema nikakvih bolesti, ne bi bilo potrebe za lijekovima. Sve dok postoje mentalni i emocionalni poremećaji, postoji i potreba za učenjima. Kao što su lijekovi otkriveni iz ljudskog suosjećanja s bolesnima, tako je i budizam nastao iz Buddhine samilosti prema drugim (bližnjim) patećim bićima. Plemeniti se javlja u svijetu iz samilosne ljubavi da bi podario utjehu ljudima i otklonio njihove patnje. Ništa nije bolje nego obraniti korijen [um], učiniti ljude smirenima i ukloniti njihove patnje; a osnova za obranu korijena ne može se utvrditi u odsutnosti učenja. Kao što je potreban snažan ili blag lijek ovisno o ozbiljnosti bolesti, tako ima dubokih i površnih doktrina po potrebi, ovisno o tome koliko su ljudske smetnje duboko ukorjenjene. U pogodnom razdoblju, svjetski vladar može voditi ljude jer su bolesti uma lagane, ali u nepogodnom razdoblju Tathâgata mora izlagati učenje jer su ljudi duboko pogođeni. U sadašnjem iskvarenom vremenu bolesti uma su veoma ozbiljne, jer ljudi su preplavljeni s tri otrova i izmučeni s osam patnji. Ljudi su manje blagoslovljeni, a mnogi pate od neimaštine i bolesti. Ove patnje proizlaze iz njihovih nepovoljnih činova počinjenih u prošlim rođenjima. Ipak proždrljivci ubijaju živa bića i pune svoje trbuhe mesom; škrtci nastoje prevariti druge kako bi sebi pribavili hranu i odjeću; razuzdani ljudi okončaju svoj život poput moljaca koji noću lete u plamen; ljudi koji vole piti, poput orangutana, privučeni su mjestima gdje ima vina. Takva izopačena gledišta i iskvarena djela nemoguće je izbrojati. Odaje li se tko pogrešnom djelovanju u ovom životu, neizbježno će pasti u tri nesretna odredišta u narednom životu i neće moći izbjeći patnju tamo u trajanju nekoliko eona. Buddha je, samilosni Otac, svjedočeći ovo stravično stanje patnje, propovijedao doktrinu uzroka i učinka. Propovjedajući to na način začaranog kruga, poučio je ljude kako da izmaknu patnji. Propovijedao je doktrinu uzroka i učinka, vodeći ljude prema dobru, te podarujući im put ka blaženstvu. Postoje dvije vrste ljudi koji upražnjavaju njegovu doktrinu; to jest, svećenici i laici. Svećenici su redovnici i redovnice koji briju glavu i nose budističke odore. Laici su oni koji se oblače u svjetovnu odjeću. Od cara sve do običnih građana, oni koji slijede pet propisa ili deset propisa i nalaze utočište u budizmu jesu laici. Kako laici koji slijede deset propisa i upražnjavaju šest pâramita, tako i svećenici koji njeguju veliku težnju ka probuđenju, nazivaju se bodhisattvama. Oni će biti oslobođeni od patnje s odsjecanjem zla; dostići će blaženstvo s njegovanjem dobra. Plod stjecanja ljudskog ili nebeskog rođenja, ili stjecanja ostvarenja Buddhastva bit će posljedica prakse odsjecanja zla i njegovanja dobra. Da bi pokazao kako upražnjavati ova dva aspekta, Plemeniti je uredio svoje doktrine. Sada kad doktrine Buddhe već postoje, na ljudima je da ih upražnjavaju i propagiraju. Oni koji znaju doktrine odriču se obiteljskih spona i prenose luč tradicije, a oni koji teže probuđenju ulaze u svećenstvo i mijenjaju svoj izgled. U jednoj je sutri rečeno da, ukoliko kraljevi i roditelji dopuštaju muškarcima i ženama zaređenje, zasluge koje time stječu neizmjerive su.[107] Upravo uslijed postojanja redovnika i redovnica budizam opstaje neprekinuto, a upravo zbog budizma ljudi mogu otvoriti svoje oko mudrosti. Kad vizija je jasna, mogu kročiti ispravnom stazom, tako sposobni dostići Nirvânu. Gdjegod se upražnjavaju doktrine iznesene u sutrama, tamo Buddha brani ljude i nebeska ih bića brane. Stoga, neizmjerne su koristi koje budizam daje državi.”

Domoljub upita: “Očito je da su oni koji poznaju doktrine i koji šire budizam od velike koristi državi. No, zašto ima toliko svećenika koji krše propise i ponašaju se suprotno učenjima iznesenim u sutrama?”

Majstor odgovori: “Velika planina je sveobuhvatna tako da se na njoj skupljaju ptice i zvijeri, te rastu ljekovite trave i otrovne biljke. Ocean je dubok i ogroman; ribe i kornjače plivaju u jatima, no žive tu i zmajevi i demoni. U blizini cintâmani dragulja ljudožderi se gomilaju u krugu, a u susjedstvu riznice lopovi uvijek čekaju priliku. Čak i ako naočita djevojka ne daje znakove poziva, oko nje se i naočiti i ružni muškarci takmiče. Bolesni ljudi tiskaju se pred vratima liječnika, premda ih nitko nije pozvao. Mravi se skupljaju oko krvavog mesa; muhe na smrdljivom lešu. Sve se nacije priklanjaju mudrom kralju, iako on šuti; rijeke teku u more, premda ono nema misli o primanju. Siromašni se skupljaju oko bogatog čovjeka, iako on ne govori. U jasnom ogledalu, održavaju se i lijepe i neugodne slike; u mirnoj vodi, odražavaju se i veliki i mali predmeti. Neizmjeran prostor bez razlike obuhvaća sve stvari u sebi, a velika zemlja bez svjesnim namjera rađa stotine vrsta trave. Premda mu je sin bio glup, kralj Yao je slavljen kao kralj-mudrac; premda je otac pokušao ubiti svog sina kralja Shun-a, sin je ostao privržen ocu. Konfucije je imao tri tisuće učenika, no samo ih je sedamdeset bilo poznato; ostali su bili nepoznati. Među nebrojenim učenicima Šakyamuni Buddhe, iskvareni su bili šest redovnika, Devadatta i Sunakšatra.[108] Čak i u vrijeme Buddhe nisu nužno svi redovnici bili čistog srca, pa možete zamisliti kako ima više opakih u ovom kasnijem iskvarenom vremenu. Ipak, samilost Buddhe, univerzalnog Oca, prožima trostruki svijet; i mudri i glupavi, i dobri i opaki ljudi trebaju se uzdati u Njega. Takva je istina, stoga, nimalo ne iznenađuje [da ima kvarnih svećenika]. Usprkos tome, otrov se može pretvoriti u lijek; željezo, u zlato.

“Uslijed upravo utjecaja vladareve vrline ili pak kobnog trenutka svi ljudi pod kraljem Yao-om zaslužili su biti velmožama, dok su ljudi pod kraljem Chieh-om svi zaslužili osudu na smrt. Kâšyapa Tathâgata je jasno propovijedao razloge za sve ovo u Shou-hu-kuo-chieh-chu ching.[109] Oni koji žele više znati trebaju čitati tu sutru; da izbjegnem zamaranje, neću ju ovdje citirati.” Sažetak u stihu:

O: U sutri se kaže da “oni tako priznaju postojanje psihofizičkih sastojaka, ali ne i postojanje trajnog jastva; bore se, smeteni objektima osjetila i uma.” [112] Također u istoj sutri: “Šrâvake upražnjavanjem kontemplacije i znanjem kako bića nastaju i nestaju, nadilaze dve krajnosti [eternalizma i nihilizma]; sa znanjem izvedenim iz ispravnog motrenja, stječu polazište svog oslobođenja [iz ciklusa samsare]. Ovo se naziva stazom samadhija šrâvaka.” [113] I u istoj sutri: “Mantre koje propovijedaju šrâvake su prilično duge.” [114] Izvadak iz Težnje ka Probuđenju dat ćemo u narednom odjeljku, pošto je primjenjiv na ovaj i na slijedeći um.

Peto: Um oslobođen sjemena uzroka karme. Ovo je um koji trebaju ostvariti i zadržati pratyekabuddhe koji žive sami ili u skupini među sobom. Meditiraju na dvanaest spona uzročnosti (međuzavisnog nastajanja) i imaju snažnu odbojnost prema svijetu samsare. Lišće i cvijeće koje opada izaziva u njima oštru svjesnost o prolaznoj prirodi pojavnog svijeta rođenja, rasta, promjene i uništenja. Žive u šumama ili u selima, održavajući strogu šutnju i posvećeni praksi usredotočenosti s ciljem iskorjenjivanja panja neznanja, sjemena karmičke sile i jada. Heretici im se ne mogu približiti, niti ih letimično zahvatiti jer oni, na izvjestan način, plivaju sami u bezdanu mirnoće ili lutaju u prostranstvu neprianjanja. Održavaju propise bez službenog zaređenja i stječu mudrost bez učenja pod ijednim učiteljem. Sami ostvaruju trisedet sedam dharmi probuđenja[115] i razumiju doktrine skupina, osjetilnih polja i područja.[116] Oni mogu voditi druge prema oslobođenju svojim nadnaravnim moćima preobražaja, ali ne i usmenom poukom. Pošto im nedostaje osjećaj velike samilosti prema drugima, nisu opremljeni poznavanjem vještih sredstava za vođenje ljudi; zaokupljeni su dokinućem svoje patnje i ostvarenjem Nirvâne. Rečeno je stoga u sutri: “[Pratyekabuddhe] dokidaju sjeme neznanja, panj karme i jada, što uzrokuje da ljudi ponavljaju krug dvanaest spona uzročnosti.” [117]. . . Sažetak u stihu:

O: U sutri je rečeno: “Pratyekabuddhe dokidaju sjeme neznanja, panj karme i jada, koji uzrokuju da ljudi ponavljaju krug dvanaest spona uzročnosti. Slobodni su od utjecaja heretika koji zagovaraju eternalizam itd.; spokojno stanje uma koje dosegnu ne mogu razumjeti bilo koji heretici. Buddha stoga propovijeda da pratyekabuddhe su lišeni svih mrlja.” [120] Također, “pratyekabuddhe duboko motre zakon uzroka i učinka, borave čvrsto u praksi šutnje, te uživaju samadhi ravnodušnosti prema svim stvarima, koji riječi ne mogu objasniti. Ovo se naziva stazom samadhija pratyekabuddha.” [121] Nadalje, “O, Gospodaru Misterija, onaj tko ovlada mantrama pratyekabuddha i šrâvaka, može uništiti raznovrsne mrlje.” [122] Još, “Mantre koje propovijedaju šrâvake su prilično duge. Pratyekabuddhe se ponešto razlikuju od šrâvaka, jer dokidaju karmu temeljitije od potonjih uslijed svog dubljeg samadhija.” [123]

U Težnji ka Probuđenju majstora Nâgârjune rečeno je: “Od sljedbenika Hinayâne, šrâvake se revno posvećuju doktrinama četiri plemenite Istine, a pratyekabuddhe uče dvanaest spona uzročnosti. Znajući da tvorevine četiri velika elementa[124]i pet psihofizičkih sastojaka konačno nestaju, oni razvijaju dubok osjećaj odbojnosti i uništavaju svoje prianjanje za ideju trajnog jastva. Posvećeni ostvarenju svojih doktrina, svojim konačnim ciljem drže postignuće Nirvâne potpunog prestanka. Studenti Mantrayâne trebaju meditirati na slijedeći način: Sljedbenici ovih dvaju Vozila, premda uništavaju svoje prianjanje za ideju trajnog jastva, nisu oslobođeni od prianjanja za dharmu.[125] Pročistili su [šest kategorija] svijesti, ali nemaju znanja o drugim.[126] Nakon dugog vremena dostižu oni svoju svrhu; po potpunom prestanku tijela i uma, vjeruju da ulaze u Nirvânu, stanje nalik bistrom i mirnom prostoru. Za one koji određeni su biti sljedbenici Hinayâne, teško je razviti nov način življenja; možda će morati čekati eonima prije negoli ga razviju. S druge strane, oni koji nisu tako određeni preobratit će se s Hinayâne na Mahâyânu, dočim se pruži prilika i bez da čekaju eonima, te doći do uvjerenja da nadišli su trostruki svijet što izvire iz iluzornog grada. Zbog svoje prošle vjere u Buddhe, zbog primanja milosti Buddha i bodhisattvi, i jer vođeni su vještim sredstvima, konačno razvijaju svoju težnju ka Mahâyâni. Počevši od stupnja vjere, konačno dostižu probuđenje nakon bezbrojnih eona provedenih u tegobama i asketskim praksama. Sada, očito je da su šrâvake i pratyekabuddhe od male i pliće mudrosti; ka njima ne treba težiti.” [127]

U komentaru na Dašabhumika Sutru[128] rečeno je: “Ako tko opadne u stupanj šrâvaka ili pratyekabuddha, bio bi to velik pad i nesreća:

Šesto: Mahâyâna um sa suosjećajnim obzirom prema drugima. Ovo je Dharma za bodhisattve znana kao Vozilo suosjećajnog obzira prema drugima. Ona se izdiže daleko iznad nebudističkih učenja i obuhvatno vodi druge ka oslobođenju, buduć je viša od učenja šrâvaka i pratyekabuddha.

Bodhisattve uklanjaju prašinu prianjanja ostvarenjem dvostruke praznosti[129] i trostruke prirode.[130] Upražnjavanjem četiri bezgranična usmjerenja uma[131] i četiri čina uključivanja,[132] oni jednako doprinose drugima. Duboko i precizno meditiraju na âlaya-svijest i pomno zamjećuju sadržaje uma, koji su nestvarni poput utvara ili plamenih jezika. Provode eone ponavljajući krug rođenja i smrti, učvršćujući rješenost da ne odustanu od izvorne odluke, boreći se s tri vrste [tromosti]; [133] i nadaju se dostići izvrstan plod postignuća probuđenja u svojoj posvećenosti upražnjavanju četiri Zavjeta.[134]

Grade oni, takoreći, zidine grada samadhija i unutra postavljaju generala “samo um”; boreći se pobjednički protiv gomile napadača, poražavaju vođu razbojnika koji su jadi. Upravljajući ratnicima osmostruke vojske,[135] svezuju [zalutala osjetilna bića] konopcem usklađivanja;[136] jašući na konjima šest nadnaravnih moći,[137] uništavaju [zla pogrešnih gledišta] mačem mudrosti. Na petom [konačnom] stupnju bit će nagrađeni plemenitim naslovom i ustoličeni na položaj Kralja Uma u prijestolnici četiri odlike.[138]

Ovako postignut plod konačno je stanje u kojem se pronalazi zbiljski mir; bilo koji pokušaj opisivanja ide onkraj verbalizacije. Oni stoje spokojno na ravni apsolutne Istine, živeći spontano u palači Kraljevstva Dharme (dharmadhâtu). Običan čovjek, eonima nagrađivan svojim naporima, sada nosi naslov Sugate i po prvi put ime Kralja Dharme četverostruke mudrosti.[139] Tad u moru âlaya-svijesti uzburkani valovi sedam svijesti[140] postaju mirni, a s ostvarenjem nezbiljnosti psihofizičkih sastojaka, odsječen je jad što stvaraju ga šest zločinaca.[141] Poput poklopca kutije, njihova nerazlikujuća savršena mudrost bit će u skladu s vječnom Istinom. Njihova samilost, dodatno osnažena postignućem probuđenja, prekrivat će sva osjetilna bića u svim stazama. Propovijedanjem učenja Tripitake, oni vode tri tipa bića različitih sposobnosti[142] ka oslobođenju; podučavanjem deset propisa, prema oslobođenju vode bića u šest staza preporađanja. Što se Vozila tiče, održavaju samo tri; a po broju svijesti, razmatraju osam tipova. Dijele osjetilna bića u pet razreda i smatraju da nekima nedostaje potencijal postignuća probuđenja.[143] Vjeruju da među tri tijela Buddhe jedno je vječno, dok su druga netrajna,[144] da stotinu miliona Nirmanakâya Buddha vodi osjetilna bića ka oslobođenju na šest brodova,[145] te da na tisuću lotosovih listova tisuću Šakyamunija propovijeda doktrine tri Vozila.[146]

Razlog zbog kojeg se ovaj religiozni um naziva umom koji zaokupljen je drugima, jest u tome da je zaokupljen oslobođenjem svih osjetilnih bića u čitavom svijetu. Naziv “Mahâyâna” iznosi se jer to je Jedno Veliko Vozilo nasuprot kozjoj zapregi i jelenjoj zapregi.[147] Ovo je sistem učenja kojeg vrijedan čovjek treba upražnjavati i u kojeg svaki bodhisattva treba uliti svoje srce. Slijedi presjek doktrine škole koja prevladava na sjeveru [od Yangtze rijeke, to jest, Vijnânavada škole u Kini]. Sažetak u stihu:

O: U Mahâvairocana Sutri je rečeno, “O, Gospodaru Misterija, praksa Mahâyâne je razvijati namjeru bezuvjetnog pomaganja drugima da se oslobode. Ništa nema nepromjenjivu svoje-prirodu. Zašto se ovo može reći? Zato jer onaj tko je u dalekoj prošlosti na ovaj način upražnjavao, uvidio je prirodu psihofizičkih sastojaka i prirodu âlaya-svijesti; spoznao je da prividna svoje-priroda je poput obmane, utvare, sjenke, odjeka, kruga vatre, ili privida.” [150] U Nâgârjuninoj Težnji ka Probuđenju rečeno je: “Ima isto tako onih (bića) koji razvijaju Mahâyâna um i koji upražnjavaju djela bodhisattve; od raznih doktrina, ništa ne ostavljaju neproučenim. Tri eona provode upražnjavajući šest pâramita i deset tisuća disciplina. S potpunim ovladavanjem svima njima, ostvaruju plod Buddhastva. Dugo vremena prolazi prije njihovog dostignuća cilja, jer doktrine koje proučavaju traže postepeni razvoj.” [151]

P: Što se tiče Prosvjetljenih koji otklonili su i emocionalne i mentalne prepreke, i koji ostvarili su četiri odlike, da li su oni dostigli konačni doseg?

O: Nâgârjuna objašnjava da “čak i ako posvećenici iskorjene sve jade, razviju svo dobro, dostignu konačni stupanj koji ide onkraj deset stupnjeva razvoja Bodhisattve, savršeno ostvare tri tijela Buddhe, i obdareni su s četiri odlike, još uvijek su na stupnju neznanja, a ne na stupnju mudrosti.” [152]

Prema ovom iskazu, prosvjetljeni u ovom umu nisu dostigli konačni Izvor Uma; samo su odstranili obmane koje postoje izvan Uma. Oni još nisu razotkrili dragulje u tajnoj Riznici.

Sedmo: Um koji ostvaruje nerođenost Uma. Veliki prostor, neizmjeran i spokojan, obuhvaća u sebi sve pojave (dharme); veliki ocean, dubok i miran, u jednoj kapi vode sadrži tisuću bića. Kao što je glavni broj jedan majka stotine i tisuće, tako je praznost korijen svih relativnih bića. Ova prolazna bića nisu bića; [153] ipak je svemir ispunjen bićima. Ono što je apsolutno prazno [Takovost] nije prazno; ipak se ispoljava kao mnošto pojava (dharma) i nigdje nije stalno. Tvarnost, koja nije različita od praznosti, razodvija se kao sve pojavne dharme; ipak nije od prirode praznosti. Praznost, koja nije različita od tvarnosti, poništava sve oznake pojedinačnosti; ipak se ispoljava kao mnoštvo privremenih bića. Tako, tvarnost nije doli praznost, a praznost sama ništa doli tvarnost; sve su pojavne dharme istog ustroja. Što može biti iznimkom? Odnos koji postoji između ovo dvoje usporediv je s neodvojivim odnosom između vode i valova ili između zlata i zlatnog nakita. Iz ovog je razloga uveden pojam “niti istovjetno niti različito,” a izrazi “dvojno mjerilo istine” [154] i “četiri vrste Srednje Staze” [155] postali poznati. Treba spoznati praznost slobodno i nadići neutemeljene spekulacije putem osmostruke negacije.

Kad to je učinjeno, četiri napasti[156] bit će pokorene bez borbe, a tri otrova[157] bit će uklonjena po sebi. Pošto samsara nije drugo doli Nirvâna, ne smije biti razlikovnih razreda. Pošto stanje ojađenja nije drugo doli stanje probuđenja, nema potrebe za odsjecanjem jada i postizanjem probuđenja. Postojanje razreda zasnovano je na bezrazrednom razredu; postojanje pedeset dva stupnja[158]ne treba ukidati. Pošto ovi stupnjevi su bezrazredni stupnjevi, postojanje stupnjeva ne priječi pregaoca da dostigne probuđenje u jednom trenu. On treba upražnjavati discipline u trenu, a usavršavanje u tome može potrajati tri eona; razotkrivajući doktrine tri Vozila zasnovane na postavkama jedne [i apsolutne Srednje] Staze, on nastoji pomoći oslobođenje drugih. On tuguje nad onima koji, boraveći u četvrtom umu, ne razumiju da psihofizički sastojci nisu stvarni. On također žali činjenicu da oni iz šestog uma razlikuju subjekt od objekta.[159] Sad je Kralj Uma[160] slobodan i ostvario je svoju izvornu prirodu, poput vode koja oslobodila se kovitlanja; ojađena i neprekidna aktivnost na površini Uma, usporediva s valovima na površini vode, prestat će. Uz ispravnu mudrost i mudrost vještih sredstava [za jačanje svog uvida], on uživa probuđenje u suštinskom jedinstvu Takovosti. Temeljem apsolutne Srednje Staze, može se ostvariti dvojno mjerilo istine - relativne i apsolutne. On spoznaje da suštinska je priroda njegovog uma izvorno nerođena i da su subjekt i objekt nedvojni. To su glavne postavke Južne škole.[161]

Mahâvairocana stoga reče Gospodaru Misterija: “O, Gospodaru Misterija, tako je on odbacio čak i zamisao da trajno jastvo je nestvarno. Zbog slobode Vladara Uma, postat će svjestan da njegov um je izvorno nerođen. Zašto? Zato jer, o, Gospodaru Misterija, um nije ostvariv u vremenu.” [162] Komentar[163] kaže: “Vladar Uma je Kralj Uma. Pošto Um nezapriječen je dihotomijom bivstva i nebivstva, ne poznaje prepreke. Pošto može usavršiti svoje izvrsne funkcije po želji, upotrebljene su riječi ‘sloboda Vladara Uma’. ‘Sloboda Vladara Uma’ jasno iskazuje stanje prosvjetljenog uma čiji sjaj je razotkriven još više i daleko je iznad prethodnog stupnja. Kralj Uma je poput vode jezera čija priroda je izvorno bistra i čista. Čistoća njegovih funkcija je poput pročišćenih čestica prašine u vodi. Stoga, tko ostvari čistoću ovog Uma, može postati svjestan da Um je izvorno nerođen. Zašto? Jer Um nije ostvariv u vremenu. Valovi u velikom oceanu, pošto ovisni su o uvjetima [vjetar itd.], nisu postojali prije i neće postojati kasnije [u svom istovjetnom obliku]. Ali priroda vode je različita. Voda nije bila nepostojeća kad su valovi postali ovisni o svojim uzrocima, i neće biti nepostojeća kad valovi prestanu s nestankom ovih uzroka. Kralj Uma je takav; ne poznaje razliku između prije i kasnije, pa premda njegove funkcije nastaju ili prestaju uvjetovano vjetrom svijeta objekata, suštinska priroda Uma slobodna je od nastanka i nestanka. Kad pregaoc spozna da ovaj Um je izvorno nerođen, on postepeno ulazi na kapiju slova A.” [164]

Dakle, značenja Neuvjetovanog i značenja uvjeta i uzroka ostajanja u samsaričkom poretku, bivanja slobodnim od istog, ili ne, opširno su raspravljena u tekstovima kao Sheng-man ching,[165] Pao-hsing lun,[166] i Fo-hsing lun.[167] Izraz “izvorno nerođeno” označava osmostruku negaciju - nerođeno, neuništivo, neprekidno, nestalno, neistovjetno, nerazličito, neodlazeće, i nedolazeće. Studenti Madhyamake vide ovu osmostruku negaciju kao apsolutnu Srednju Stazu. Iz ovog razloga, majstor Chi-tsang (549-623) nadahnuto je raspravio njena značenja u radovima kao Erh-ti-fang-yen i Fo-hsing-i.[168] Sažetak u stihu:

Mudrost čovjeka je prodorna kad spozna jedinstvo između bivstva i nebivstva;

Pet jednostranih gledišta[169] bit će razrješeno, a čovjek može dostići izvorni mir.

Sada spreman je napredovati ka slijedećoj stepenici iz ove uvodne kapije [negacije].

U sutri je rečeno: “O, Gospodaru Misterija, on odbacio je čak i zamisao da trajno jastvo je nestvarno. Uslijed slobode Vladara Uma, postat će svjestan da njegov um je nerođen. Zašto? Zato jer, o, Gospodaru Misterija, um nije ostvariv u vremenu. Onaj tko poznaje suštinsku prirodu svog uma na ovaj način posvećenik je yoge, koji prešao je onkraj druge kalpe.” [170] U Težnji ka Probuđenju nalazimo: “Posvećenik treba znati da sve su dharme prazne. Ukoliko spozna da svi su fenomeni nestvoreni, u svojoj spoznaji jedinstva suštine svog uma i Takovosti, neće vidjeti razlike između tijela i uma. Boraveći u zbiljskoj konačnoj mudrosti jednakosti i spokoja, neće iz nje nazadovati. Ukoliko iznikne obmana, on treba biti svjestan da to je obmana; ne smije ju slijediti. Kad obmana prestane, Izvor Uma postat će miran.” [171]

P: Može li ovaj um, koji miran je i neuvjetovan, onkraj neutemeljenih spekulacija, biti nazvan vrhuncem probuđenja?

O: Bodhisattva Nâgârjuna je objasnio: “Čisto stanje probuđenja, od bespočetnog početka, nije nešto što se može steći disciplinom (treninga) ili uz pomoć neke druge sile. Osjetilno biće je suštinski obdareno savršenim odlikama i izvornom mudrošću. Iskonsko probuđenje je onkraj četiri načina opisa[172] i pet jednostranih gledišta. Opisati ga kao prirodno nije prirodno; opisati ga kao čisti um također nije prikladno. Može se izraziti samo negacijom (poricanjem). Takvo stanje još uvijek pripada području neznanja, a ne području probuđenja.[173]

Osmo: Um koji doista je u skladu s Jednim Putem.[174] Konfucije, rođen u Kini, zagovarao je pet glavnih vrlina diljem zemlje. Najplemenitiji među ljudima pojavili su se u Indiji i propovijedali doktrinu Jednog Vozila, proširujući ju u doktrine Tri Vozila. Omamljeni stanovnici ostali su kod kuće i nisu izašli [čuti što Konfucije govori]; pomućeni ljudi odšetali su [s Buddhinog skupa] i nisu se vratili.[175] Samo sedamdeset izvrsnih studenata [Konfucija] otišlo je u dvoranu za predavanja, a jedanaest je tisuća prosvjetljenih učenika vjerovalo u zlatne propovijedi Buddhe. Učenje pet glavnih vrlina nije potpuno usvojeno u Kini, kao što se krug ne može potpuno prilagoditi kvadratu; Vozilo koje čeka izvan [goruće] kuće nije privuklo hinayaniste i neke mahayaniste.[176] S takvim mentalitetom ljudi, Buddha je rješio neometen sjediti pod Bodhi stablom tri tjedna; [177] i morao je čekati četrdeset godina.[178]

Ispočetka, Buddha je propovijedao doktrinu četiri plemenite Istine i zatim doktrine iznesene u Vaipulya Sutri, itd. kako isprao bi prljavštinu lažnog gledišta da su ljudsko trajno jastvo i sastojci svijeta (doista) stvarni. Zatim je izlagao savršeno učenje, kao što nebo pušta obilnu kišu na pupoljke i listove biljaka.[179] [U izlaganju Lotos Sutre] prvo je ušao u Lotos samadhi i meditirao da suštinska je priroda [svih osjetilnih bića] neokaljana [kao što lotos ostaje nezaprljan muljem]. Zatim je ispustio zraku svjetlosti iz kruga bijelih dlaka između svojih obrva, otkrivajući svoju savršenu i sveprodornu mudrost. Hvalio je mudrost Prosvjetljenih koji spoznali su da doktrina Jednog Vozila sadrži doktrine Tri Vozila i razmotrio kako se njegovo probuđenje zbilo u pradavnoj prošlosti, ukazujući da Buddha Šakyamuni je tek netrajno ispoljenje vječnog Buddhe. [Rečeno je u sutri da] stupa se, ukrašena dragocjenim draguljima, u kojoj dvoje Buddha[180] dijele sjedište, uzdigla iz tla u zrak; da svijet se potresao i da su svi pod vodstvom četiri vođe iznikli iz raspukline i slavili [Buddhu koji propovijeda sutru]; [181] da ohrabrio je tragače za istinom poklanjajući im dragocjeni dragulj svjetskog vladara skriven u njegovoj kosi (svezanoj navrh glave); [182] i da bodhisattva ponudio je nisku bisera.[183] Šâriputra se, premda poznat po mudrosti, pitao nije li Buddha ustvari zloduh,[184] a Bodhisatva Maitreya, skoro prosvjetljeni, bio je šokiran kad je Buddha starijeg bodhisattvu nazvao njegovim sinom.[185] Upravo je ovom prigodom objavljena konačna istina, dugo čuvani plan; na taj su dan svi potpuno stekli neprevaziđenu (najuzvišeniju) stazu. Na to su koze i jeleni poklekli, a bijeli bivol što čeka [ispred goruće kuće] žustro je potrčao. Kad pojavila se Nâga (zmajska) djevojka, Kralj joj je Slonova zaželio dobrodošlicu.[186]

Dvostruka praksa[187] je, može se reći, boravište koje pruža utočište i umu i tijelu, a deset čimbenika postojanja[188] palača u kojoj čovjek može na miru usavršiti prakse zaustavljanja i jasnog viđenja.[189] Buddha spokoja i svjetlosti [Prabhutaratna, vječni Buddha] opaža u jednosti viđenja i viđenog prirodu Uma; a njegove privremene emanacije, uslijed zavjeta [univerzalnog oslobođenja vječnog Buddhe], poduzimaju aktivnosti u skladu sa znakovima koje on daje.

Ovo je fstanje probuđenja] spokojno, no osvjetljujuće; premda osvjetljujuće, zauvijek je spokojno. Ono je poput mirne vode ili zlatnog zrcala koje odražava slike. Nema razlike između vode i zlata, ili u odražajnoj funkciji između odražavanja i odraženog. Jasno je da znano jest znanje (prajnâ) i da znanje jest znano. Iz ovog je upravo razloga [ovaj um] opisan kao “nadilazi svijet objekata”; postići probuđenje je, uistinu, “spoznati svoj um kakav doista jest.” [190]

Mahâvairocana Buddha je stoga uputio Gospodara Misterija: “Ostvariti probuđenje je poznati svoj um kakav doista jest. O, Gospodaru Misterija, savršeno se probuđenje, međutim, ne može uopće ostvariti. Zašto? Jer odlika je probuđenja poput praznog prostora. Nitko ga ne razumije, nitko ga ne otkriva. Zašto? Jer probuđenje je bez bilo kakvih oznaka. O, Gospodaru Misterija, sve su dharme bez oznaka i poput praznog prostora.”

“U to vrijeme Vajrapani zapita: ‘O, Bhagavan, tko onda traži sveobuhvatnu mudrost? Tko ostvaruje savršeno probuđenje? Tko razvija znanje koje pomaže drugima dostići probuđenje?’

“Buddha reče: ‘Um je taj koji traga za probuđenjem i sveobuhvatnom mudrošću. Zašto? Izvorna priroda uma je čista i neokaljana: ni vani ni unutra; niti je ostvariva između. O, Gospodaru Misterija, savršeno probuđenje Tathâgate niti je plavo, žuto, crveno, bijelo, ružičasto, ljubičasto, niti kristalne boje; niti je dugo, kratko, okruglo, pravokutno, svjetlo, tamno; niti je muško, žensko, niti androgino. O, Gospodaru Misterija, um nije istovjetan ni s prirodom svijeta želja, ni s prirodom svijeta oblika, ni s prirodom svijeta bezobličnosti . . . Ne počiva na svijetu opažaja uha, jezika, niti uma. Nema u njemu ni viđenja, ni viđenog. Zašto? Um, čije značajke su poput praznog prostora, nadilazi i upojedinjenje, i neupojedinjenje. Zato što, buduć je priroda [uma] istovjetna s prirodom praznog prostora, priroda je istovjetna s Umom; buduć je priroda istovjetna s Umom, istovjetna je s probuđenjem. Tako, o, Gospodaru Misterija, ovo su troje - um, značajka praznog prostora i probuđenje - istovjetni. Oni [um i probuđenje] ukorjenjeni su u duhu samilosti i potpuno obdareni mudrošću sredstava. O, Gospodaru Misterija, propovjedam doktrine na ovaj način kao poticaj svim bodhisattvama, čija je bodhicitta (težnja ka probuđenju) čista i neokaljana, da spoznaju svoj um. O, Gospodaru Misterija, ukoliko bilo koji muškarac ili žena želi to spoznati, treba spoznati svoj um na ovaj način. O, Gospodaru Misterija, spoznati svoj um je razumjeti da um je neodrediv u svim uzročno uvjetovanim pojavama, bilo da su to boje, oblici, predmeti, stvari, opažaji, pojmovi, sklonosti, um, ja, moje, subjekti prianjanja, objekti prianjanja, čisto stanje, osjetilni organi (sposobnosti), osjetilni podražaji, itd. O, Gospodaru Misterija, ovo učenje o čistoj bodhicitti bodhisattvi naziva se uvodnim putem (pristupom) razjašnjenja Dharme.’” [191]

Zamjedbe: Riječi kao što su “bez znakova,” “poput praznog prostora” i “niti plavo, žuto” jasno sugeriraju neuvjetovanu (i bezuvjetnu) Istinu Dharmakâye, Takovosti, ili Jednog Puta. Buddha objašnjava ovo učenje kao “preliminarni put razjašnjenja Dharme.” U Ta-chih-tu lun ono je nazvano “prvi korak ulaska na Put Buddhe.” [192] Pojam Buddhe ovdje označava Buddhu Mandale, Mahâvairocanu Dijamantskog područja. U učenjima otvorenog budizma, ova [neuvjetovana Istina] shvaćena je kao konačno načelo, teoretski postulirana Dharmakâya; no iz motrišta Shingon pristupa, ovo je (ustvari) uvod. Mahavairocana Buddha i Nâgârjuna jasno su objasnili ovo značenje; stoga, ne treba biti sumnje u to.

Sutra nastavlja: “Ono što znano je kao praznost, slobodno je osjetilnih opažaja i njihovih objekata, bez ikakvog znaka i bez ikakvog objekta; to je onkraj dosega bezosnovnih spekulacija i naliči praznom prostoru; slobodno je od svijeta bivstva i nebivstva i od svih uvjetovanja; slobodno je od opažanja pet osjetila i uma.” [193] Ovaj odjeljak također razjašnjava prirodu teoretski postulirane Dharmakâye . . .

Majstor Chih-i (538-97)[194] iz Kuo-ch’ing hrama na planini T’ien-t’ai u Sui Kini upražnjavao je, temeljem ovog pristupa, meditaciju zaustavljanja i jasnog viđenja, te ostvario Lotos samadhi. Uz Lotos Sutru, Madhyamaka-kârike, i Ta-chih-tu lun kao izvore, sistematizirao je postavke T’ien-t’ai škole. Glavne crte ove doktrine iznesene su u prethodnom razmatranju. Sažetak u stihu:

P: Može li princip Takovosti, Jedan Put, ili Jedan Dharmadhâtu, biti smatran konačnim Buddhom?

O: Nâgârjuna je rekao: “Jedan Um, Dharmadhâtu, ne može se odrediti s tisuću negativnih izjava ili s tisuću afirmativnih izraza. On nadilazi srednji položaj [sintetičko gledište afirmacije i negacije]. Pošto nadilazi srednji položaj, nije istovjetan s [imenom] neba [poznatog kao ‘niti misao niti nemisao’]. Buduć neistovjetan čak i s [imenom] neba, nadilazi sva određenja; bez obzira koliko rječit mogao čovjek biti, njegov govor mora utihnuti i spekulacija mora prestati. Takvo razumijevanje Jednog Uma još uvijek pripada području neznanja i ne pripada kategoriji autentičnog probuđenja.” [195]

Deveto: Najdublji otvoreni budistički um koji svjestan je svoje nepromjenjive prirode. U tumačenju ovog uma mogu se prepoznati dva pristupa: jedan je otvoreni (vanjski, egzoterični), a drugi je mistični (unutarnji, ezoterični).

Otvoreni pristup: Veoma dubok je ocean, a veoma visoka je planina Sumeru; neizmjeran je prostor, a dugotrajno je razdoblje eona. Razdoblje eona može se iscrpiti, prostor može se izmjeriti; poznato je da visina planine Sumeru je 160.000 yojana, a dubina oceana 8 miliona yojana. Ono što je blizu, a ipak teško za opaziti, naš je Um. On koji beskonačno je sitan, a ipak prožima sav prostor naš je Buddha. Naš Buddha je nadracionalan i naš Um je bezgraničan. Poznati matematičari kao Ch’iao Li i Chung I bili bi zbunjeni i odustali bi od pokušaja da ih izmjere; oštrooki Li Chu i Aniroddha[196] postali bi slijepi ispred njih i ne bi ih uspjeli vidjeti. Kralj Yu bi zadržao svoj jezik u pokušaju njihovog opisa, a K’ua Fu[197] ih ne bi uspio sustići. Niti znanje hinayanista, niti mudrost mahayanista nisu prikladni za njihovo razumijevanje. Ono što je doista mistično i nepojmljivo, jest Buddha koji je naš Um.

Izgubivši iz vida vlastiti Um, osjetilna bića neprekidno bacaju valovi šest staza preporađanja. No, dočim se probude izvoru svog Uma, otkrit će da je voda Uma spokojna i mirna. Kao što glatka vodena površina odražava neiskrivljene slike svih stvari, tako i Buddha, koji njihov je Um, poznaje sve stvari kako doista jesu. U nedostatku ovog načela, osjetilna su bića nemoćna osloboditi se iz kruga preporađanja. Ludo su opijeni; oni nemoćni su spoznati vlastiti Um.

Samilosni Otac velikog probuđenja pokazao im je zato put povratka. Put povratka je pet stotina yojana dug; ovaj [deveti] um nalik je na odmorište. Nijedno odmorište nije trajno boravište. Moraju ići dalje, odgovarajući na nove uvjete. Idući dalje i dalje, nemaju trajnog mjesta; nisu nepromjenjivi. Sve pojave su, slično tome, lišene nepromjenjivosti; stoga je moguće čovjeku napredovati, ostavljajući za sobom ono što neplemenito je i napredujući prema plemenitijem. Iz ovog je razloga moguće iznijeti takvu vrhunsku doktrinu [u Hua-yenu] kao “Takovost prožima,” [198] ili primiti takvu ezoteričnu uputu [u Shingonu] kao “Svatko može spoznati konačnu Istinu, pošto nije nepromjenjiv.” [199] Probuđeni iz svog duhovnog zastoja u osmom umu i spoznavši da osmi nije najviši, razvijaju po prvi put ovaj um koji istovjetan je s prirodom prostora. Tako vrhunac osmog uma, pak, postaje osnovom. Premda ovaj um je najviše postignuće u poredbi s ostvarenjem prehodnih stupnjeva, on još uvijek pripada početku u poredbi sa zadnjim tajnim umom.

To da “istog trena kad čovjek usmjeri svoj um na probuđenje on dostiže probuđenje” [200] mora biti istina. Izvrsna moć posvećenikovog Buddhastva, u trenu kad svoj um usmjeri na probuđenje, misteriozna je; sve se odlične značajke ispoljavaju po prvi put, a Jedan Um biva razotkriven. Kad spozna ovaj um, on dostići će svjesnost da trostruki svijet[201]je njegovo tijelo i da čitav svemir je isto tako njegov Um.

Vairocana Buddha[202] je opširno propovijedao dva tjedna značenje ovog [uma], nakon postignuća probuđenja po prvi put, velikom Bodhisattvi Samantabhadri i drugima. Njegova propovijed je sadržaj takozvane Avatamsaka Sutre. Boravio je u lotosima ukrašenom boravištu veličanstvenog probuđenja u zemlji zvanoj Dharmadhâtu. Ispoljio se na sedam mjesta i održao osam skupova kako bi razložio Avatamsaka Sutru. Prvo je ušao u kontemplaciju poznatu kao sâgaramudrâ samadhi[203] i meditirao na potpunu difuziju Prirode Dharme (dharmatâ).

Kao što sunce prvo obasjava najviše vrhove dok svijet još leži u mraku, tako je On [Buddha] osvijetlio one čija je spremnost bila visoka za doktrinu nedvojnosti uma i Buddhe. Poučavao je da beskrajno vrijeme u jednom je trenu i da jedan tren je u beskrajnom vremenu; da jedno je u mnogom i da mnogo je u jednom, to jest, da univerzalno je u pojedinostima i da pojedinosti su u univerzalnom. Ilustrirao je ovaj beskrajno međuzavisni odnos vremena i prostora usporedbom Indrine mreže[204] i usporedbom međuprožimanja svjetlosnih zraka upaljenih svjetiljki. Zaključio je propovijed pričom o mladom posvećeniku zvanom Sudâna koji je na njegov poticaj upravio svoj um ka probuđenju pod vodstvom Manjušrîja, te konačno ostvario probuđenje kroz upute Samantabhadre ulažući napor u neprekidno samorazvijanje (bhavana) i posjećujući duhovne prijatelje (kalyana-mitra) u više od stotinu gradova. Učio je da upražnjavanje jednog čina znači upražnjavanje svih činova; da otklanjanje jednog jada je otklanjanje svih jada; da iako pregaoc dostiže puno probuđenje u trenutku upravljanja uma ka probuđenju (bodhicittotpada), ili u trenutku usavršenosti vjere, u praksi se treba izdići kroz Pet Stupnjeva razvoja Bodhisattva-staze; [205] i da, buduć su odlike i suština nedvojni, Deset tijela Buddhe[206] treba jednako vratiti Izvoru [Vairocana Buddha]. Ovo su glavne točke Avatamsaka Sutre.

[Mistični pristup]: Mahâvairocana Tathâgata poučio je Gospodara Misterija: “Ono što poznato je kao praznost lišeno je osjetilnih opažaja i njihovih objekata, bez ikakvog znaka (značajke) i bez ikakvog objekta; to je onkraj dosega bezosnovnih spekulacija i poput je praznog prostora; oslobođen od svijeta bivstva i nebivstva, od sveg uvjetovanja, te od objekata pet osjetila i uma, pregaoc treba razvijati najdublji um koji svjestan je svoje nepromjenjive prirode.” [207]

O frazi, “najdublji um koji svjestan je svoje nepromjenjive prirode,” majstor Šubhâkarasimha rekao je da obuhvaća čitavu doktrinu Hua-yen škole.[208] Razlog je tome svrha Hua-yen-a razjasniti po ispitivanju Izvora i gledanju prema kraju da Dharmadhâtu Takovosti ne ostaje nepromjenjiv već se ispoljava u relativnom poretku.

Temeljem ove doktrine, majstor Tu-shun (557-640) sastavio je rasprave kao Hua-yen wu-chao chih-kuan[209]i Fa-chieh-kuan,[210] a njegov učenik Chih-yen (602-68) naslijeđuje svog majstora. Majstor Fa-tsang (643-712), učenik Chih-yen-a, opširno piše o pet glavnih doktrina budizma, uključujući Chih-kuei,[211] Kuan-mu,[212] komentar na Avatamsaka Sutru,[213] itd. Ovo su reprezentativna djela koja rasvjetljavaju značenje učenja Hua-yen škole. Sažetak u stihu:

Zvukovi plimne struje sâgaramudrâ samadhija gutaju pet tokova učenja.[217]

Vairocana Buddha sadrži deset tijela i ispoljava se slobodno u svim svjetovima.

U svrhu stjecanja savršenosti treba tražiti praksu Pet serija meditacije.[218]

Sutra objašnjava: “Oslobođen od svijeta bivstva i nebivstva, od svih uvjetovanja, i od objekata pet osjetila i uma, pregaoc treba razvijati najdublji um koji svjestan je svoje nepromjenjive prirode. Nastavit će razvijati stanje istovjetno sa svim Buddhama koji su poput neizmjernog prostora. O, Gospodaru Misterija, Buddha je propovijedao da pristupni um poput ovog uzrok je dostizanju Buddhastva. Ovaj um je slobodan od jada karme, ali može im biti podložan.” [219] . . .

Nâgârjuna kaže u svom radu Težnja ka Probuđenju: “Neprosvjetljena stanja postojanja ovisna su o pomućenom razmišljanju; osnažujući se uzajamno, razvijaju neograničene jade (kleša), a čovjek koji treba se probuditi luta kroz šest staza preporađanja. No, kad probuđen je, sve obmanute misli prestaju i mnogostruka obmanuta stanja postojanja nestaju. Može se stoga zaključiti da svako je stanje postojanja lišeno (šunya) svoje nepromjenjive prirode. Samilost Buddhe, razvijena iz Istine, spašava sva osjetilna bića. Kao što određeni lijek liječi određeni tip bolesti, tako razna učenja Buddha liječe one koji su obmanuti uslijed određenih tipova jada. Kao što treba napustiti svoj splav kad se dostigne druga obala, tako treba ostaviti učenje. Nitko nije nepromjenjive prirode. Kad pomućene misli prestanu, izvorište Uma bit će spokojno i obdareno svim izvrsnim odlikama, a izvrsne će njegove fukcije biti bezgranične. Svatko obdaren ovim Umom može okretati kotač Dharme, ispunjavajući dobrobit sebi i drugima.” [220] . . .

P: Da li ovo stanje uma ukorjenjeno u principu Jednog Uma treba smatrati najvišim?

[O: Na ovo pitanje odgovara] Nâgârjuna [koji] kaže: “Za princip Jednog Uma sa suštinom, odlikama i funkcijama, koristi se nazivak Jedan [iz Jedan Um]. Ovo ‘Jedan’, pak, nije ‘Jedan [bez drugoga, to jest, Apsolut]’, već samo oznaka, tako da mu se učenik može približiti. Isto tako, ‘Um’ [iz Jedan Um] nije ‘Um’ sam [Takovost], već samo oznaka, tako da mu se učenik može približiti. Takvo i takvo ime nije moje [prirođeno] ime, pa ipak tako me zovu. Premda ga nisam prvi upotrebio, označuje me. Ime mi je dato kao da ‘ja doista jesam’, ali ovo ‘ja’ nije ‘stvarno ja’. Premda sam koristio nazivak ‘sopstvo’ za sebe kao da ‘sopstvo doista jest’, to ‘sopstvo’ nije ‘zbiljsko sopstvo’. [Što je zbiljsko, pak, nadilazi mislena određenja.] To duboko je; to daleko je. Takva visina duhovnog postignuća još pripada području neprobuđenja, a ne području probuđenja.” [221]

Njena četiri izraza - četiri Mandale[223] - razotkriti treba u ovom konačnom umu.

Svaki fizički simbol poput mača i vajre sugerira veličanstvenu moć simboliziranog.

Mahâvairocana Sutra kaže: “O, Gospodaru Misterija, bodhisattve koji poduzimaju prakse Bodhisattva-staze prema Mantrayâna metodi su svi oni obdareni neizmjernim zaslugama i mudrošću njegovanim od pradavne prošlosti, te oni koji vladaju mudrošću sredstava kojima usavršavaju svoje prakse.” [225] Ovaj odjeljak slavi izvrsne odlike bodhisattvi koji pristupaju Shingon učenju po prvi put.

Također je rečeno u istoj sutri: “U to je vrijeme Bhagavan Vairocana proniknuo u samadhi poznat kao ‘jednost svih Tathâgata i brza moć’ i propovijedao o samadhiju ‘suštinske prirode Dharmadhâtua’ kojeg je sam iskusio na slijedeći način:

Retci su sažeti, no njihova su značenja opsežna. Izražaj riječi može se činiti lakim, no misli su [veoma] duboke. Teško je to stoga objasniti osim licem u lice.

Postoje Shingon metode meditacije, učenja samadhija, kao što je meditacija na Krug stotinu slogovnih mantri, na Dvanaest slogovnih mantri; [227] na Trideset sedam Svetih i na Četiri Mandale u Dijamantskom području.[228] Sve ove metode predstavljaju najtajniji samadhi kojeg uči Mahâvairocana Tathâgata. Izvori informacija preobilni su da bi ih ovdje detaljno navodili.

U Težnji ka Probuđenju je objašnjeno: “Nakon takvog motrenja, kako može učenik Mantrayâne ostvariti vrhovno probuđenje? On mora znati da pomoću Dharme treba boraviti u sveprisutnom velikom prosvjetljenom Umu. Sva su osjetilna bića urođeni bodhisattve; no zarobljeni su jadima pohlepe, mržnje i neznanja. Buddhe velike samilosti su im stoga, mudrošću vještih sredstava, predali ovu duboku mističnu budističku yogu i učinili da svaki posvećenik vizualizira u svom unutarnjem umu blistavi mjesec. Putem ove prakse svaki posvećenik će spoznati svoj izvorni Um, koji bistar je i čist poput punog mjeseca čije zrake ispunjavaju prostor bez ikakve diskriminacije. Ova metoda se također naziva yoga ‘slobodna od ideje probuđenja’, ili yoga ‘čistog Dharmadhâtua’, ili ‘more transcendentalnog uvida (prajna-pâramita) u Stvarnost’. To je temelj na kojem posvećenik može razviti raznovrsne samadhije od velike vrijednosti. Ovaj [njegov izvorni Um] baš je poput punog mjeseca, neokaljan i blistav. Zašto? Jer sva su osjetilna bića obdarena sveprisutnim Umom. Mi trebamo spoznati (tj. opažati) svoj Um u obliku mjeseca. Razlog zbog kojeg se koristi slika mjeseca jest da je tijelo blistavog mjeseca analogno onom prosvjetljenog Uma. Ima šesnaest faza mjeseca, koje su analogne sa šesnaest velikih Bodhisattvi počev s Vajrasattvom i zaključiv s Vajramuštijem, kao što objašnjeno je u Yoga [Sutri - tj. Vajrašekhara Sutri]. [229] . . .

“Šesnaest značenja praznosti, počev s ‘praznost unutarnjeg sopstva (adhyâtma-šunyatâ)’ i zaključiv s ‘praznost i nebivstva i svoje-bivstva (abhâvasvabhâva-šunyatâ)’ kako su iznesena u Mahâprajnâ-pâramitâ Sutri[230] također je podudarno s ovim nizom od šesnaest. Ono što latentno je u srži uma svih osjetilnih bića je dijelić čiste prirode, koji po sebi je savršen, suština kojeg je suptilna, blistava i nepromjenjiva, čak i ako prolazi kroz šest preporodnih staza postojanja. To je kao kad šesnaesto-dnevni mjesec [u tamnijoj polovini ciklusa] susreće sunce i njegov sjaj poništavaju sunčeve zrake. Nakon mladog mjeseca, mjesec raste u blistavosti dan za danom dok konačno na petnaesti dan ne dostigne savršenost bez ikakvih smetnji.

“Učenik meditacije, dakle, treba prvo meditacijom na slovo A proizvesti svjetlost svog izvornog Uma i zatim ju postepeno činiti izrazitijom i blistavijom, i ostvariti svoju urođenu mudrost. Slovo A iznosi shvaćanje da sve su stvari izvorno (istinski) nerođene. Prema komentaru na Mahâvairocana Sutru,[231] slovo A ima slijedećih pet značenja: 1) A predstavlja prosvjetljeni um (bodhicitta); 2) Â, praksu razotkrivanja probuđenja; 3) Am, ostvarenje probuđenja; 4) Ah, Nirvânu; i 5) Âh, mudrost savršeno opremljenu vještim sredstvima . . .

“Oni koji razumiju značenja slova A trebaju postojano meditirati na njega; trebaju meditirati na savršenu, svjetlosnu i Čistu Svijest. Oni koji imali su uvid u nju nazivaju se onima koji opazili su apsolutnu istinu (paramartha). Oni koji ju opažaju čitavo vrijeme ulaze u prvi stupanj Bodhisattva-staze. Ako postepeno razvijaju svoje umijeće u ovoj meditaciji, konačno će moći povećati mjesec sve dok njegov promjer obuhvati čitav svemir i njegova veličina postane sveobuhvatnom kao prostor. Sposobni slobodno ga povećavati ili smanjivati, sigurno će doći u posjed sveobuhvatne mudrosti.

“Student yoge treba se posvetiti ovladavanju u Tri misterije i Pet serija meditacije. Tri misterije su: misterija tijela - izvoditi mudre i evocirati prisutnost svetog objekta meditacije; misterija govora - recitirati mantre u tajnosti, izgovarajući ih razgovjetno bez i najmanje greške; misterija uma - biti zadubljen u yogi, održavajući um u povoljnom stanju koje je poput blistavog, čistog i punog mjeseca, te meditirati na prosvjetljeni Um. Pet serija meditacije su: steći uvid u Um; meditirati na prosvjetljeni Um; vizualizirati prosvjetljeni Um u obliku vajre; preobraziti svoje tijelo u vajru; te ostvariti vrhovno probuđenje i steći dijamantsko tijelo poput vajre. Kad student postane usavršen u pet serija meditacije, tad i samo tad će on postati Tijelo Najsvetijega. Onda će njegovo svjetlosno biće biti sve-prisutno Tijelo i Um, koji su istovjetni s Buddhama u deset smjerova. Postoje pojedinačne razlike u načinima upražnjavanja i vremenu potrebnom za dostizanej konačnog ostvarenja; no, kad student dostigne probuđenje, naći će se u jednom poretku gdje su vremenska razlikovanja između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nepoznata. Uistinu, um običnog čovjeka je poput cvijeta lotosa koji se treba tek otvoriti, a Um Prosvjetljenog, poput punog mjeseca.

“Kad se ova meditacija usavrši, posvećeniku će biti vidljive čiste zemlje i nečiste zemlje u deset smjerova, sva osjetilna bića u šest staza preporađanja, sljedbenici Tri Vozila, stvaranje i uništenje svjetova u tri razdoblja vremena, karmička razlikovanja svih osjetilnih bića, činovi bodhisattvi u njihovim stupnjevima prije probuđenja, i Buddhe u tri vremenska razdoblja. Ostvarujući Tijelo Najsvetijeg, ispunit će sve zavjete Bodhisattve Samantabhadre.[233] Rečeno je stoga u Mahâvairocana Sutri da, ‘o takvom su istinskom umu prijašnji Buddhe propovijedali.’ [234]

“P: Prethodno je rečeno da su sljedbenici Dva Vozila, uslijed svoje vezanosti za dharmu [vjerovanja da psihofizički su sastojci stvarni], u nemogućnosti postići Buddhastvo. Sad se ohrabruje praksa samadhija na prosvjetljeni Um.[Nije li praksa ovog samadhija također jedan oblik vezanosti?] U čemu je razlika?

“O: Sljedbenici Dva Vozila prianjaju za dharmu (koja nije konačna); nakon spoznaje principa [nepostojanja trajnog jastva], oni utonu i zaostaju u stanju duboke mirnoće praznosti eonima. Čak i nakon što razviju težnju ka Mahayana umu, ostaju u pomućenom stanju nebrojeno eona. Od ovih se učenja stoga treba odvratiti i ne se na njih oslanjati. Sada, sljedbenici Mantrayâne već su riješili prianjanje za vjerovanje u trajno sopstvo i dharmu. Iako sposobni su razlučivati što je istinska mudrost, nisu u mogućnosti ostvariti sve-uključivu mudrost Tathâgate uslijed svoje odvojenosti od Njega sve od bespočetnog početka. Iz ovog razloga usrdno tragaju za istinskim putem, upražnjavaju serije meditacija, te iz razreda običnih ljudi ulaze u razred Buddha. Naime, upravo im ovaj samadhi omogućuje da prodru u Suštinu svih Buddha, da imaju uvid u Dharmakâyu svih Buddha, da ostvare Mudrost u skladu sa Suštinom Dharmadhâtua, te da se integriraju u Tijela Suštine (jishô hosshin), Blaženstva (juyô hosshin), Ispoljenja (tôru hosshin) i Preobražaja (henge hosshin) Mahâvairocana Buddhe. Pošto ovo još niste ostvarili, upražnjavanje ovog samadhija je iznimno preporučljivo.

“Rečeno je u Mahâvairocana Sutri da ‘dovršenje posvećenika rađa se iz Uma.’ [235] Prema Vajrašekhara Sutri, kaže se da ‘kad je Bodhisattva Sarvasiddhârtha po prvi put sjeo na dijamantski tron i nalazio se pred spoznajom vrhunskog Puta, primio je od Buddha upute o ovom Umu i smogao ostvariti konačni cilj.’ [236] Današnji ljudi, ukoliko upražnjavaju odlučno prema uputama, mogu u jednakoj mjeri iskusiti samadhi odmah dok sjede u meditaciji i doći u mogućnost svog integriranja u Tijelo Najsvetijeg. Još je rečeno u Mahâvairocana Sutri: ‘Ukoliko se čovjek smatra nedovoljno opremljenim moću pomaganja drugima, treba - u suglasju s učenjem - jednostavno meditirati na prosvjetljeni Um, jer Buddha je propovijedao da ova praksa sadrši učinke koji se stječu upražnjavanjem deset tisuća činova, i dovoljna je za sve druge svete prakse.’ [237] Pošto ovaj prosvjetljeni Um sadrži sve zasluge što su ih stekli Buddhe, ukoliko ga čovjek aktualizira disciplinom i ostvarenjem, bit će vođa sviju. Ako se vrati do korijena, naći će se na tajnom i veličanstveno sjajnom Tlu, a tamo će se moći neposredno upustiti u aktivnosti Buddhe. Evo stiha o prosvjetljenom Umu:

O: Doktrine Shingona je teško razjasniti, premda na njih netko može utrošiti puno vremena, buduć su svaki zvuk, slog, riječ, fraza i rečenica mantri bremeniti neograničenim značenjima. Svaki slog označava tri stvari: zvuk, riječ i stvarnost. Ima također dva aspekta: oblik i značenje. Svaka fraza sadrži dvojni niz značenja: otvorena (vanjska, egzoterična) i mistična (skrivena, ezoterična). Stoga ih je teško objasniti usputno. Kad bi bile objašnjene kako su doista i namijenjene, ljudi malih sposobnosti mogli bi razviti sumnje ili klevetati ih; posljedično se ti ljudi mogu roditi među prokletima ili zapasti u pakao. Iz tog je razloga Nirmanakâya Buddha držao ove doktrine tajnima i nije ih propovijedao, a bodhisattve u lozi prijenosa nisu ih raspravljali otvoreno. Upravo u ovom duhu Vajrašekhara Sutra kaže: “Ovu doktrinu samadhija koju poučava Mahâvairocana Buddha ne treba objašnjavati, čak ni jednu jedinu riječ, onima koji nisu primili abhišeka inicijaciju. A ticano obreda i mantri koji se koriste tijekom meditacije na svete objekte, posvećenik ne smije o njima govoriti čak ni drugim učenicima koji su inicirani. Ukoliko učini to, može umrijeti mlad ili navući zlosreću u ovom životu i pasti u pakao u narednom životu, itd.” [239]

P: Primit ćemo to što ste rekli k srcu i nećemo prekršiti pravila. Ponovo bi zamolili da nam objasnite stih iznesen na početku.

O: Prva dva retka, “Devet stupnjeva razvoja religioznog uma nisu postojani; / što dublje čovjek prodire, dublji njegov um postaje, a svaki je stupanj stepenica prema višem,” pokazuju da umovi, od prvog do devetog, nisu još dosegli konačni plod Buddhastva. Devet umova su oni od “um niskog čovjeka, požudnih i magarećih želja,” sve do “najdublji otvoreni budistički um koji svjestan je svoje nepromjenjive prirode.” Prvi um ukazuje na one koji se prepuštaju samo nepovoljnim činovima i ne upražnjavaju ni mrvicu dobrote. Drugi označava obični ljudski život; a treći, život sljedbenika nebudističkih učenja, onih koji zgnušani su ovim svijetom i nadaju se rođenju u nebu, ali koji će naposljetku pasti u pakao dok tragaju za oslobođenjem. Ova tri pripadaju profanom umu i ne mogu se nazvati zbiljskim religioznim umom. Umovi od četvrtog nadalje nazvani su “stjecanje svetog ploda.” Među ovih šest, četvrti i peti umovi šravaka i pratyekabuddha učenje su Hinayane; šesti um, um samilosti prema drugima, označava početak stupnjeva Mahayane. Od njih, prva dva stupnja [koji odgovaraju Hosso i Sanron školi] pripadaju bodhisattvayani (bosatsujo), a druga dva stupnja [koji odgovaraju Tendai i Kegon školi] pripadaju buddhayani (butsujo). Svako vozilo, premda možda obećaje da nudi doktrinu za dostizanje buddhastva, uspoređeno s narednim vozilom, ispada neutemeljenom spekulacijom. Nijedno od njih nije postojano; iz tog razloga, uvodi se pojam ne-stalno. Nijedan um ne treba smatrati konačnim, no svaki treba smatrati osnovom za slijedeći viši. Tako je rečeno da “što dublje čovjek prodire, dublji njegov um postaje.” Naredni redak, “Dharmakaya Buddha otkriva mistični Shingon,” iskazuje otkrovitelja Shingona. Sedam učenja od drugog do osmog iznio je Nirmanakâya Buddha za dobrobit drugih. Mističnu Shingon doktrinu, tajnu riznicu iznesenu u dvije sutre,[240] razotkriva Dharmakaya Mahavairocana Buddha u svrhu vlastitog užitka, dok prebiva u presjajnom svetištu dijamantskog Dharmadhâtua, svetom dvoru Shingona, u društvu četiri Dharmakaya Buddha, njegovih četiri odlika. Ovo je dobro razjašnjeno u odlomcima teksta Shih-pa-hui chih-kuei[241]i drugdje. Neću navoditi dodatne izvore. Slijedeći redak, “To vrhovna je Istina, najtajnija i neuništiva, poput dijamanta,” pokazuje da ovo učenje Mantrayane (shingonjo) je konačna stvarnost, koja nadilazi sva druga vozila (yana).

[1]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 108.

[2]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 115.

[3]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 85.

[4]Ovdje “veliki Prosvjetljeni, samilosni Otac” označava Dharmakâya Mahâvairocana Buddhu, a ne povijesnog Buddhu Šakyamunija. U Kukaievom sistemu, ezoterični budizam dolazi izravno od Mahâvairocane. Sva druga učenja u svijetu, makoja bila, bez obzira na njihovo povijesno podrijetlo, dolaze posredno od Mahâvairocane kroz njegove manifestacije, izlazeći u susret potrebama vremena i sposobnostima primatelja. Tako je Kukai mogao držati da su konfucijanizam i druga vjerovanja lijekovi što ih daje Mahâvairocana.

[6]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 4.

[7]Opažati u kontemplaciji da niži svijet je bolan, grub i pun zapreka, dok viši svijet je čist, istančan i lišen zapreka.

[8]Četiri stupnja meditacije zadubljenja što se izvode u području oblika, koje više je od područja žudnje, ali niže od područja bezobličnosti. Prvi stupanj odlikuju moći ispitivanja, promišljanja, radosti, blaženstva i usredotočenosti; drugi, vedrina, radost i usredotočenost; treći, spokoj, pamćenje, mudrost, blaženstvo i usredotočenost; a četvrti, niti bol niti radost, spokoj, pamćenje i usredotočenost.

[9]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 87.

[10]Osam stupnjeva meditacije za ostvarenje mentalnog oslobođenja: meditacija da sve su stvari nečiste; smanjivanje prianjanja za vanjske objekte; meditacija na čiste oblike no bez razvijanja ikakvog prianjanja, na beskrajni prostor, na beskrajnu svijest, na stanje nebivstva, na stanje niti misli niti ne-misli; te postizanje stanja potpunog prestanka svih mentalnih aktivnosti.

[11]Šest nadnaravnih moći koje se mogu postići praksom yoge: nadnaravno djelovanje, vid, sluh; sposobnost saznanja uma drugih; poznavanje prijašnjih stanja postojanja; te oslobođenje od jada.

[14]Osmostruka negacija nalazi se u prvom stihu Nâgârjuninog djela Madhyamaka-kârikâ, a koje je glavni tekst Sanron ili Madhyamaka škole budizma: nerođeno, neuništivo, neprekidno, nestalno, neistovjetno, nerazličito, neodlazeće, i nedolazeće.

[15]Istoznačica za Jedno Vozilo. Vidi Razlika, bilj. 3.

[16]Prema Kukaiu (K.Z., I, 365-67; K.Z., II, 161), učenja T’ien T’ai škole, temeljena prvenstveno na doktrinama iznesenim u Lotus Sutri, izraz su iskustva samadhija Avalokitešvare (Kannon). Dvadeset peto poglavlje ove sutre koju je preveo Kumârajîva bavi se nadnaravnom moći oslobođenja ovog Bodhisattve.

[17]Ovaj Bodhisattva aktivan je u Avatamsaka Sutri. Kukai smatra da su učenja iznesena u ovoj sutri izraz iskustva samadhija ovog Bodhisattve. Cf. K.Z., I, 386; K.Z., II, 161).

[18]Vidi raspravu petostruke mudrosti i pet Buddha Dijamantskog/Gromovnog područja, drugi dio, str. __- .

[19]Acala, Nepokretni (jap. Fudô), i Trailokyavijaya, Osvajač trojnog svijeta (jap. Gosanze), čuvari su prisutni u mističnim budističkim sutrama i mandalama. Uvođenjem ovih zaštitnika, zastrašujućih emanacija gnjeva i energije, Kukai je uvelike obogatio duhovni život Japanaca. Obožavanje Acale i danas je popularno u Japanu.

[20]Mandala Područja Dijamanta ili Mudrosti sastoji se od središnjeg kruga, Vajradhâtu-mahâmandala (Katsuma-e ili Jojin-ne), te osam krugova naokolo u osam smjerova. U središtu središnjeg kruga nalazi se Mahâvairocana, kojeg okružuju četiri Buddhe, dok svakog od ovih Buddha okružuju četiri Bodhisattve. Središnji se krug ponovo sastoji od unutrašnjih i vanjskih krugova. U četiri ugla unutrašnjeg kruga nalaze se četiri Bodhisattve zvani Pujâbodhisattve (bodhisattve prinošenja). Osam nebeskih Djeva su ovi četiri Pujâbodhisattve zvani Vajralâsî (osmjeh), Vajramâlâ (pletenica), Vajragîtî (pjesma) i Vajranrtâ (ples), te još četiri Pujâbodhisattve u četiri ugla vanjskog kruga zvani Vajradhupâ (incens), Vajrapušpâ (cvijet), Vajrâlokâ (svjetlo) i Vajragandhâ (mirisno ulje).

[21]Četiri Bodhisattve koji okružuju Mahâvairocanu u središtu: Vajrapâramitâ, Ratnapâramitâ, Dharmapâramitâ i Karmapâramitâ.

[22]Tema teksta Buđenje vjere (Mahâyâna-šraddhotpada). Ovdje se podrazumijeva postignuće religioznog uma devetog stupnja, tj. savršenost u Hua-yen budizmu.

[23]”Tihi” predstavlja Mahâvairocanu. Ka je kârya (iznicanje, djelovanje); Ca je cyuti (opadanje, prestajanje); T.a, tanka (ponos); Ta, tathatâ (Takovost); Pa, paramârtha-satya (konačna Istina); i Ya, yâna (vozilo - apsolutno vozilo kojim svi putuju).

[24]”Samilosni” je Mahâvairocana u Području Samilosti. Sutra predstavlja Mahâvairocanu u središtu; stijeg, Ratnaketua na istoku; sjajni dragulj, Samkusumitarâju na jugu; cvijet lotosa, Amitâbhu na zapadu; a školjka, Divyadundubhimegha-nirghošu na sjeveru.

[25]Pet Buddha i Bodhisattvi u Području Samilosti.

[26]Osnovne, suptilne i krajnje suptilne obmane.

[28]Pakao, svijet gladnih duhova, životinja, asura (borbenih demona), ljudski, te nebeski svijet.

[30]Pet svetih planina u Kini: Tai-shan u Shantungu, Heng-shan u Hunanu, Hua-shan u Shensiu, Heng-shan u Hopeiu, te Sung-shan u Honanu.

[31]Laganje, pretjerani govor, klevetanje i dvosmislene riječi.

[32]Prianjanje, ljutnja i pogrešna (zastranjela) gledišta.

[33]Ovo su odlike Nirvâne ili Tathâgate kako ih vide mahayanisti.

[34]Odnosi se na izvjesne hinduističke askete.

[35]U Mahâvairocana Sutri izneseno je trideset heretičkih hinduističkih gledišta, no Kukai je u ovom citatu mnoga ispustio. T18, str. 2a.

[37]Postoje dva niza: želja za imovinom, za seksom, za hranom i pićem, za priznanjem, i za spavanjem; te želja za pet osjetilnih objekata, a to su oblik, zvuk, miris, okus i dodir.

[39]Istoznačno s deset propisa u budizmu: ne ubijati, ne krasti, ne počiniti preljub, ne lagati, ne govoriti pretjerano, ne klevetati, ne govoriti dvosmisleno, ne zaviditi, ne prepuštati se ljutnji, i ne držati pogrešna gledišta.

[40]Ceremonija žrtvovanja precima, pogrebni obredi, ceremonijalna pravila gostoljubivosti, ratnički obredi, te ceremonije inicijacije (punoljetnosti) i vjenčanja.

[42]Nepoznati izvor. Prema indijskoj kozmologiji, ova četiri kontinenta nalaze se oko planine Sumeru, redom u smjeru juga, istoka, zapada i sjevera.

[45]Dani posta ili djelimičnog gladovanja su 8., 14., 15., 23., 29. i 30. svakog mjeseca.

[47]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 64.

[48]Rečeno je da, kad je Fei Ch’ang-fang jahao štap od bambusa kojeg je dobio od jednog besmrtnika, štap se pretvorio u zmaja i odletio visoko u nebu noseći ga na leđima.

[51]Održavanje propisa (šila-vinaya, ritsu-kai), praksa meditacije (dhyana-samadhi, zenjo), i stjecanje mudrosti (prajna, chi-e) tj. najsadržajniji sažetak načina življenja, prakse, i cilja budista.

[54]Eternalizam i nihilizam, dvije krajnost kojima su inferencijom podložna sva gledišta.

[55]Gledišta da sva su bića stvarna ili da su nestvarna.

[56]Vjerovanje u postojanje trajnog jastva, samostojne duše ili odvojenog sopstva.

[57]Šest neba želje i četiri dhyanička neba.

[58]Jara sunca odozgo i jara iz četiri vatre koje gore oko Hindu askete.

[63]Ljudi u državi Cheng nazivaju sasušeni mišji leš p’o, dok ljudi države Chou nazivaju nepolirani žad istim imenom.

[64]U alegoriji Goruće kuće u Lotos Sutri, zaprege što ih vuku koze, jeleni i volovi uspoređuju se s Vozilima šrâvaka, pratyekabuddha i bodhisattvi.

[66]Vidi Objašnjenja ciljeva tri učenja, bilj. 98.

[67]Trideset sedam dharmi koje vode probuđenju (bodhi-pakšya): četiri primjene pomnosti, četiri pregnuća, četiri osnove psihičke moći, pet sposobnosti, pet moći, sedam udova probuđenja, te osam udova staze.

[68]U hinayanskoj svetosti ima osam kategorija: ulaz u struju svetosti, jedno rođenje, nevraćanje i probuđenje. Svaka se kategorija dijeli na dvije, tj. oni koji su u procesu dostizanja i oni koji su već dostigli; tako možemo razlučiti osam razreda.

[69]Sedma je ego-svijest, a osma je âlaya-svijest.

[70]Meditacija da tijelo je nečisto, da osjeti vode u patnju, da um je netrajan, i da sve su stvari lišene trajnog postojanja.

[72]Neljudski čuvari budizma: deve, nâge, yakše, gandharve, asure, garude, kimnare i mahorage.

[74]”Domoljub” je doslovno “onaj tko brine o državi.” U narednom odlomku Kukai brani budističko svećenstvo od prijetnje pretjerane državne kontrole. Domoljub predstavlja konfucijanske državne dužnosnike. Ime budističkog redovnika Genkana znači “tvrđava koja brani duboko.”

[76]Znanje o prošlim rođenjima; znanje o budućnosti svih bića; znanje o porijeklu patnji i putu ka oslobođenju od patnje.

[77]Slavni glazbenik koji je živio za vladavine Žutog Cara.

[78]Konfucijev učenik poznat po oštroumnosti.

[79]Šesnaest slavnih ministara za vladavine kralja-mudraca Shun-a.

[80]Pod vladavinom tiranskog kralja Chou-a ljudi su bili okrutni, ali kaže se da su Wei Tzu, Chi Tzu i Pi Kan bili iznimke.

[81]Bili su to Kung Kung, T’ieh Tou, San Miao i Kun.

[82]Ovi primjeri navedeni su iz Tao-te Chinga.

[84]Kaže se da je bilo osam dobrih ministara i pet slavnih službenika na dvoru kralja-mudraca Shun-a.

[85]I Yin je postao kuhar da bi pristupio kralju T’ang-u iz dinastije Yin i savjetovao ga. Kung Wang je bio slavni ministar kralja Wen-a iz dinastije Chou. Chang Liang i Ch’en P’ing

[86]Šakyamuni Buddha u prethodnom rođenju kao bodhisattva bacio se niz liticu, poklanjajući tijelo da umiri glad jednog râkšasa demona - ustvari je Šakra poprimio obličje râkšase kako bi iskušao bodhisattvu - da bi čuo ostatak stiha koji sadrži konačnu istinu budizma. Ova se priča javlja u Nirvâna Sutri. T12, str. 450a.

[87]Bodhisattva je zapisao stih koji otkriva Dharmu na vlastitoj oderanoj koži, koristeći svoju krv kao tintu i kosti kao pero. Priča je iznesena u Ta-chih-tu-lun. T25, str. 178c.

[88]Stih spomenut u bilj. 86 sastoji se od četiri retka: “Sve stvari prolazne su, one nastaju i nestaju. Kad okonča se nastajanje i nestajanje, blaženstvo Nirvâne je ostvareno.”

[89]Jedan svjetski vladar ponudio je svoje tijelo kao sjedalo mudracu da čuje Dharmu. Ovu priču prenosi Lotos Sutra. T19, str. 34c.

[91]Tri povijesti (San-shih, Sanshi) su Shih-chi (Shiki), Han-shu (Kansho) i Hou-han-shu (Gokansho).

[92]Deva je nebesnik, a nâga je nadnaravna zmija ili zmaj.

[93]Yakša (yasha), gandharva (kendatsuba), asura (ashura), garuda (karoda), kimnara (kinnara), i mahoraga (magoraka).

[94]Priča je iznesena u Ta-chih-tu-lun. T25, str, 469a.

[95]Priča se javlja u Fa-hua-ch’uan-chi. T51, str. 88c.

[96]Ovi iskazi javljaju se u P’o-hsien lun od Fa-lin-a (T52, str. 477a), te u Kuang-hung-ming-chi od Tao-hsuan-a (T52, str. 7b).

[97]Ubiti svog oca, majku, ili arhata (svetu osobu), povrediti tijelo Buddhe, i uzrokovati raskol u duhovnoj zajednici.

[98]Zato jer ne ispoljavaju svoju čistoću i prikrivaju svoju mudrost.

[99]Ta-ch’eng-ta-chi-ti-tsang-shih-lun ching. T13, str. 736, 756.

[100]Nirvâna Sutra. T12, str. 365; Ta-sa-che-ni-kan-tzu-sho-shuo ching. T9, str. 334.

[101]Teorija iz drevne Kine po kojoj u svakom cikličnom razdoblju od 4.560 godina ima pet gladi i četiri poplave.

[102]Ratovi, prirodne katastrofe, itd.; cvjetaju krivoučenja; strasti su jake; ljudi su slabi fizički i mentalno; i životni je vijek kratak.

[103]Kad je vjerna udovica osuđena na smrt bez da je počinila prekršaj, nije kišilo tri godine. Primjer se navodi u Han Shu.

[104]Tsou Yen, lojalni ministar kralja Hui-a u državi Yen, utamničen je nevin. Zbog ove nepravde javio se mraz usred ljeta. Priča se navodi u Huai-nan Tzu.

[107]Hsien-yu-yin-yuan ching (adaptirano). T4, str. 376b.

[108]Šest redovnika su predstavnici pokvarenih redovnika koji su skupno djelovali u vrijeme Šakyamuni Buddhe; Devadatta je Buddhin bratić koji se pobunio protiv reda; Sunakšatra (Zensei) se javlja u Nirvâna Sutri kao zloglasni redovnik koji je držao pogrešna gledišta i kršio propise.

[110]Brojanje daha; meditacija da sve su stvari nečiste; beskrajno širenje blagonaklonosti; meditacija na prve i pomoćne uzroke svih uvjetovanih stvari; i razlikovanje učinaka.

[116]Pet skupina (panca-skandha) su pet psihofizičkih sastojaka - oblik ili tvarnost (rupa), osjećaji (vedana), saznanja (samjna), poticaji (samskara) i svijest (vijnana). Dvanaest osjetilnih polja (ayatana) su šest kognitivnih sposobnosti (oko, uho, nos, jezik, tijelo i um), te šest kategorija njihovih odgovarajućih objekata. Osamnaest područja (dhâtu) su dvanaest osjetilnih polja i šest vrsta odgovarajućih svjesnosti.

[117]Mahâvairocana Sutra. T18, str. 3b.

[125]Vjerovanje u stvarnost pet psihofizičkih sastojaka.

[126]Druge su ego-svijest i âlaya-svijest po učenju mahâyânske Vijnanavada škole.

[128]Shih-chu-p’i-p’o-sha lun. T26, str. 41a.

[129]Ostvarenje nestvarne prirode kako trajnog pojedinačnog jastva, tako i psihofizičkih sastojaka.

[130]Prema prirodi ili bivstvu (svabhâva) razlikuju se tri vrste događaja: pojave nastale umišljanjem (parikalpita), obmane bez potvrde u stvarnosti; pojave nastale međuzavisnim uvjetovanjem (paratantra), fenomeni bez trajnog svoje-bivstva; i savršena zbiljnost (parinišpanna), Takovost.

[131]Bezgranična blagonaklonost, samilost, suosjećajna radost i spokoj nepristranosti.

[132]Darivanje, ljubazan govor, blagotvorno djelovanje i usklađivanje s drugima.

[133]U Vijnanavada školi uči se pet stupnjeva napretka prema probuđenju. Na prvom stupnju treba nadići tri vrste tromosti. Tromost se razvija kod čuvenja da probuđenje je duboko i veliko, da teško je usavršiti duh milosrđa, i da dostići probuđenje nije lako.

[134]Četiri velika zavjeta svih bodhisattvi: ma koliko bezbrojna bila osjetilna bića, zavjetujem se sva spasiti; ma koliko neiscrpni bili jadi, zavjetujem se sve dokinuti; ma koliko bezgranična bila učenja Dharme, zavjetujem se svima ovladati; i zavjetujem se dostići beskrajno probuđenje.

[135]Osmostruku plemenitu stazu treba usavršiti na četvrtom stupnju.

[136]”Usklađivanje” je stavka iz četiri čina uključivanja drugih (vidi gore, bilj. 130), koji su također nužni za usavršavanje četvrtog stupnja.

[138]Ovo su odlike Nirvâne: Vječnost, Blaženstvo, Sopstvo i Čistoća.

[139]Vidi Uvod u Kukaievu misao za raspravu ove teme.

[140]Ego-svijest, mentalna svijest i pet osjetila.

[142]Bodhisattva, šrâvaka i pratyekabuddha.

[143]Određeni da budu bodhisattve, te neodređeni; određeni da budu šrâvake i pratyekabuddhe; te osjetilno biće kojem nedostaje potencijal za probuđenje. Prve dvije vrste dostići će probuđenje; druge dvije također će dostići probuđenje, no samo ukoliko se preobrate na Mahâyânu; zadnja vrsta nema izgleda.

[144]Vjerovanje da je Dharmakâya Buddha vječan, ali da su Sambhogakâya i Nirmanakâya Buddhe netrajni.

[145]Šest pâramita ili savršenosti, bilj. 2.

[146]Ovo je zasnovano na buddhologiji iznesenoj u Brahmajâla Sutri (T1484).

[148]Istoznačica za Takovost (tathata) tj. stvarnu zbilju koja nadilazi konceptualno određenje.

[149]Tri značajke su Dharmakâya, transcendentalna mudrost i oslobođenje. Za četiri odlike, vidi gore, bilj. 136.

[152]Ovo je citirano iz komentara na Buđenje vjere (Shih-mo-ho-yen-lun) koji se pripisuje Nâgârjuni. T32, str. 637c.

[153]Ova rečenica znači da sve dharme u pojavnim svjetovima, buduć uzročno uvjetovane, tek su privremene dharme i nisu nepromjenjive pojave ili stvarni entiteti.

[154]Apsolutna istina i relativna istina. Prva je istina konačno Stvarnog, tj. Takovosti. Ovo je Nirvâna, koja se može iskusiti ali je lišena bilo kakvih empirijskih odrednica. Potonja je empirijska istina prihvaćena među ljudima u svijetu, koja se može priopćiti uporabom jezika.

[155]To su: 1) Srednja Staza nasuprot krajnjim gledištima eternalizma i nihilizma; 2) sloboda od eternalizma i nihilizma, nazvana Srednja Staza prestanka; 3) sloboda od predodžbe Srednje Staze; i 4) Srednja Staza u značenju “niti bivstva niti nebivstva,” u odnosu na “bivstvo” i “nebivstvo” kao relativne koncepte.

[156]Četiri napasti su zle želje koje povređuju tijelo i um, pet psihofizičkih sastojaka koji uzrokuju patnju, smrt i nebeska bića. Ovi pokušavaju spriječiti živa bića da čine dobro.

[158]Pedeset dva stupnja razvoja bodhisattve za dostizanje Buddhastva; tj. pedeset stupnjeva discipline (treninga), stupanj pristupanja Buddhastvu i stupanj Buddhastva.

[159]Oni koji pripadaju šestom religioznom umu, sljedbenici subjektivnog idealizma Vijnanavade, priznaju samo um i poriču valjanost objektivnog (predmetnog) svijeta.

[161]Škola popularna južno od rijeke Yangtze, tj. San-lun ili Madhyamaka škola kineskog budizma.

[162]Mahâvairocana Sutra. T18, str. 3b.

[163]T1796. Komentar na Mahâvairocana Sutru koji je izložio Šubhâkarasimha, a priredio I-hsing.

[164]T39, str. 603a. Ovdje slovo ‘A’ znači anutpâda (nerođeno ili nestvoreno).

[167]Rasprava o Buddha-prirodi, pripisana Vasubandhuu u prijevodu Paramarthe, T1610.

[168]Čini se da prvi odgovara Erh-ti-i od Chi-tsang-a (T1854), a potonji 3. poglavlju (Fo-hsing-i) teksta Ta-ch’eng hsuan-lun od istog autora.

[169]Teorija bivstva (realizam), teorija nebivstva, teorija i bivstva i nebivstva, teorija niti bivstva niti nebivstva, i teorija ne niti bivstva niti nebivstva.

[170]Mahâvairocana Sutra. T18, str. 3b.

[172]Bivstvo, nebivstvo, i bivstvo i nebivstvo, te niti bivstvo niti nebivstvo.

[173]Komentar na Buđenje vjere, pripisan Nâgârjuni. T32, str, 637c.

[174]Ovo je naslov (Nyojitsu ichidôshin) kakav se nalazi u uvodu u Dragocjeni ključ. Izvornik ovdje drukčije formulira naslov i dodaje još dva podnaslova (K.Z., I, 455): “Neuvjetovani um Jednog Puta (Ichidô muishin),” ili “Znanje svog uma kakav doista jest (Nyojitsu chijishin),” ili “Um praznosti koji nadilazi svijet objekata (Kushô mukyôshin).”

[175]Ovo je referenca na početak 2. poglavlja Lotos Sutre koje iznosi da su glupi i arogantni ljudi napustili skup prije no što je Buddha započeo propovijedanje. T9, str. 7a.

[176]Vozilo koje čeka ispred [goruće] kuće vuku bijeli bivoli, simbol snažne poruke univerzalnog spasenja Jednog Vozila iz Lotos Sutre. Goruća kuća je svijet patnje u kojem neprosvjetljena bića žive sasvim nesvjesna prijeteće opasnosti. Priča se nalazi u 3. poglavlju ove sutre. T9, str, 12c.

[177]Postoji priča da je Buddha Šakyamuni, nakon ostvarenja savršenog probuđenja pod Bodhi stablom i kroz tri tjedna blaženstva u kojem je naknadno uživao, dvojio da li doista propovijedati istinu svijetu.

[178]Prema T’ien-t’ai školi, nakon što je Buddha počeo propovijedati, čekao je četrdeset godina da objavi doktrine iznesene u Lotos Sutri.

[179]Velika kiša dharme, objašnjena u Lotos Sutri, uzrokuje da buddha-priroda svih bića proklija kao što kiša pomaže klijanje trave - a postoje tri vrste trave, analogne bodhisattvama, šrâvakama i pratyekabuddhama, te dvije vrste stabala, uspoređene sa sljedbenicima Mahâyâne i Hinayâne. Vidi 5. poglavlje sutre. T9, str. 19b.

[180]Šakyamuni Buddha i Prabhutaratna, vječni Buddha. To da dijele sjedište pokazuje njihovu istovjetnost. Vidi 11. poglavlje Lotos Sutre. T9, str. 32c.

[181]Vidi 15. poglavlje Lotos Sutre. Broj bodhisattvi koji dolaze iz zemlje neizbrojiv je, što simbolizira sva bića koja žive na zemlji. T9, str. 39c-40a.

[182]Dragulj predstavlja doktrinu univerzalnog oslobođenja ili Jednog Vozila iz Lotos Sutre. Vidi 14. poglavlje sutre. T9, str. 38c-39b.

[183]U 25. poglavlju Lotos Sutre, Bodhisattva Avalokitešvara, dijeleći bisernu nisku napola, daruje istu Prabhutaratni i Šakyamuniju. T9, str. 57c.

[184]Šâriputra, predstavnik šrâvaka, bio je zapanjen besprimjernom propovijedi Buddhe o doktrini Jednog Vozila i posumnjao je da možda propovjednik nije prerušeni zloduh. Vidi 3. poglavlje Lotos Sutre. T9, str. 11a.

[185]Vidi 15.poglavlje Lotos Sutre. T9, str. 41c.

[186]U 12. poglavlju Lotos Sutre nalazi se priča da osmogodišnju Nâga djevojku iz Nâga palače, dočekao i primio Kralj Slonova, tj. Bodhisattva Manjušrî, a da je Buddha prorekao njeno postignuće Buddhastva. T9, str. 35bc.

[187]Disciplinirati sebe kroz vlastitu snagu, i pristupati Buddhi po duhovno vodstvo. Ova dvostruka praksa daje posvećeniku spokoj tijela i uma. Vidi 14. poglavlje Lotos Sutre, naslovljeno “Spokojne prakse.” T9, str. 37b.

[188]Oblik, priroda, supstancija, moć, funkcije, primarni uzroci, popratni uzroci, učinci, nagrade i uzvrati, te sveukupnost prethodnih devet stavki. Vidi 2. poglavlje Lotos Sutre. T9, str. 5c.

[189]Metoda meditacije (chih-kuan) naglašena u T’ien-t’ai školi: praksa zaustavljanja je osloboditi svoj um od misli (šamatha), a praksa jasnog viđenja je motriti pojave oštro i realistično (vipašyanâ).

[191]Mahâvairocana Sutra, T18, str. 3b.

[193]Mahâvairocana Sutra, T18, str. 3b.

[194]Utemeljitelj kineske T’ien-t’ai škole.

[195]Komentar na Buđenje Vjere, pripisano Nâgârjuni. T32, str. 637c.

[196]Ili Anuruddha, jedan od deset velikih učenika Buddhe, poznat po nadnaravnom vidu.

[197]Poznati hodač iz drevne Kine koji se navodno trkao sa suncem.

[198]Vidi Buđenje vjere, str. 56-57, za objašnjenje ove doktrine.

[199]Kukai je, čini se, u ovoj rečenici sažeo ideje iznesene u raspravi traženja najviše doktrine u Težnji ka Probuđenju. T32, str. 573b.

[200]Poznati redak iz Avatamsaka Sutre. T9, str. 499c.

[201]Svijet osjetilnih bića, svijet tvarnosti i svijet savršeno prosvjetljenih Buddha.

[202]Glavni Buddha u Avatamsaka Sutri. Glavni Buddha Shingona je Mahâvairocana, premda se u mističnim budističkim sutrama često javlja i bez prefiksa mahâ.

[203]Samadhi u kojem se sve stvari spoznaju kakve doista jesu, kao što površina neizmjernog i spokojnog mora vode odražava sve stvari bez ikakvog izobličenja. Sâgaramudrâ se može doslovno prevesti kao “morski simbol.”

[204]Vidi objašnjenje Indrine mreže, drugi dio, str. ___ .

[205]Pet razreda pedeset stupnjeva bodhisattvine discipline. Svaki razred uključuje deset stupnjeva. Vidi gore, bilj. 156.

[206]Deset odlika personificiranog Vairocana Buddhe.

[207]Iz komentara na Mahâvairocana Sutru. T18, str. 3b.

[208]Iz komentara na Mahâvairocana Sutru. T39, str. 612b.

[209]Ovo bi mogao biti rad Fa-tsang-a. T1867.

[210]Fa-chieh-kuan-men. Rad je cijeli citiran u Fa-tsang-ovom Hua-yen fa-p’u-ti-hsin chang (T1878) i komentiraju ga Chih-yen (T1883) i Tsung-mi (T1884). Taj rad postavlja Tu-shun-a kao prvog patrijarha ove tradicije.

[212]Hua-yen-ching wen-i kuan-mu. T1734.

[214]U 2. poglavlju komentara na Buđenje vjere pripisanog Nâgârjuni, nalazi se priča o zmaju kralju nazvanom “(Onaj koji) Pljuje vjetar i vodu,” koji je opisan kako ispušta vodu iz glave i vjetar iz repa. Neprekidni morski valovi javljaju se uslijed djelovanja ovog zmaja. T32, str. 603b, 621a.

[215]U 3. poglavlju istog komentara, ovo zrcalo uspoređuje se s čistim i bistrim stanjem izvornog probuđenja koje je prirođeno svjetovima tvarnosti, osjetilnih bića i Buddha. Ovdje se ogledalo uspoređuje s Vairocana Buddhom iz Avatamsaka Sutre. T32, str. 622a.

[216]Ovu je teoriju formulirao drugi patrijarh Hua-yen-a, Chih-yen, razvivši ideje prenesene od Tu-shun-a. Stanje međuzavisnosti pojava (fenomena, tj. dharmi) analizira se iz deset različitih stanovišta: 1) sve su u stanju istovremene koegzistencije; 2) sva bića, velika i mala, utječu međusobno bez ikakve prepreke; 3) jedno i mnogo utječu međusobno bez gubitka svog identiteta; 4) sve stvari su uzajamno povezane tako da jedna je u svima i sve u jednoj; 5) skriveno i ispoljeno čine cjelinu; 6) sićušne i suptilne tvarnosti utječu uzajamno na uređen način; 7) sve stvari odražavaju i podudaraju se uzajamno poput draguljnih očica Indrine mreže; 8) sve su stvari simboli za stvari druge od sebe; 9) deset podjela vremena uzajamno su povezane - svaka prošlost, sadašnjost i budućnost sadrži svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, čineći tako devet podjela vremena, te podjelu koja obuhvaća sve ove podjele; i 10) bilo koja stvar ili događaj može biti središtem ili stožerom svih ostalih.

[217]Čitavo budističko učenje prema Hua-yen podjeli je Hinayâna, prvi stupanj Mahâyâne, konačni stupanj Mahâyâne; učenje trenutačnog probuđenja; i savršeno Hua-yen učenje.

[218]Metoda meditacije koja se upražnjava u Shingonu. Raspravljena je u analizi desetog uma u narednom odjeljku.

[219]Mahâvairocana Sutra. T18, str. 3b.

[221]Iz komentara na Buđenje vjere. T32, str. 637c.

[222]Vidi raspravu u Uvodu u Kukaievu misao.

[224]Pedeset slova i slogova sanskrtske abecede: a, â, i, î, u, uu, ka, itd. Prethodni stih predstavlja Mahâ-mandalu; ova rečenica, Dharma-mandalu; slijedeća rečenica, Samaya-mandalu; a naredni stih, Karma-mandalu i temu Kukaieve ezoterične budističke misli da probuđenje se može ostvariti ovdje i sada.

[227]Ove dvije metode iznesene su u Mahâvairocana Sutri. Prva je krug od 100 sanskrtskih slova - svaki od 25 suglasnika popraćen je slogovima a, â, am i ah. Druga je krug od 12 sanskrtskih samoglasnika - a, â, i, î, u, uu, e, ai, o, au, am i ah. T18, str. 30bc.

[228]Navođenjem zadnje svije, Kukai misli na metode meditacije iznesene u Vajrašekhara Sutri. Trideset sedam Svetih su pet Buddha, šesnaest Bodhisattvi mudrosti, te šesnaest Bodhisattvi samdhija u središnjem krugu Dijamantske Mandale.

[229]Šesnaest Bodhisattvi su oni koji okružuju Četiri Buddhe u četiri smjera u unutarnjem krugu Dijamantske Mandale, što je potanko objašnjeno u Vajrašekhara Sutri.

[232]Može se izvući dvojaka uputa: jedna uči da učenik ove meditacije treba ući u stanje nepokolebljive usredotočenosti u jednosti tijela (dhyana) i uma (prajnâ); druga se odnosi na tipove mudri koje se u ovoj meditaciji rabe: treba spojiti desni palac (dhyana) s lijevim palcem (prajnâ) i učiniti mudru vajranjali.

[233]Vidi zavjete Bodhisattve Samantabhadre u The Buddhist Tradition, str. 173-78.

[236]T18, str. 207c. Govori se o trenutku ostvarenja probuđenja princa Siddhârthe Gautame koji je postao povijesni utemeljitelj budizma.

[238]Do ovdje je Kukai veći dio rasprave o desetom umu ispunio citiranjem odjeljka o samadhiju iz Težnje ka Probuđenju, koji nije koristio u odgovarajuće poglavlju Deset stupnjeva. Kukaievo isticanje važnosti prakse u Shingon Mikkyo meditaciji može se vidjeti iz prirode citata. T32, str. 573c-574c.

[239]T19, str. 321a. Kukai je adaptirao izvornik.

[240]Mahâvairocana Sutra i Vajrašekhara Sutra.

[241]T869. Sažetak čitave Vajrašekhara Sutre. Zna se da je ovaj rad preveo majstor Pu-k’ung (Amoghavajra), ali može biti i da ga je Pu-k’ung osobno sastavio.

Riznica Dharme | www.mandala.hr | Dharma Treasury